Dikasterij za kauze svetaca izdao je dekret kojim priznaje herojske vrline službenice Božje Luigina Sinapi, proglašavajući je “časnom”. Talijanka je bila laička mističarka koja je imala viziju Isusa i Djevice Marije i bila je prijateljica sa svetim Pijem iz Pietrelcine (Padre Pio), izvijestila je Catholic News Agency.
Potaknuta njezinom dubokom ljubavlju prema Isusu od ranog djetinjstva i tvrdnjom da je imala vizije Marije, Isusa i anđela, njezina ju je majka sredinom 1920-ih odvela da upozna Padre Pija u San Giovanni Rotondo, katoličkog mističara i budućeg sveca poznatog po tome što je nosio stigme na rukama, nogama i boku. Od tada je održavala blizak odnos s njim, primajući njegovo duhovno vodstvo i podršku tijekom cijelog života.
Luigina Sinapi je rođen 8. rujna 1916. godine u Itriju u Italiji, a kršten je osam dana kasnije. Prema Dikasteriju za kauze svetaca u dobi od 15 godina osjetila je poziv na redovnički život i ušla u Institut Pobožnog društva kćeri svetog Pavla u Rimu. Međutim, morala je napustiti institut zbog ozbiljnih zdravstvenih problema.
Dikasterij navodi da ju je u studenom 1931. godine, nakon smrti roditelja, primila teta u Rim. Kako bi pokrila troškove boravka počela je raditi kao kućna pomoćnica, kasnije se zaposlila u pošti, a potom u Središnjem zavodu za statistiku.
Nakon nekoliko godina Luigina Sinapi se razboljela. Liječnici su joj dijagnosticirali tumor i bila je na rubu smrti. Međutim, 15. kolovoza 1935. godine, na svetkovinu Uznesenja Marijina, primila je bolesničko pomazanje i imala je viziju Isusa i Marije koji su je čudesno izliječili. Od tada je odlučila živjeti prinoseći svoje patnje za zla svijeta te za spasenje svećenika i svih duša.
Tijekom Drugog svjetskog rata sklonila se u svoj rodni grad, a po povratku u Rim živjela je u nesigurnim uvjetima zbog teškog poslijeratnog razdoblja koje je pogodilo Italiju. Od 1956. do 1970. godine radila je u Nacionalnom institutu za geofiziku kao tajnica časnog sluge Božjeg Enrica Medija.
“Spojila je svoj rad s intenzivnim molitvenim životom, potaknutim dubokom nutarnjom duhovnošću i obilježenim različitim patnjama, ali i popraćenim brojnim mističnim darovima”, navodi se na internetskoj stranici Dikasterija za kauze svetaca.
Do tada je Luigina bila franjevačka trećoredica, a 1954. godine ušla je u Treći red Marijine djece kojemu je pripadao njezin duhovnik.
Vatikanska web stranica objašnjava da je u to vrijeme ova pobožna Talijanka održavala duboku duhovnu vezu sa svetim Pijem iz Pietrelcine i uživala povjerenje kardinala Eugenia Pacellija, budućeg pape Pija XII. Nakon ukazanja Djevice u Tre Fontaneu u Rimu, predvidjela je izbor kardinala Pacellija za budućeg papu.
“Posljednje razdoblje svog života provela je u svom domu nudeći gostoprimstvo, slušajući, dajući savjete i duhovnu utjehu svima koji su joj dolazili. Umrla je od tumora na želuca 17. travnja 1978. godine na glasu svetosti i nadnaravnih znakova koji su je pratili kroz život”, dodaje se u publikaciji.
Dikasterij za kauze svetaca naveo je da je Luiginin životni put “bio popraćen brojnim nadnaravnim darovima kao što su predviđanje događaja i situacija, bilokacija, razlučivanje duhova i, iznad svega, mistično jedinstvo s Gospodinom Isusom proživljeno u ozračju skromnosti, poniznosti i služenja”.
U tom kontekstu mnogi su joj ljudi, uključujući svećenike, biskupe, političare i župljane, prilazili tražeći duhovnu utjehu. Pomagala je mnoge svećenike ne samo molitvom, nego i materijalno.
Uz sve te nadnaravne znakove “znala je s krajnjom prirodnošću nositi taj teret iznimnosti, ljubavi prema Bogu i drugima, pokazujući, u prakticiranju kreposti i u sposobnosti za žrtvu, potpunu poslušnost Crkvi i njezinim predstavnicima”, navodi se na vatikanskoj web stranici.
Imala je duboku pobožnost prema svecima kao što su sveti Franjo Asiško, sveta Gemma Galgani i sveta Terezija od Djeteta Isusa. Njezina duhovnost, usredotočena na euharistiju i Mariju vodila ju je da pomogne potrebitima, čak i pored vlastitog siromaštva, izvijestila je Catholic News Agency.
(kta/CNA)
