U predvečerje blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije – Male Gospe, 7. rujna vjernici iz župa posavskog dijela Požeške biskupije hodočastili su na „Gospino polje“ kod Bilog Briga u župi Vrbova kod Nove Kapele gdje je misno slavlje predvodio požeški biskup Ivo Martinović.
Pozdravljajući nazočne svećenike i hodočasnike, biskup je podsjetio da je blagdan Marijina Rođenja na ovom svetom mjestu stoljećima okupljao vjernike iz ovih naših slavonskih krajeva, da bi se po susretu s Marijom obnovili u vjernosti njezinu Sinu Isusu Kristu i pronalazili ovdje svjetlo, utjehu i snagu za nošenje svojih stvarnosti. „U ovom slavlju želimo zahvaliti Bogu što nam je dao Mariju za majku, a Mariji što nam je rodila Isusa. Želimo zahvaliti za tolike naše pretke koji su ovdje dolazili tražiti od Boga snagu za vjeru te s Bogom i Gospom dijelili stvarnost svoga života. I mi smo večeras došli s istom tom vjerom. Donijeli smo svoje molitve, svoje želje, svoje zavjete, muku, poteškoće, bolesti, trpljenja, svoj život. Donijeli smo večeras Bogu ono što želimo da On u nama ojača snagom Marijinog zagovora“, kazao je biskup.
Na početku homilije biskup se osvrnuo na riječi psalmiste koji poziva na radost te kazao kako se treba radovati Božjoj blizini. „Bog je s nama i otkriva nam sebe, otkriva nam ljepotu neba i zemlje“, poručio je biskup. Komentirajući stvarnost suše posljednjih nekoliko mjeseci, rekao je kako je puno važnije da čovjek ne presuši u svojoj vjeri, molitvi i ljubavi. „Suša se događa u našem duhovnom životu i vjeri tamo gdje nema Boga, a gdje nema Boga nema ni radosti. Možda ćemo u životu imati lijepe i vesele trenutke, ali radost koju Bog daje je ono što moramo otkriti u svom životu po rođenju Blažene Djevice Marije. U njoj nam Bog daje ono što nas nadilazi, daje nam svoga sina Isusa Krista, našega Spasitelja.“
Biskup je potom nastavio tumačiti naviještene svetopisamske tekstove koji otkrivaju kako je Bog po Mariji pripravljao put za Isusovo rođenje. „Prorok Mihej govori o budućnosti koju drugi ne vide. Gleda u budućnost u kojoj će Bog nešto ostvariti po rođenju Djevice. Po njoj će se roditi Spasitelj svijeta. I zato nam sv. Matej u evanđelju donosi rodoslovlje, da pokaže Božju prisutnost. Te osobe i imena iz povijesti izraelskog naroda govore nam da je Marija rodila Isusa i da Isus dolazi iz Davidova potomstva. Isusovo i Marijino rođenje u ovim biblijskim čitanjima su izvor naše radosti, jer nam otkrivaju Božje djelovanje i prisutnost“, rekao je biskup te poručio kako je naše vlastito rođenje drugi razlog za radost. „Bog nas je stvorio i predvidio. Nisu nas predvidjeli ni otac ni majka, nego Bog u svojoj promisli. On je želio da ugledamo ovu zemlju, ovaj svijet, ovu prirodu, da dišemo ovaj zrak. Često smo opterećeni onim što nemamo, a želimo puno toga imati i tako često i mnog čim smo zaslijepljeni da ne vidimo ljepotu svoga života i dar svoga života. Svetkovina Rođenja Blažene Djevice Marije poziva nas da, dok slavimo rođenje Blažene Djevice Marije, slavimo i svoje rođenje“, poručio je biskup zaključivši kako je ljudski život najveći Božji dar čovjeku i čovječanstvu. Nadodao je kako nam Bog po Mariji i Isusu ne otkriva samo ljepotu života, nego i vječnosti. „Isus je došao na ovaj svijet, podnio muku križa i uskrsnuo da nam pokaže kako se naš život poslije smrti nastavlja. 
Večeras smo ovdje okupljeni kao hodočasnici, vjernici, djeca Božja, kao štovatelji Gospe, ali i kao oni koji žele biti dionici Isusove nebeske slave.“ Biskup je zatim pozvao vjernike da se učvrste u toj vjeri. Kazao je kako kršćanska radost izvire iz svijesti da nam je Bog dao vječni život, ali i sposobnost i obvezu ljubiti druge. „Duh Sveti nas jača u ljubavi da bismo mogli kao djeca Božja ljubiti i ostvariti ono što je Krist objavio i darovao“, kazao je biskup te se osvrnuo i na primjer sv. Marka Križevčanina koji je kao mučenik u svom životnom hodu imao Mariju za uzor. Podsjetio je na njegov život istaknuvši kako je pripadao Marijinoj kongregaciji te kao svećenik u 31. godini položio život za Isusa. „Nije se htio odreći vjere u Isusa Krista i vjernosti papi. Na današnji je dan 7. rujna 1619. podnio mučeništvo. Bio je postojan u vjeri jer se neprestano suobličavao Kristu snagom euharistije i molitve. Po mučeništvu se rodio za nebo. Bog želi da se i mi koji smo već rođeni za nebo po sakramentu krštenja, živeći svoju vjeru i, nakon života u potpunosti rodimo u nebeskoj slavi i budemo s njime.“
Na svršetku homilije biskup je pozvao vjernike da Marijinim zagovorom nastoje prihvatiti sebe, svoje živote i živote drugih, napose onih koji trebaju doći na ovaj svijet. „Prihvatimo živote onih koji su stari, bolesni i nemoćni. Prihvatimo sve one koji su nam katkada i teret. Krist nije ljubio samo one koji su ga ljubili, slavili i išli za njim. Krist je ljubio svakoga i nikoga nije odbacivao. Nemojmo ni mi nikoga odbacivati iz svoga života. Nemojte biti daleko od života članova svojih obitelji. Nemojte biti daleko ni od samih sebe. Tražite od Boga snagu vjere da imate hrabrost živjeti stvarnost koja vam može biti teška. Nemojte tražiti pomoć od kojekakvih gatara, vračara, nadriliječnika i onih koji vas mogu, zavarati zarobiti i uništiti. Ono što vam Bog može dati snagom svoje milosti i ljubavi ne može dati nitko drugi“, poručio je biskup. Pozvao je vjernike da mole i za svoje pokojne i sve one koji su utkani u njihove živote te je na kraju sva njihova nastojanja preporučio zagovoru i zaštiti nebeske majke Marije.
Nakon popričesne molitve uslijedila je marijanska pobožnost svjetla, hvala i molbenica pred Gospinim likom, tijekom koje su hodočasnici s upaljenim svijećama u rukama Mariji upućivali zazive i poklike te joj pjesmama iskazivali svoju ljubav i privrženost. Nakon čina Povjere Isusovoj Majci, na svršetku misnog slavlja župnik Valent Furjan je zahvalio svim sudionicima slavlja, svećenicima iz dekanata koji su ispovijedali, a na poseban način biskupu Ivi što se odazvao pozivu te predvodio svetu misu, a predstavnici vjernika uručili su mu prigodan dar. Zahvaljujući na pozivu i darovima, biskup je kazao: „Neka nam Gospa i Gospodin uvijek posvješćuju kako smo dragocjeni u Božjim očima. Možda nećemo to doživjeti od onih od kojih očekujemo, ali budimo svjesni da smo za Boga dragocjeni i važni. On nas je stvorio, rodili smo se na ovome svijetu i to je njegov promisao, njegova želja i volja. Budimo stoga njemu zahvalni. Neka on bude snaga koja će nas uvijek voditi unatoč križevima, patnjama, bolestima, problemima“, poručio je biskup te na sve zazvao Božji blagoslov.
