U četvrtak 9. listopada 2025., opremljena svetim sakramentima i uz molitvu sestara, u 84. godini života i 66. godini redovništva preminula je s. Vjenceslava (Kata) Barun, članica Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije.
Sveta misa zadušnica bit će u subotu 11. listopada 2025. u 12.00 sati u samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu, a potom slijedi obred sprovoda na groblju Gorica, izvijestili su iz Provincije.
Kata, s. Vjenceslava, Barun rođena je 12. listopada 1941. u Lusniću u Priluci, župa Ljubunčić, od oca Marka i majke Boje r. Karaula kojima je Bog darovao dvije kćeri. U rodnome mjestu s. Vjenceslava je završila četiri razreda osnovne škole.
U kandidaturu je primljena u sestarskoj zajednici u franjevačkom samostanu u Fojnici, prema njezinu zapisu 12. listopada 1956., na svoj 15. rođendan. Postulaturu je započela 2. veljače 1959. u franjevačkom samostanu sv. Ante na Bistriku u Sarajevu. U novicijat je primljena u Kloštru Ivaniću 22. kolovoza 1959., a na isti datum 1960. ondje je položila prve zavjete. Doživotne zavjete položila je 23. kolovoza 1965., također u Kloštru Ivaniću.
Sestra Vjenceslava je cijeli život posvetila Bogu služeći bližnjima u kućanskim poslovima, perući i glačajući, vodeći brigu o urednosti odjeće samostanskog osoblja kao i liturgijskog ruha i prostora. Od polaganja prvih zavjeta 1960. do 2004. s. Vjenceslava živjela je i djelovala u franjevačkim samostanima, u sestarskim zajednicama koje su ondje vodile domaćinstvo: u dva navrata u Visokom, u Tuzli, potom i na Plehanu. Djelovala je i u župi u Kloštru Ivaniću te u franjevačkom samostanu u Čakovcu u Hrvatskoj. Na Plehanu i u Čakovcu vršila je službu kućne predstojnice.
Ipak, najdulje je služila na Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima. Bila je ondje i kada su franjevci, profesori, zajedno sa sestrama 1992. odande protjerani zbog rata. Sestre su, među kojima i s. Vjenceslava, nastavile voditi domaćinstvo u toj zajednici i u progonstvu, najprije u Tučepima, a onda u Samoboru u Hrvatskoj, kao i po povratku u Sarajevo nakon rata. Na Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima u Sarajevu s. Vjenceslava ostaje sve do 2004, navršivši u ovoj ustanovi ukupno devetnaest godina. Godine 2004. poslana je u sestarski samostan u Tučepima gdje je s tamošnjim sestrama služila sestrama i gostima koji su ondje nalazili odmor za ljetnih dana kao i tijekom godine. Godine 2019. raspoređena je u Livno, u sestarski samostan na Goricu.
„Kad više nije mogla raditi, nastojala je biti sa sestrama u kapeli i u blagovaonici sve dok je bolest nije potpuno svladala. Uz molitvenu potporu, pažnju i brižnu skrb sestara, strpljivo i tiho, kako je i živjela, s, Vjenceslava je podnosila i svoju bolest. Bogu zahvaljujemo za život s. Vjenceslave, za njezino svjedočanstvo vjernosti i ustrajnosti na Kristovu putu, u radosti i u snazi, kao i u trpljenju, u patnji i nemoći! Pokoj vječni daruj joj, Gospodine, i svjetlost vječna neka joj svijetli!“, navodi se na mrežnoj stranici Provincije. (kta)
