Predskazanje smrti i veličine u Kraljevstvu: dvadeset i peta nedjelja kroz godinu
Pitanja i odgovori o kršćanstvu

Predskazanje smrti i veličine u Kraljevstvu: dvadeset i peta nedjelja kroz godinu

Danas Isus svojim učenicima daje lekcije o sebi i o njihovim životima kao Njegovih sljedbenika. Jedna im je lekcija išla preko glave; drugo im je bilo nemoguće promašiti.

Evanđelje (Pročitaj Mk 9,30-37)

Dok je Isus putovao po Galileji sa svojim učenicima, učinio je nekoliko pokušaja da im pomogne razumjeti što ga čeka (vidi također Mk 8,31-32). Bio je izričit: “Sin Čovječji treba biti predan ljudima i oni će ga ubiti, a tri dana nakon njegove smrti, Sin Čovječji će uskrsnuti.”

Jednostavno nisu mogli razumjeti o čemu On govori. Možemo li ih kriviti? Predviđanje osobnog Uskrsnuća kao što je ovo bilo je potpuno izvan područja bilo koji ljudsko iskustvo. Nije bilo kategorija u koje bi se ovako nešto moglo smjestiti. Dakle, nije iznenađujuće da učenici nisu razumjeli, ali ne čudi li nas da su se “bojali ispitivati ​​Ga”? Jesu li htjeli izbjeći da jedno pred drugim izgledaju gusto? Je li im bilo pomalo neugodno što, čak i nakon što su po drugi put čuli te riječi, nisu imali pojma što Isus misli?

Ako je njihova šutnja proizašla iz ponosa, onda možemo bolje razumjeti što se dalje događa u ovom čitanju. Kad je pratnja stigla do Kafarnauma (njihove matične baze tijekom galilejskih putovanja), Isus je učenicima postavio pitanje: “O čemu ste se putem raspravljali?” On je znao odgovor, naravno, ali im je dao priliku da priznaju da su se svađali oko toga “tko je najveći”. Ovakvi detalji u evanđeljima podsjećaju nas na njihovu povijesnu autentičnost. Nitko tko izmišlja priču radi propagande (koja se često sugerira kao razlog zašto su apostoli napisali Evanđelja) ne bi uključio ovo svjedočanstvo o pogrešivom ljudskom karakteru učenika.

Kakav je bio Isusov odgovor? Nije ih prekorio zbog njihove sitničavosti i bahatosti (kao što bismo mi možda učinili). Umjesto toga, jednostavno ih je okupio i dao im istinu: “Hoće li tko biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima sluga.”

U jednoj kratkoj rečenici, okrenuo je svjetsku ideju o “veličini” naglavačke. Svakako vrsta veličine o kojoj su učenici raspravljali nije bila ukorijenjena u poniznosti poput ove. Jesu li se učenici borili za visoki položaj u Kraljevstvu Božjem o kojem je Isus tako često propovijedao? Jesu li sanjali o moći, prestižu i popularnosti? Ako je tako, Isusov sljedeći čin sigurno ih je zaprepastio. Uzimajući dijete (iz obitelji koja je udomila grupu) u svoje naručje, objavio je: “Tko god primi jedno takvo dijete u moje ime, mene prima, a tko mene primi, prima … Onoga koji me je poslao.” Zašto je Isus to učinio?

Kad je Isus stavio dijete u naručje, potpuno se poistovjetio s nekim kome je krajnje nedostajala moć, ugled i popularnost. Dijete je potpuno ovisno o drugima. On je sama slika malenosti i, što se svijeta tiče, beznačajnosti. Ovo je bila duboka pouka za učenike. Poučavao ih je svojim primjerom. Nisu Ga smjeli tražiti u visini i moći. Tako je bilo u svijetu. Umjesto toga, želio je da se njegovi učenici uvijek identificiraju s niskima i nemoćnima. Isus je sam napustio nebo kako bi to učinio za nas. Zauvijek želi biti identificiran i primljen kao takav.

Možemo li zamisliti ijedan učinkovitiji način od ovoga da Isus ispravi glupost učenika u raspravljanju o njihovoj vlastitoj veličini?

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi da zapamtim da veličina u Tvom Kraljevstvu znači malenost u ovom svijetu.

Prvo čitanje (Pročitajte Mudr 2,12, 17-20)

Kad čitamo ovaj odlomak u starozavjetnoj Knjizi mudrosti, možda ćemo se zapitati zašto su učenici bili toliko zbunjeni Isusovim učenjem o Njegovoj vlastitoj smrti u Evanđelju.

Ovdje se priča među “zlima” koji smišljaju mučnu smrt kao test za “pravednika” (onoga koji živi u poslušnosti Zakonu koji je Bog dao svom narodu). Smeta im poziv na odgovornost od strane pravednika („predbacuje nam da smo prekršili zakon i optužuje nas za kršenje našeg obrazovanja“). Ovo, naravno, savršeno opisuje Isusa i Njegovo propovijedanje Kraljevstva Božjeg.

Zli ovdje ismijavaju pravednika jer tvrdi da je Božji sin. Odlučili su testirati njegovu “blagost i strpljenje”. Vjeruju da će se “Bog pobrinuti za njega” ako je on doista ono za što se predstavlja. Ako su učenici bili upoznati sa svojim Svetim pismom, zašto im se ove riječi nisu vratile kad je Isus govorio o tome da se s njima postupa upravo na ovaj način?

Učenike nije toliko zbunila ideja Isusove patnje. Bili su dobro upoznati sa sudbinom mnogih starozavjetnih proroka. Čak je i Ivan Krstitelj pretrpio smrt u svom radu za Božje kraljevstvo. Izgubljeno im je bilo ustajanje za tri dana. Ironično, dokaz za kojim su zli u Knjizi mudrosti tražili da potvrde da je pravednik istinski Božji sin bilo je izbavljenje od smrti. To je točno ono što je Isus predvidio za sebe. Njegovo uskrsnuće, iako je zahtijevalo da prođe kroz smrt, izgledajući privremeno kao Božje napuštanje, a ne oslobođenje, dokazalo je da se Bog “pobrinuo” za Njega. Njegov uskrsnuće bio je poraz same smrti, vječno izbavljenje od nje.

S vremenom će učenici saznati da je Isus prošao “ispit” zlih, ali sve dok nije stvarno napustio grob, značenje Njegovih riječi bilo je obavijeno velom tajne – usprkos Knjizi mudrosti.

Mogući odgovor: Nebeski Oče, pravednost uvijek izaziva protivljenje i, u konačnici, zlobu. Pomozi svojoj Crkvi da ga se ne boji i da računa na tvoje izbavljenje.

Psalam (Pročitaj Ps 54,3-6, 8)

Ovaj psalam proročanski govori o povjerenju s kojim se Isus suočio sa svojim posljednjim “testom”: “Jer oholi su ustali protiv mene, nemilosrdni traže moj život.” Isus je na križu bio personifikacija slabosti i nemoći. Imao je samo Očevu ljubav kao svoju snagu: “O Bože, svojim imenom spasi me i svojom snagom brani moju stvar.”

Prisjetite se kako Isus drži dijete u svojim rukama. Bespomoćno dijete ima samo svog oca da ga zaštiti i izbavi. Tako je bilo i za Isusa. U svojoj spremnosti da umre za nas, Isus je “slobodno” ponudio svoju “žrtvu” svom Ocu. Znao je da će s druge strane agonije smrti živjeti kako bi “hvalio tvoje ime, o Gospodine, zbog njegove dobrote.” Isus je znao što naš responzorij danas pjeva: “Gospodin podupire moj život.”

Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.

Drugo čitanje (Jak 3,16-4,3)

Sveti Jakov nam daje praktične upute kako živjeti onako kako je Isus opisao svojim učenicima u Evanđelju: ne na način svijeta. Sveti Jakov nam pokazuje da tamo gdje su “ljubomora i sebične ambicije, tamo je nered i svaka loša praksa”. Možemo vidjeti zašto je Isus ispitivao učenike o njihovoj argumentaciji “veličine”. Želio je zaustaviti otrov prije nego što ih dodatno zarazi. Neukroćeni ego u svima nama počinje žudjeti za onim što drugi imaju (bilo da se radi o posjedu, moći, primatu itd.), a kada strasti ostanu nekontrolirane, to dovodi do ratova i sukoba.

Kakav je put učenika? Živjeti u “mudrosti odozgo” i sijati pravednost u miru, koja će donijeti bogate “dobre plodove”. Samozadovoljavanje vodi u kaos; samoodricanje vodi do mira. Nije ni čudo što je Isus rekao: “Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati” (vidi Mt 5,9).

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, redovito se suočavam s iskušenjem sebičnih ambicija – želim svoj put. Molim te, pomozi mi izabrati mudrost poniznosti.


Simonet, E. (1892). Flevit super illam [painting]. Preuzeto sa Wikimedia Commons.

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Isusove euharistijske kreposti

Katoličke vijesti

Druga korizmena nedjelja: Preobraženje

Katoličke vijesti

Najmoćnije oružje svetog Mihaela protiv Sotone je poniznost

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti