Knjiga znanstvenice, specijalistica medicinske biokemije Slavice Dodig Što je Isus jeo? predstavljena je 15. studenoga u sklopu Interlibera na Zagrebačkom Velesajmu.
Autorica je okupljenim posjetiteljima na galeriji 5. paviljona otkrila nekoliko zanimljivih uvida o kojima piše i u ovoj zanimljivoj knjizi, podijeljenoj u četiri dijela, koja interdisciplinarno donosi niz podataka o hrani, namirnicama, prehrambenim navikama u Isusovo vrijeme.
Autorica je već u samom predgovoru knjige istaknula da ova knjiga vraća čitatelja u biblijske prostore i vremena, a u to će se čitatelj uvjeriti već na prvim stranicama. U prvom dijelu knjige nailazimo na podatke paleontoloških i arheoloških istraživanja, primjerice prostora uz Galilejsko jezero u Izraelu, u Jordanskoj dolini, gradu Jerihonu.
Primjerice, grad Jerihon najstarije je poznato svjetsko naselje s dokazima o kontinuiranom životu sve do naših dana. Povijest grada seže do 8350. god. pr. Kr. U VII. tisućljeću pr. Kr. ondje su rasle žitarice pir i dvoredni ječam, a od mahunarki leća, grašak, bob, slanutak. Stanovnici su se tijekom VI. i V. tisućljeća pr. Kr. brinuli o tada već pripitomljenim samoniklim biljkama, stoji u knjizi u kojoj se na prvim stranicama može pročitati niz zanimljivosti o arheološkim i paleontološkim nalazištima vezanima uz hranu.
„Svakim danom zadivljuju nas nova arheološka nalazišta koja mijenjaju već stvorenu sliku ljudske prapovijesti“, ističe autorica.
Hrana u Bibliji
Na pitanje o tome što su jeli drevni Hebreji te što nam o hrani govore starozavjetni podatci, Slavica Dodig podsjetila je na priču o Ezavu i Jakovu. Ezav je Jakova tražio jesti „crveno varivo“ – mislilo se na leću. „Već su tada kuhali variva, juhe. Budući da su imali dosta mlijeka jer su imali ovce, koze, goveda, proizvodili su sir, kiselo mlijeko, maslac i vrhnje – o tome postoje podatci. I kruh je bio važna namirnica, s tim da su siromašne obitelji jele ječmeni, a bogatije pšenični“, kazala je prof. Dodig. Osvrnula se i na ljekovito bilje koje su koristili, iako se ono kao takvo ne spominje u Bibliji. „U Bibliji se ne spominju ljekovite biljke, Bog je bio onaj koji liječi. Međutim, žene su pripremale napitke od metvice, timijana. Najprije su radili pripravke u vodenoj otopini, no kako se pokazalo da kvari, počeli su raditi napitke u vinu i u octu jer su bili dugotrajniji“, istaknula je autorica koja u knjizi otkriva i niz drugih zanimljivosti o liječenju i određenim namirnicama:
„U zdravstvene svrhe upotrebljavali su maslinovo i ricinusovo ulje te mirisno ulje za pomazanje, nardovu i riblju mast, životinjske organe, primjerice žuč za premazivanje bijelih mrlja na kapcima (Tob 6,8-9). (…) Smole stabala (tamjan i mira) spaljivale su se, jer su držali da služe kao antiseptik za pročišćavanje ne samo tijela nego i duha.“
Tri glavna obroka
Autorica je na predstavljanju govorila i o obrocima u Isusovo vrijeme. „Imali su tri obroka. Za doručak su jeli što je preostalo od večere, a ako ništa nije preostalo, jeo bi se sir, vrhnje, kiselo mlijeko, kruh obavezno i šaka grožđica. Ručak nije bio u onom smislu kako mi danas gledamo na ručak, bila je to više užina jer su oni kroz dan bili zaposleni – na polju, u zanatu, obrtu, a žene su radile u vrtu. Nije postojao podnevni obrok kakav danas imamo. Jeli su kruh umočen u maslinovo ulje i tome su dodali češnjak ili luk. Zanimljivo je reći kakav je to kruh bio jer, ja sam se iznenadila, u Starom zavjetu postoji recept kako se pripravlja kruh. Prorok Ezekiel piše, u 7. stoljeću prije Krista: Uzmi (osušene i mljevene) pšenice, ječma, boba, leće, prosa i raži, stavi to u jednu posudu i pripravi od toga sebi kruh (Ez 4,9). Kako sam kasnije išla istraživati, oni su svih tih šest namirnica samljeli i od toga su pravili kruh. Bob i leću dodavali su jer je riječ o mahunarkama koje u sebi imaju više proteina nego žitarice. Za leću se zna da ima 27 posto proteina. U tom su svojem obroku tako imali i proteine i ugljikohidrate i minerale i sve što je trebalo. Navečer je, međutim, slijedio pravi obrok. Žene bi skuhale juhu od povrća ili varivo od mahunarki, a samo su subotom jeli meso. Kroz tjedan nije bilo toliko mesa da bi svatko mogao dobiti komadić, već su stavljali katkad meso u variva“, kazala je prof. Dodig. Osim onoga što se jelo, ispričala je i nekoliko zanimljivosti o tome što se pilo u biblijska vremena. Osim vina, pilo se i „opojno piće“. „U Jerihonu su otkrivene posude u kojima se spravljalo pivo. Nisu imali hmelj, ali su od ječma pripremali pivo i ono se vjerojatno pilo, osobito siromašniji ljudi koji katkad nisu imali dovoljno pitke vode. Vino se također rijedilo vodom“, rekla je autorica Slavica Dodig.
Posjetitelji su na predstavljanju knjige Što je Isus jeo? mogli čuti i zanimljivosti o životu u 1. stoljeću, Isusovim porukama u blagovalištu, obrocima u vrijeme Pashe i Blagdana beskvasnih kruhova te uličnoj trgovini namirnicama. U Bibliji je doista mnogo motiva vezanih uz hranu, blagovanje, gozbu u prenesenom značenju, sve do same euharistije i prilika kruha i vina, o čemu je autorica također pisala u ovoj zanimljivoj knjizi koja se može pronaći u knjižarama i web knjižari Kršćanske sadašnjosti. (kta/ks.hr)
