Djela apostolska 2:14, 22-33; 1 Pet 1,17-21; Lk 24,13-35
Pokojni papa Benedikt XVI. jednom nas je podsjetio na dijalošku prirodu kršćanske molitve sa Svetim stihovima ovim riječima:
“Ne zaboravite da molitva treba pratiti čitanje Svetoga pisma, kako bi Bog i čovjek hodali zajedno; jer mu se obraćamo kada molimo; čujemo ga kada čitamo božansku izreku.” (Dei Verbum #25)
Bog nam govori kada uz molitvu slušamo riječi svetog pisma. On nas također sluša dok mu govorimo iz naših srca ispunjenih Njegovim riječima.
Ova razgovorna razmjena s Bogom na temelju Njegovih riječi ima dva istodobna i neodvojiva učinka na nas. Prvo, počinjemo željeti Gospodina Isusa i sve što On želi za nas. Drugo, počinjemo prepoznavati Njegovu trajnu prisutnost u našim životima, “Bog i čovjek koji hodaju zajedno.” Prepoznat ćemo samo ono što silno želimo: “Blago čistima srcem, oni će Boga gledati.” (Mt 5,8) Slično tome, ne možemo prepoznati prisutnost Gospodina Isusa s nama ako ga ne želimo onako kako bismo trebali, i ne možemo ga željeti kako bismo trebali ako Njegove riječi nemaju mjesta u našim srcima i umovima.
Uskrsli Krist pristupio je svojoj dvojici potištenih i obeshrabrenih učenika na putu za Emaus. Nije im se odmah otkrio, već je započeo razgovor s njima: “O čemu razgovarate dok hodate?” Zatim im je opširno govorio: “Zatim, počevši od Mojsija i svih proroka, protumačio im je ono što govori o Njemu u svim spisima.” Učenici su pozorno slušali Njegove riječi i potpuno Mu se otkrili, govoreći Mu o svojim osujećenim nadama i neuspjesima da pronađu Isusovo mrtvo tijelo.
Dok su ga pozorno slušali i iskreno Mu se otkrivali, njihova želja za Njim počela je poprimati oblik. Toliko su željeli kontinuirani razgovor s tim tajanstvenim strancem da su uzviknuli: “Ostani s nama.” Njihova su srca već gorjela u njima dok im je govorio i tumačio im Sveta pisma.
Prvo su Ga prepoznali u lomljenju kruha. Zatim su se te noći vratili u svoju zajednicu i također prepoznali Njegovu prisutnost s njima u njihovoj zajednici, “Gospodin je doista uskrsnuo i ukazao se Šimunu!” Postali su radosni svjedoci puni nade kada su sa sobom imali to dvostruko prepoznavanje uskrslog Krista. Uistinu, nema veće radosti za kršćanina nego osjetiti prisutnost uskrslog Krista u Euharistiji i zajednici.
Sveti Petar nam govori da je Isusa uskrisio Otac, “Bog ga je uskrisio oslobodivši ga iz muke smrti.” Isus Krist ne samo da je živ i s nama, već je za nas pridobio i trajnu prisutnost Duha, “Uzvišen zdesna Bogu, primio je obećanje Duha Svetoga od Oca i izlio ga je, kao što vi vidi i čuj.” (Djela 2:14, 22-33) Preko svog Duha, Krist je s nama i stalno nam govori, otkrivajući nam se u svojim pisanim riječima, Euharistiji i zajednici.
To ima ozbiljne implikacije za nas osobno i za zajednicu kao članove Tijela Kristova. Na osobnoj razini znamo da Božju riječ čitamo s ispravnim raspoloženjem kada takvo čitanje pojačava našu glad za zajedništvom s Njim i počinjemo prepoznavati Njegovu prisutnost s nama, počevši od Euharistije i kršćanske zajednice. Ne možemo čitati Božju riječ kao nadahnutu Duhom, a još uvijek sumnjati u Kristovu prisutnost s nama, odbacivati Njegovu stvarnu prisutnost u Euharistiji ili poricati da je prisutan i aktivan u zajednici vjere. Moramo kritički ispitati naše raspoloženje u čitanju Biblije ako ono ne pojačava našu glad za Isusom i pomaže nam prepoznati Njegovu stvarnu prisutnost u Euharistiji iu kršćanskoj zajednici.
Na razini zajednice, danas se toliko govori o tome da postanemo sinodalna Crkva, Crkva u kojoj svi putujemo zajedno. Doznajemo nešto od dvojice učenika na putu za Emaus. Sigurno su putovali zajedno ne prepoznajući uskrslog Krista u svojoj sredini. Slušali su samo svoje frustracije i slomljene nade. Ostali su obeshrabreni, posvađani i beznadni. Time su zaslužili Isusov prijekor: “Oh kako si glup.”
Kad i mi pokušamo putovati zajedno, a da svatko od nas pozorno ne sluša Božju riječ, završit ćemo zbunjeni, obeshrabreni i podijeljeni. Nećemo imati ništa osim ratova oko naših iskrivljenih planova koji proizvode samo izgubljene i frustrirane duše. Naposljetku, gubimo svoj utjecaj u vjeri i moralu i proizvodimo mnoge neuspjehe koji se nazivaju sinodalnim procesima koji proizvode samo zabune i proturječja jedine prave vjere.
Uskrsli Krist je s nama i cijelo vrijeme nam govori po svome Duhu. Služimo se Božjom riječju i njegujemo svoju želju za Njim kako bismo mogli prepoznati Njegovu prisutnost s nama. Pod vodstvom Duha, čitajmo Božju riječ s očekivanom vjerom da će nam Bog govoriti ono što trebamo čuti ovdje i sada. Vjerujmo svakoj riječi koju nam Bog govori i držimo je blizu srca poput Blažene Djevice Marije. Pod nadahnućem Duha promislimo što ove riječi znače za nas danas. Tada Mu se i mi otkrijmo potpuno i sa svom poniznošću. Na kraju, postupamo prema ovim riječima s vjerom u Njega i bit ćemo zaprepašteni kako počinjemo shvaćati da nikada nismo sami, već da uskrsli Spasitelj hoda s nama na svakom koraku našeg puta.
Kada Ga počnemo željeti na odgovarajući način kroz odgovarajuće čitanje i razmišljanje o Njegovim riječima, počet ćemo prepoznavati Njegovu trajnu prisutnost s nama u Euharistiji iu svakom trenutku našeg života. To nije veća radost za kršćanina od ove radosti prepoznavanja uskrslog Krista uvijek s nama.
Slava Isusu! Svaka čast Mariji!
