Predbožićni susret redovnica Krčke biskupije održan je u srijedu 11. prosinca 2024. godine u župi Poljica. Vlč. Zvonimir Badurina Dudić, župnik Poljica, srdačno nas je dočekao i započeo susret molitvom i izlaganjem o Svetoj godini. Nagovor je započeo citatom iz bule broj 4. Naglašavajući kako je sveti Pavao onaj koji stoji čvrsto nogama na zemlji; zna da se život sastoji i od radosti i od tuge, da je ljubav stavljena na kušnju kad navale teškoće i da se čini kako se nada raspada pred patnjama. Ipak, on piše: „Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom“ (Rim 5, 3-4). U teškim situacijama svjetlo svijetli kroz tamu: otkrivamo kako evangelizaciju podržava snaga koja proizlazi iz Kristova križa i uskrsnuća. A to dovodi do razvoja kreposti, koja je usko povezana s nadom – strpljivosti. U današnjem svijetu strpljenje je odagnala žurba i to nanosi veliku štetu ljudima. Uzimaju maha nestrpljenje, nervoza, a ponekad čak i neopravdano nasilje, što dovodi do nezadovoljstva i zatvorenosti.
Papa Franjo primio je u audijenciju, u ponedjeljak 15. srpnja 2024., sudionike generalnih kapitula šest redovničkih zajednica. Započinjući govor, svaku redovničku obitelj upitao je za broj novaka jer – kako je rekao – to znači pitati se o budućnosti njihovih zajednica. Papa je na audijenciji istaknuo kako je jednostavnost u posvećenom životu izbor bitnoga i odricanje od suvišnoga, što su utemeljitelji družbi znali činiti, svatko od njih u različitim okolnostima, i dopuštajući da ih iz dana u dan oblikuje jednostavnost Božje ljubavi koja blista u evanđelju. Božja je ljubav jednostavna i njegova je ljepota jednostavna. Papa ih je pozvao na molitvu da budu jednostavni osobno i u sinodskoj dinamici zajedničkoga hoda, lišavajući se svega onoga što nije potrebno ili što može spriječiti slušanje i slogu u procesima razlučivanja, lišavajući se kalkulacija i ambicija. Ambicije su u življenju osoba posvećenoga života poput kuge – upozorio je Papa. A u životu u zajednici zavist je ružna, loša stvar, kao što su pretenzije, krutost i bilo koji pokušaj autoreferencijalnosti. Bez njih je, naprotiv, moguće zajedno, mudro tumačiti sadašnjost, dokučiti znakove vremena i donijeti najbolje odluke za budućnost – dodao je.
U različitim okolnostima, vremenima i mjestima životi onih koji se posvećuju Bogu, životi su ljepote jer u njima blista milost Božjeg lica. Na poticaj Duha Svetoga utemeljitelji družbi bili su u stanju dokučiti osobine te ljepote te su joj znali odgovoriti na različite načine, prema potrebama njihova vremena, ostvarujući prekrasna djela konkretne ljubavi, hrabrosti, kreativnosti i proroštva, trošeći se u brizi za slabe, bolesne, starije osobe i djecu, u odgoju mladih, u misionarskom naviještanju i društvenom zauzimanju. To su djela koja valja i dalje ostvarivati – napomenuo je Sveti Otac. Potaknuo je redovnike i redovnice da nastave tražiti i sijati ljepotu Krista u konkretnosti povijesnih zbivanja, slušajući Ljubav koja je pokretala njihove utemeljitelje, dopuštajući si pitanja o načinima na koje su odgovorili na tu Ljubav, te stoga i o onome što su izabrali i čega su se, možda i teško, odrekli. Redovnice i redovnici prihvaćaju siromaštvo da bi se ispraznili od svega što nije Kristova ljubav i dopustili da ih ispuni njegova ljepota, sve dok se ne prelije u svijet tamo kamo ih Bog šalje, posebno preko poslušnosti. Preko da osoba posvećenog života Bogu daje da se pokaže snaga njegove nježnosti koja nadilazi sve mogućnosti. Na kraju je Papa svima prisutnima preporučio da mole i održavaju dijalog s Bogom.
Jer samo ona molitva koja dolazi iz srca daje nam da idemo naprijed na putu Gospodnjem te stoga ne smijemo zanemariti trenutke ispred svetohraništa razgovarajući s Gospodinom, govoreći Gospodinu i dopuštajući da Gospodin govori nama. Privodeći nagovor kraju vlč. Zvonimir se osvrnuo na Pismo naših biskupa za Jubilej broj 21. te je istaknuo da vjerovati znači prihvatiti preobražavajuću snagu Radosne vijesti u našemu životu. To je susret sa živom osobom koja duboko preobražava sve nas, otkrivajući nam pravi identitet djece Božje. Susret s Kristom obnavlja naše ljudske odnose, usmjeravajući ih ljubavlju prema većoj solidarnosti i bratstvu. Vjera, koja se rađa iz susreta s Kristom, mijenja sve u nama i otkriva nam buduće određenje, istinu o našem pozivu u povijesti, smislu života, svijesti da smo putnici prema nebeskoj domovini.
Nagovor je završio zaključkom iz Papine bule broj 25: predstojeći Jubilej bit će dakle Sveta godina koju karakterizira nada koja ne blijedi, nada u Boga. Neka nam ona također pomogne ponovno otkriti potrebno povjerenje u Crkvi i društvu, u međuljudskim odnosima, u međunarodnim odnosima, u promicanju dostojanstva svakoga čovjeka i u poštivanju stvorenoga svijeta. Neka svjedočanstvo vjere bude kvasac istinske nade u svijetu, navještaj novoga neba i nove zemlje (usp. 2 Pt 3, 13), gdje možemo prebivati u pravdi i slozi među narodima, nastojeći ispuniti Gospodinove obećanje. Pustimo da nas već sada privuče nada i dopustimo da se putem nas proširi na one koji za njom žude. Svojim im životom poručimo: „U Gospodina se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek’ bude srce tvoje: u Gospodina se uzdaj!“ (Ps 27, 14). Neka snaga nade ispuni našu sadašnjost dok s pouzdanjem iščekujemo ponovni dolazak Gospodina Isusa Krista, kojemu neka je čast i slava sada i u vijeke vjekova.
Nakon nagovora uslijedila je prilika za sakrament svete ispovijedi iza koje je slavljena sveta misa koju je predvodio otac biskup mons. Ivica Petanjak uz koncelebraciju trojice svećenika uz prisutnost vjernika župe Poljica. Pjevanje je animirao župni zbor župe Poljica. Otac biskup je u nadahnutoj i poticajnoj propovijedi između ostaloga rekao kako ovo današnje evanđelje moramo smjestiti u kontekst – to je vrijeme kad Isus doživljava neuspjeh za neuspjehom, nalazi se u trzavicama, prigovaranjima između farizeja, saduceje. Prigovaraju mu da se ne drži zakona, nazivaju ga pijanicom, da čudesa koja čini, ne čini prstom Božjim…
Uz Isusa ostala je šačica ribara, kao da se sam Isus iznenadio tim Božjim djelovanjem u svijetu, on proglašava blaženima i sretnima one koji su ostali uz njega. Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Ne može se upoznati Isusa Krista ako se ne dođe k njemu, ako nema susreta. Ako želimo upoznati Isusa, biti njegovi učenici, moramo biti s njime. Moramo upoznati Isusa Krista. Isus ne kaže da će maknuti križ nego da će biti s nama jer je i on sam to prolazio. Svi prolazimo različite kušnje, ali Isus nam je tu primjer, on se nije dao obeshrabriti u činjenju dobra, on ima snage ići naprijed, gledajući da ima nešto pozitivno, da ima onih koji će prihvatiti njegovu riječ i živjeti po njoj. Redovnici su znak onih koji se u današnjem svijetu žele odreći svega i krenuti za Isusom Kristom. Isus nas uči da mu budemo učenici i učimo od njega jer je krotka i ponizna srca, to ne znači nikada se ne naljutiti, nikada govoriti. I sam je Isus prekoravao druge kad je to bilo potrebno. Reći istinu znači biti svjestan svoga dostojanstva, kršćanskog poziva, a i važnosti da stvari možeš nazvati svojim imenom. Danas smo pomalo izgubili kriterije za objektivnu istinu. Biti u istini jest poniznost. Poniznost se stječe cijeli život, ponizan čovjek ne reagira na prvu. Isus kaže: uzmite jaram moj na sebe – za jaram je potrebno dvoje. Jaram ne može vući jedan. U braku i u redovništvu pod jarmom mora biti dvoje. Ti si htio. Čim uzmeš jaram, već se netko pobrine da ti stavi breme. Isus nas poziva da život uzmemo ozbiljno. Kad smo nešto u životu izabrali, onda moramo biti zajedno ako hoćemo izvući teret života. Isus kaže: učite se od mene. U redovništvu smo pod jarmom, to je jedan oblik života u kojem jaram dijelimo s Isusom Kristom i onaj koji će u tom jarmu više potegnuti jest Isus Krist. Ali ja moram dati sa svoje strane sve što mogu, na tom putu posvećenja Bog mi je dao braću. Ne biramo braću i sestre već ih primamo na dar. Sveti Franjo kaže: Bog mi je dao braću. Na kraju propovijedi pozvao je okupljene da budu realni, život ima lijepe i ružne strane; ako ne bi bilo onih teških strana, nikad se ne bismo ostvarili kao ljudi i ne bi iz nas izašlo ono što nosimo u sebi. Od Isusa učimo biti krotka i ponizna srca i uvijek zajedno, nikad jedni protiv drugih, jer ono što se zajedno radi, ima budućnost.
Nakon svete mise uslijedilo je zajedničko druženje, nakon kojega su se redovnice uputile svojim samostanima obogaćene lijepim poticajima za svakodnevni hod.
Priredila: Sestra Katarina Mikić
