U predvečerje blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije – Male Gospe, 7. rujna vjernici iz župa posavskog dijela Požeške biskupije hodočastili su na „Gospino polje“ kod Bilog Briga u župi Vrbova kod Nove Kapele gdje je misno slavlje predvodio požeški biskup Ivo Martinović.
Pozdravljajući nazočne svećenike i hodočasnike, biskup je pozvao vjernike da otvore srca Kristu koji nas neprestano okuplja vjernike i povjere se Marijinu zagovoru.
U prigodnoj homiliji biskup je govorio o važnosti i smislu vjere, nasljedovanju Krista i o primjeru Marije, „Majke nade, vjere i ljubavi“, koja je uzor svakom vjerniku. Na početku homilije biskup je kazao kako smo se okupili na Gospinom polju kao hodočasnici i vjernici koji traže u svom životu pomoć i milost od Boga. „I danas nas riječ Božja usmjerava na naš život u vjeri, na naš odnos prema Bogu, na naš uzor u vjeri – Blaženu Djevicu Mariju.” Podsjetio je kako samo ljudska spoznaja nije dovoljna da bi se doseglo Božje djelovanje i otajstvo: “Nemoguće nam je svojim mislima i razumom potpuno dokučiti samoga Boga, njegovu veličinu i djelovanje. Ako ne možemo dokučiti do kraja ni misli vlastitih roditelja, djece ili supružnika, kako bismo mogli razumjeti dubine Božje? Ali Bog ne želi ostati nepoznat – zato nam na različite načine dolazi ususret putem objave, po prorocima i konačno po svome Sinu Isusu Kristu.”
Tumačeći evanđeoski odlomak Dvadeset i treće nedjelje kroz godinu, biskup je naglasio da u nasljedovanje Isusa i ljubav prema Bogu trebaju nam biti na prvome mjestu, ispred svega. Isusova ljubav treba biti mjerilo naše ljubavi, jer naša ljudska ljubav često je ograničena i sebična. Njegova je savršena i potpuna.“ Naglasio je i važnost odricanja i predanja života u Božje ruke: “Onaj tko želi slijediti Isusa Krista treba potpuno predati svoj život Njemu. Mrziti svoj život znači potpuno ga predati Bogu, sebe zanijekati – to je možda najteže, a to znači dopustiti da nas Bog uvijek vodi, da je on ispred svega i da ljubimo druge Isusovom ljubavlju. U tome je potpuna sloboda.”
Biskup se zatim osvrnuo na drugi dio naviještenog evanđelja o Isusovim prispodobama. „Gradnja kule simbolizira naš trud i žrtvu u hodu s Bogom. Ne želimo graditi zemaljske kule, nego vječnost. Sagrađena kula je simbol ulaganja, žrtve i s nje se vidi u daljinu, ima se jasnoća – čist pogled. Čistoća pogleda je u gledanju svijeta Božjim očima. A kralj koji ide u rat podsjeća nas da se u životu trebamo boriti protiv neprijatelja – protiv Sotone, protiv grijeha, protiv svega što razara naš ljudski život i udaljava od Boga.“ Posebno je upozorio na opasnosti današnjeg vremena koje nas sve više žele zarobiti: “Zapitajmo se čemu robujemo i jesmo li slobodni? Jesmo li zarobljeni internetom, mobitelom, materijalnim stvarima, ljudima, koliko smo slobodni da možemo biti Isusovi učenici i da ga slijedimo u ljubavi, opraštanju, suosjećanju? Ne može se biti Isusov učenik ako u srcu nemamo slobodan.“
Na kraju homilije biskup Ivo stavio je vjernicima pred oči lik Djevice Marije kao uzora potpune predanosti. „Ona koja je rođena kao i svatko od nas, osim što je bila bez grijeha, prihvatila je u vjeri ono što je za nju bilo nedokučivo. Blažena ti što povjerova – povjerovala je u Svemogućega, u Nedokučivoga, u Onoga koji ju je stvorio. Samo tko se poput Marije prihvaća Boga u svom životu, tko se poput nje odriče svega da bi bio slobodan, taj može otkrivati ljepotu Božju i nosi svijetu radost Evanđelja. Neka nam naša nebeska Majka, Mala Gospa, na ovom Gospinom polju kao Majka nade, vjere i ljubavi, pomogne da slijedimo Isusa Krista svojim srcem te da ga u slobodi i radosti ljubimo i proslavljamo.“
Nakon popričesne molitve uslijedila je marijanska pobožnost svjetla, hvala i molbenica pred Gospinim likom, tijekom koje su hodočasnici s upaljenim svijećama u rukama Mariji upućivali zazive i poklike te joj pjesmama iskazivali svoju ljubav i privrženost. Nakon čina Povjere Isusovoj Majci, na svršetku misnog slavlja župnik Valent Furjan je zahvalio svim sudionicima slavlja, svećenicima iz dekanata koji su ispovijedali, a na poseban način biskupu Ivi što se odazvao pozivu te predvodio svetu misu. Podsjećajući na naviještenu Božju riječ biskup Ivo je podsjetio kako Isus traži od nas da slavimo Boga, da slijedimo njegovu ljubav i da u svemu budemo slobodni. Kazao je da vjernici ne hodaju sami tim putem, već da im primjer i zagovor pruža Marija. Istaknuo je i 
eshatološku dimenziju života kršćana, naglašavajući kako se čovjek ne rađa samo za zemaljski život, nego i za vječnost: „Budimo svjesni da smo i mi rođeni ne samo za ovaj svijet i ovu zemlju, nego za vječnost, nebo i novu zemlju koju nam je Isus objavio i u kojoj je njegova i naša nebeska Majku Mariju.“ Prije završnog blagoslova biskup je ohrabrio vjernike pozivajući ih da slijede Marijin uzor i oslonjeni na njezinu pomoću nastave živjeti nepokolebljivom vjerom u Boga, s nesebičnom ljubavlju i neugasivom nadom.
