U Dvorani sv. Terezije u Požegi održano je 13. rujna 2024. predstavljanje dviju knjiga u izdanju Požeške biskupije: „Sakralna baština Požeške biskupije – Odabrani primjeri“ autorice Mirjane Repanić-Braun i „Crkva sv. Lovre u Požegi“ iz pera biskupa Antuna Škvorčevića. Na predstavljanju su bili kanonici Stolnog kaptola i drugi svećenici, učenici i djelatnici katoličkih škola te predstavnici kulturnih i javnih ustanova grada Požege i Županije. Knjigu Mirjane Braun predstavila je Sanja Cvetnić, profesorica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Danko Šourek, izvanredni profesor na istom Odsjeku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu a knjigu biskupa Antuna predstavila je Katarina Horvat-Levaj, ravnateljica Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu i Danko Šourek.
Program je započeo skladbom Ave Maria Wiliama Gomeza u izvedbi učenika požeške Glazbene škole Mie Raguž, sopran i Jana Katona, klavir. Potom je ravnatelj Katoličke gimnazije u Požegi Ivica Bedeničić pozdravio nazočne goste i predstavljače knjiga istaknuvši kako je „Bibliotheca Ars sacra Dioecesis Poseganae“ obogaćena s još dva bisera koja pomažu u očuvanju i rasvjetljavanju dijela bogate sakralne baštine Požeške biskupije. Uvodeći u predstavljanje novih izdanja, moderator Bedeničić je naglasio kako je knjiga „Sakralna baština Požeške biskupije – Odabrani primjeri“ devetnaesto tiskano djelo u spomenutoj ediciji, koja je nastala kao plod istraživanja pokretne i nepokretne sakralne baštine na području Požeške biskupije na zamolbu biskupa Antuna a zauzetošću Mirjane Repanić Braun s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu.
Govoreći o spomenutoj knjizi profesorica Sanja Cvetnić je istaknula da je ona veliki autorski i izdavački poduhvat i kako se iznenadila da je to čak 19 knjiga koju je Biskupija objavila u Biblioteci Ars Sacra Posegana. Na izabranim primjerima sakralnih građevina posvjedočila je kako ta baština snažno povezuje Slavoniju i Hrvatsku s Europom, a briga koju za nju iskazuje Požeška biskupija primjer je odnosa kakav prema njoj postoji u uređenim europskim zemljama. U svom nastupu profesor Šourek je istaknuo kako je samu strukturu knjige, što je i svojevrsna tajna njezina širokoga tematskoga opsega, moguće opisati kao djelo na pola puta između klasične umjetničke topografije i širega, tj. slobodnijega pregleda stilskoga razvoja na promatranom području Požeške biskupije. Prikazao je potom pojedina poglavlja knjige i njezine tehničke karakteristike.
Nakon glazbenog predaha uz „Kapela Williama Tella“ skladatelja Franza Liszta predstavljena je knjiga „Crkva sv. Lovre u Požegi“ – „Church of st Lawrence in Požega“, koja je dvojezično hrvatsko-englesko izdanje, mala monografija koju je napisao biskup Antun Škvorčević. Spomenuto djelo kratak je kulturno-povijesni prikaz navedenog srednjovjekovnog sakralnog zdanja, te uz već objavljene biskupove knjige „Katedrala sv. Terezije u Požegi“ i „Svetište Gospe Voćinske“ tvori trilogiju o najvažnijim sakralnim zdanjima požeške mjesne Crkve. U prikazu knjige ravnateljica Horvat-Levaj podsjetila je ponajprije na suradnju biskupa Škvorčevića s Institutom za povijest umjetnost u vrijeme njegova boravka u Zagrebu, 
koja je bila osobito snažna prije 30 godina 1994. prigodom proslave 900. obljetnice prvog pisanog spomena Zagreba i prvog posjeta Hrvatskoj pape Ivana Pavla II. kada su surađivali na izložbi „Sveti trag“ postavljenoj u Muzeju „Mimara“. Uputila je pohvalu biskupu koji je u obnovi starih i izgradnji novih sakralnih zdanja Požeške biskupije znao povezati staru baštinu s novim umjetničkim izrazima, što Požešku biskupiju svrstava među jedinstvene u Hrvatskoj. Kazala je da je biskup k tome posvjedočio kako se može napisati odlična knjiga čak i kada sve činjenice nisu poznate, a kada se, kao u ovoj knjizi, jasno postave problemi. Vješto je razlučio ono što je neupitno od pretpostavki koje tek treba istražiti i dokazati, te je tako dao poticaj da se napravi korak dalje u istraživanju ove crkve. Ustvrdila je da su u knjizi prikazani svi elementi obnove i restauracije crkve s posebnim naglaskom na freskama čiju je restauraciju Ivan Srša završio 2015. godine. Ikonografski su objašnjeni prikazi, te je prepoznata ruka više slikara djelatnih tijekom 13. i 14. stoljeća.
O opremi crkve sv. Lovre kako ih je prikazao u knjizi biskup Antun progovorio je Danko Šourek. Ustvrdio je da je njegova knjiga sažeto i pregledno, na pristupačan način uspješno predstavila iznimno složenu i slojevitu povijest opremanja požeške crkve sv. Lovre. Istaknuo je da se ne čini pretjeranim reći kako od njezina početka – koji se gubi negdje u XIII. stoljeću – pa sve do upravo naših dana, nema stoljeća niti stilskog razdoblja koje u njoj nije ostavilo traga. Nabrojio je sve zahvate na crkvi tijekom njezine duge povijesti i zaključio s obzirom na posljednji izveden nakon osnutka Požeške biskupije: „Uslijedilo je cjelovito uređenje njezine unutrašnjosti provedeno prema projektu profesorice Hildegard Auf Franić koje je nove elemente (glavni oltar, svećenička sjedala, klupe, ispovjedaonice, rasvjetna tijela…) uspjelo nenametljivo kontrapunktirati opisanim povijesnim slojevima (prije svega nanovo vrednovanim gotičkim freskama). Novo je doba, na sličan, nenametljiv način u crkvu sv. Lovre unijelo i ostvarenja nekolicine iznimnih umjetnika: vitraje te slike (bl. Alojzije Stepinac i sv. Lovro) Josipa Biffela, križni put Hrvoja Ljubića, reljef Uskrsloga Želimira Janeša i dr., potvrdivši time vlastitu kreativnu snagu i nadopunivši naručiteljski niz započet u XIII. stoljeću. Na tome, kao i na predstavljenoj knjizi zahvaljujemo njezinu autoru!“
Spomenuti učenici glazbene škole izveli su Mozartov „Exultate, jubilate“, a nazočnima se zatim obratila autorica Mirjana Repanić-Braun, zahvalivši svima koji su surađivali s njome na izradi knjige o Sakralnoj baštini Požeške biskupije, istaknuvši među njima ponajprije biskupa Antuna, inicijatora tog djela, urednika Ivicu Žuljevića i grafičkog urednika Marijana Pavelića. Nakon izvedbe Miserachsova „Krist danas i uvijeke“ nazočnima se prigodnom riječju obratio biskup Antun. Zahvalio je sudionicima svečanosti predstavljanja knjiga, a napose autorici Mirjani Repanić-Braun i onima koji su doprinijeli da navedena djela budu tiskana te predstavljačima. Kazao je potom: „Nešto znamo o onom što je vidljivo od sakralne baštine i ono što je istraživano opisujemo, ali zapravo više ne znamo nego što znamo. Ne znamo, naime, o onome što je na svoj način enigmatsko, ponešto skriveno, pa i nejasno u crkvenim građevinama. Reći ću drugačije:
svako sakralno zdanje ima ne samo ono što vidimo i opisujemo, nego i neku svoju nutrinu, dimenziju nevidljivoga, ima svoju dušu. U pristupu crkvi sv. Lovre osjetio sam njezinu enigmatičnost, zagonetnost, ponajprije zbog toga što nemamo o njoj srednjovjekovnih dokumenata te je puno nepoznanica, ali nisam se susreo s onim što nazivam njezinom dušom. U interpretacijama pojedinih oblika sakralnih građevina povjesničari umjetnosti znaju sa svojih polazišta barem otvoriti neke prostore u kojima se nazire duša navedenih objekata, što još uvijek nedostaje s obzirom na crkvu sv. Lovre. Smatram da je ona ponajprije povezana sa svrhom za koju je građena. Upravo zato mi je bilo jako stalo, da crkva sv. Lovre ne ostane zdanje za neke neliturgijske potrebe kako je bilo planirano prije osnutka Požeške biskupije, nego da bude i nadalje crkva za liturgijska slavlja. Vjerujem da će se naći povjesničari umjetnosti koji će stručno interpretirati crkvu sv. Lovre polazeći od njezinih tridesetogodišnjih arheoloških istraživanja i uređenja te nam otvoriti neke vidike u kojima ćemo snažnije prepoznati njezinu dušu. 
Onima koji su do sada radili na sv. Lovri bilo kao istraživači, bilo s drugih naslova, želim reći od srca hvala. Posebno pak zahvaljujem ravnateljici Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu Katarini Horvat-Levaj za slovo pohvale meni u prilog. Nastojao sam u Zagrebu, a potom i u Požegi djelovati po onom što nosim u sebi kao određenu zadaću. Ne znam tko mi ju je zadao, ali znam da sam je trebao vršiti. Ako sam nešto učinio ispunjavajući tu zadaću, nisam ništa posebno činio, nego ono što mi je bila dužnost. Hvala vam za suradnju koju sam rado uspostavio s Institutom za povijest umjetnosti u Zagrebu, a onda i ovdje u Požegi. Neka se ona nastavi na svoj načini i dalje. Zahvaljujem moderatoru ovog predstavljanja prof. Bedeničiću. Konačno zahvaljujem Bogu što nam je omogućio da sve ovo što jest naša hrvatska sakralna baština i ovdje u požeškom kraju možemo prepoznati kao naše hrvatsko lice te ga čistiti, obnavljati, čuvati i s ponosom predstavljati drugima“, zaključio je biskup Škvorčević.
