Prava religija: 32. nedjelja kroz godinu

Isus daje učenicima lekciju o pravoj religiji; primjer koji On koristi sigurno ih je iznenadio.

Evanđelje (Pročitaj Mk 12,38-44)

Isus je često upozoravao svoje učenike na opasnosti lažne, prazne religije. Njegove najoštrije riječi osude u Evanđeljima uvijek su upućene onima koji pokazuju razmetljiv pobožni procvat dok, u isto vrijeme, izvrću značenje Božjeg saveza sa Židovima.

U Njegovo vrijeme bilo je pismoznanaca čiji je cilj bio njihov ugled. Voljeli su “počasna mjesta u sinagogama i počasna mjesta na gozbama”, ali su svoje javno iskazivanje vjere koristili da otmu priloge Hramu (njihov izvor prihoda) od udovica pod izlikom recitiranja “dugih molitvi”. Svatko tko se na ovaj način služi vjerom i ugledom suočava se s “vrlo oštrom osudom”.

Kao što se dogodilo, kada je Isus “sjeo nasuprot riznici”, ugledao je nekoga tko je bio živi primjer pravi religija. Istaknuo je da “mnogi bogati ljudi stavljaju velike svote”, ali “siromašna udovica… stavlja dva sitna novčića u vrijednosti od nekoliko centi.” Ipak, Isus uči svoje učenike da je ona pridonijela “više od svih” ostalih. Zašto? Ona je dala “sve što je imala, sav svoj život”, dok su drugi davali “od svog viška”.

Ženin doprinos proizašao iz vjere i zahvalnosti. Tim jednostavnim činom pokazala je bezrezervno povjerenje u Božju dobrotu i njegova obećanja da će se brinuti za svoj narod. Nije se bojala napustiti sve i potpuno se prepustiti Božjem milosrđu punom ljubavi. Veliki iznosi koje su davali bogati, iako ih Bog nije odbacio, nisu bili jednaki vrijednosti nekoliko udovičinih centi. Njihova ponuda ih nije koštala ništa; njezino je zahtijevalo sve.

Udovica u Hramu bila je živi primjer onoga što je Isus poučavao o Božjem kraljevstvu: “Ne zgrćite sebi blaga na zemlji…nego…blaga na nebu. Jer gdje vam je blago, ondje će vam biti i srca” (vidi Mt 6,19-21).

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, molim te, nauči me da budem velikodušan prema sebi kao ova udovica, sa svojim jednostavnim povjerenjem u Očevu skrb.

Prvo čitanje (Pročitajte 1. Kraljevima 17,10-16)

U ovom čitanju imamo još jedan iznenađujući primjer vrste vjere koju Bog želi u svom narodu – opet udovica, opet netko od koga ne bismo očekivali da nas podučava o pravoj vjeri.

Ilija je bio prorok kojeg je Bog poslao među pobunjenih deset plemena koja su se odvojila od Jeruzalema i Davidova prijestolja kako bi uspostavila vlastito kraljevstvo na sjeveru (oko 980. pr. Kr.). Čineći to, potonuli su u idolopoklonstvo i zavjetnu nevjernost. Preko Ilije Bog je poslao sušu na zemlju da ih kazni. Ilija nije mogao pronaći otvorena, voljna srca koja bi odgovorila na njegovo propovijedanje pokajanja. Stoga ga je Bog poslao u zemlju pogana, i to konkretno ovoj udovici u Sarepti. Iako nije bila Židovka, kad ju je Ilija uvjeravao da će Gospodin Bog Izraelov čudesno održati nju i njezina sina na životu ako mu da nešto hrane iz svojih posljednjih zaliha, ona vjerovao mu. Nežidovka je imala veću vjeru nego itko Izrael! Dala je svu hranu koju je imala proroku (kao što je udovica u Evanđelju priložila sav svoj novac u riznicu Hrama), i Bog je učinio točno onako kako je Ilija obećao.

Jednostavno ne možemo promašiti značenje ovih čitanja. Kad god Bog od nas traži sve (kao što je tražio od Isusa, Marije i apostola), ne trebamo se bojati svog gubitka. Bog će održati svoju riječ: “Dajte, i dat će vam se; dobra mjera, stisnuta, protresena i pregažena stavit će vam se u krilo. Jer koliko mjerite, takvim će vam se i vratiti” (vidi Lk 6,38).

Mogući odgovor: Nebeski Oče, svaki dan trebam naučiti da ga pronalazim u gubitku svog života.

Psalam (Pročitaj Ps 146,7-10)

Psalmist je pun hvale za Božju pouzdanost u brizi za sve one koji su u velikoj potrebi i koji se uzdaju u njega – potlačene, zarobljenike, slijepe, one koji su pognuti težinom života, strance. Konkretno, “sirote i udovice koje On uzdržava”. To su bili ljudi koji su u psalmistovo vrijeme (a i u Isusovo vrijeme) bili najvjerojatnije zanemareni i bez zaštite. Božji narod može računati na Njega. Zato pjevamo, “Slavi, dušo moja, Gospodina.”

Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.

Drugo čitanje (Pročitaj Heb 9,24-28)

Zašto možemo, bez ikakvog straha, računati na to da će se Bog brinuti za nas kada Mu moramo dati sve od sebe – bilo da se radi o našem novcu, našem tijelu ili našoj volji? Autor Poslanice Hebrejima nas podsjeća da je Božja ljubav prema nama toliko ogromna i beskrajna da je On žrtvovao vlastitog Sina za nas, kako bi nas oslobodio naših grijeha. Nakon što je ponudio samoga sebe, Isus je sada na nebu “kako bi se pojavio pred Bogom u našu korist”. Zašto bismo se ikada trebali bojati otpustiti sve, treba li Bog to tražiti od nas? Koji bismo razlog mogli navesti da imamo išta osim velikodušnog srca prema Njemu?

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, Ti si sada na nebu, pojavljuješ se pred našim Ocem u moje ime. Nemam se čega bojati.

Tissot, J. (1886.-1896.). Udovički obol [painting]. Preuzeto sa Wikimedia Commons.