U Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata u Rijeci u srijedu 15. svibnja, na Međunarodni dan obitelji, održana je konferencija za novinare na kojoj su predstavljeni rezultati i aktivnosti održanog projekta „Moja obitelj ili mobitel“, kojega je u proteklom razdoblju, za krizmanike i roditelje, organizirao Caritas Riječke nadbiskupije u sedam dekanata. Sudjelovali su: ravnateljica Caritasa Riječke nadbiskupije, Marijana Medanić, voditeljica projekt s. Šarbela Miočić, psihoterapeut i rehabilitator, voditeljica radionica za krizmanike, Zorica Janković te s. Gabrijela Dodić, koja je s teologinjom, psihologinjom i psihoterapeutkinjom Sandom Smoljo Dobrovoljski, vodila radionica za roditelje.
Riječki Caritas prvi je u Hrvatskoj koji je ostvario projekt ovakve vrste, rekla je Medanić dodajući da Caritas nije mjesto gdje se pruža samo materijalna pomoć, nego se promišlja i o drugim načinima pomoći. Ovim projektom prvenstveno smo bili usmereni na obitelji, djecu i mlade. Najavila je i kako će u Caritasu Riječke nadbiskupije u budućnosti nastojati promišljati što više o ovakvim projektima i uključiti što veći broj volonteri. „Caritas može pružiti ‘lijek’ za ovakve izazove, kroz ovakve susrete u kojima se može pomoći mladim ljudima u osvješćivanju svojih problema i stjecanju boljih komunikacijskih i životnih vještina. To mogu dobiti u Caritasu.“
Voditeljica projekta, s. Šarbela Miočić, istaknula je da je projekt nastao kao plod želje da se pokrene jedan projekt koji bi obuhvatio temu štetnih posljedica korištenja modernih tehnologija kod mladih na psihološkoj i posebice duhovnoj razini. „Obitelji i mladi koji su dolazili po pomoć u Caritas, vrlo često su dolazili zbog problema psihičke naravi, poput povlačenja u sebe, prisilnih i suicidalnih misli, samoranjavanja, depresije, manjka koncentracije, nemogućnosti učenja i sl. Tako se često govorilo o teškim psihičkim poremećajima i kod jako mladih ljudi. Nekoliko djece pokušalo je suidic ili je imalo problema s prisilnim mislima ili samoranjavanjem.“ Ovaj projekt prilagođen je želji da se o ovoj temi progovori na malo drugačiji način, donoseći jednu duhovnu dimenziju u temu te malo drugačji pristup rada s mladima i roditeljima, rekla je Miočić.
Projekt se proveo u 7 dekanata Riječke nadbiskupije i sudjelovalo je 600 krizmanika i roditelja. Događanje se sastojalo od dvije odvojene radionice – jedna za krizmanike, druga za roditelje, te jedna zajednička radionica. Između radionica organizirane su animacije kao i duhovni program u kojemu su sudionici zajednički slavili misu. „Radionicu za djecu vodila je Zorica Janković, a radionice za roditelje Sanda Smoljo Dobrovoljski. Animaciju prije i između radionica vodio je povjerenik za mlade, Ivan Seletković. U izvedbu radionica, animaciju i svjedočenje bile su uključene s. Gabrijela Dodić i s. Serafina Dizdarević iz zajednice Omnia DEO.“
Govoreći o ciljevima radionica za krizmanike, Janković je istaknula kako se mlade htjelo potaknuti na promišljanja o motivima korištenja društvenih mreža, potrebama koje te mreže djeci zadovoljavaju i postoji li mogućnost nekog drugog povezivanja mladih, a da to nisu društvene mreže, kao i povezivanje mladih s članovima uže i šire obitelji. „Bilo je divno vidjeti da su djeca bila vrlo otvorena i iskrena. Svjesni su poteškoća, ali se ne znaju tome oduprijeti. Naš cilj bio je pomoći im razumjeti o načinima kako dolazi do ovisnosti ili tko je od njih u tom riziku. Neki rizici su dužina vremena korištenja društvenih mreža (i igrica) koje provode, a to je od 4 i više sati.“ Janković je istaknula da su mladima od velike pomoći na radionicama bila svjedočanstva njihovih vršnjaka koji nisu na društvenim mrežama i slobodno vrijeme koriste u sportskim ili drugim aktivnostima. Djeca zbog osjećaja samoće koriste društvene mreže, odgovore o pitanjima identiteta traže na društvenim mrežama, posvjedočila je Janković neke od odgovora mladih.
Odaziv roditelja na radionice bio je izuzetno velik što pokazuje njihovu zainteresiranost za ovu problematiku. Iskustveno s radionica, Dodić je posvjedočila da su roditelji priznali da su i oni ti koji moraju mijenjati navike i korištenje mobitele. Priznali su da nemaju uvid koliko vremena njihova djeca provode na društvenim mrežama, kao i da je malo onih koji imaju nadzor nad djecom. Roditelji su otvoreni i spremni za suradnju, rekla je Dodić te govoreći o budućnosti kazala da nije pitanje trebamo li ili ne nastaviti s ovim projektom, nego je on imperativ. Taj rad mora biti i s roditeljima i s djecom. Roditeljima danas, više nego ikada, potrebna je i psihološka i duhovna pomoć. Na kraju, istaknula je kako je ovo bila i svojevrsna duhovna obnova jer psihološki pristup bez duhovnog ne bi polučio rezultate.
Vrijednost ovoga projekta prepoznao je i Ureda za obitelj HBK koji je izrazio zanimanje isti primijeniti i u drugim biskupijama.
Objavljeno: 15. svibnja 2024.
