Prava hrana: Dvadeseta nedjelja kroz godinu
Pitanja i odgovori o kršćanstvu

Prava hrana: Dvadeseta nedjelja kroz godinu

Kad je Isus rekao mnoštvu koje ga je slijedilo da je sišao “s neba”, oni su radoznalo mrmljali. Danas im je rekao nešto zbog čega je izbila svađa. Što je bilo?

Evanđelje (Pročitaj Iv 6,51-58)

Kao što smo primijetili prošle nedjelje, Isus se uključio u dugu raspravu o “kruhu s neba” sa Židovima koji su mislili da bi on mogao biti Mesija. Vjerojatno su se nadali da će Isus učiniti kao što je učinio Mojsije i izazvati kišu kruha odozgora, čime će dokazati sebe. Danas razgovor poprima dramatičan obrat jer Isus dodaje još jednu informaciju o ovom kruhu: “Kruh koji ću ja dati moje je tijelo za život svijeta.” Što?

Ranije su Židovi “gunđali” zbog Isusove iznenađujuće tvrdnje da je sišao s neba. Sada, bili su stvarno pokrenut u uzrujanoj raspravi: “Kako nam ovaj čovjek može dati svoje tijelo za jelo?” Dobro pitanje! Tko od nas, kad prvi put čuje ovu izjavu, ne bi bio zbunjen i obeshrabren zbog toga?

Moramo zapamtiti da ti ljudi nisu bili tvrdoglavi, licemjerni farizeji koji su često prigovarali Isusu i Njegovom učenju. Umjesto toga, to su bili ljudi s dubokim mesijanskim nadama. Vidjeli su umnažanje kruhova jer su bili dio velikog mnoštva koje ga je slijedilo. Htjeli su čuti sve što je imao za reći, ali On im je ovo jako otežavao. Stalno je govorio teške stvari.

Da su Ga krivo razumjeli – da On nije namjeravao da doslovno prihvate Njegove riječi – očekivali bismo trenutak razjašnjenja. Međutim, Isus je jednostavno nastavio sa svojim nečuvenim govorom: “Ako ne jedete tijelo Sina Čovječjeg i ne pijete krv njegovu, nemate života u sebi.” Nema popuštanja, nema uzmicanja: “Tko god jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni… jer je moje tijelo prava hrana, a moja je krv istinsko piće.”

Ovo postaje središnja točka u govoru, kao što ćemo jasnije vidjeti u Evanđelju sljedećeg tjedna. Danas trebamo dopustiti da nam se zabilježi koliko je snažno Isus dao svoju izjavu o jedenju obroka koji bi uključivao Njegovo meso i krv kako bismo imali vječni život. Kako ne bi došlo do klizanja prema potpuno metaforičkom objašnjenju ovako bizarnih izjava, Isus jasno kaže da su Njegovo tijelo i krv “prava hrana”.

U svemu tome šute Njegovi apostoli, iako znamo da su bili tu, da su sve shvatili. Isus je često govorio o stvarima koje oni nisu mogli razumjeti, ali ovaj put ih je pritisnuo do krajnjih granica. Međutim, možemo vidjeti da je očito želio u njihovu maštu unijeti pojam čudesnog obroka (baš kako se očekivalo od Mesije) koji se sastoji od Njegovog Tijela i Krvi. Kada nam to padne na pamet, možemo puno bolje razumjeti što se dogodilo na Posljednjoj večeri. Ovaj o čemu je Isus govorio!

Zacijelo je apostolima bilo teško, čak nemoguće, potpuno razumjeti. Njihova reakcija na Isusa koji im je dao kruh i vino kao Njegovo Tijelo i Krv nije zabilježena za nas, što sugerira da nije bilo ispada pitanja ili svađe. Jesu li sastavljali sve dijelove? Je li ovaj Isusov postupak barem započeo odgovor na pitanje koje je počelo kada su ga Židovi prvi put ranije postavili: “Kako nam ovaj može dati svoje tijelo za jelo?” On to može učiniti transformirajući elemente pashalnog obroka u nešto posve novo. On se može dati u hrani!

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, nikada ne želim uzeti zdravo za gotovo Tvoj čudesni životvorni obrok u Euharistiji. Hvala.

Prvo čitanje (Pročitajte Izr 9,1-6)

U ovom štivu imamo divan poetski opis mudrosti, vrline koju iskreno traže svi koji žele dobro živjeti. Svaki čovjek, bez obzira na njegov odnos s Bogom, kad-tad poželi znati kako živjeti, kako donositi važne odluke, kako napredovati kroz životne nemire da bi došao do cilja koji želi. Izreka personificira mudrost kao ženu koja nudi gostoprimstvo finog obroka: “Tko je prost neka svrati ovdje.” Hrana koju je “prostrla” na svom stolu utažuje glad “nerazumnog”. Ovdje na uistinu prekrasan način vidimo kako je starozavjetna mudrosna literatura pripremala Božji narod za radost objeda koji vodi u istinski život: „Dođite, jedite od moje hrane i pijte od vina koje sam umijesio!“ Ove riječi, naravno, prekrasno opisuju naše euharistijsko blagovanje.

Isus, koji je sama Mudrost, nudi nam upravo to jelo na svakoj misi. On nas poziva da „ostavimo ludost koja [we] može živjeti; napredovati na putu razumijevanja.” Kako to možemo odbiti?

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, hvala Ti što u istinskoj hrani koju nam nudiš mogu pronaći mudrost koja mi nedostaje i snagu da napustim svoju ludost.

Psalam (Pročitaj Ps 34,2-7)

Ponavljamo psalam koji smo pjevali prošle nedjelje – mora biti važan. Budući da sva nedjeljna evanđeoska čitanja ovog mjeseca dolaze iz govora o kruhu života, prikladno je da naš psalam stavi na naša usta ovu pjesmu vjere koja opisuje radost blagovanja: “Okusite i vidite dobrotu Gospodnju.” Mi koji se hranimo euharistijskim obrokom pri svakom bogoslužju trebali bismo moći svjedočiti Božju dobrotu koja nas izbavlja iz tjeskobe i siromaštva grijeha i smrti, kao što psalmist ovdje čini.

Osim toga, svi mi imamo priče o tome da smo se našli u velikim poteškoćama sa samo jednim izlazom – “tražili smo Gospodina” i “zazivali” ga. Javio se! Stoga, danas tijekom našeg pjevanja psalama, “veličajmo Gospodina” i “zajedno veličajmo Ime Njegovo”.

Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.

Drugo čitanje (Pročitaj Ef 5,15-20)

Sveti Pavao nastavlja nam davati dragocjene upute o tome kako trebaju živjeti ljudi koji su okusili dobrotu Gospodnju. Njegov prvi poticaj sličan je onome što nam je reklo naše prvo čitanje: “Pazite kako živite, ne kao ludi, nego kao mudri.” On želi da se potrudimo (a to je upravo ono što je potrebno) da “shvatimo što je volja Gospodnja”. Pogledajte kako sveti Pavao suprotstavlja pijanstvo “ispunjenosti Duhom”. Lažna i isprazna privremena radost koja dolazi od previše vina suprotstavljena je pravoj radosti koja dolazi od hodanja u Duhu.

Mnogo toga što on opisuje uključeno je u misu – naglasak na psalmima, himnama, pjevanju i “zahvaljujući uvijek i za sve u ime Gospodina našega Isusa Krista”. To je izraz koji redovito čujemo na početku euharistijske molitve. U euharistiji pijemo vino koje će nas učiniti istinski sretnima.

Mogući odgovor: “Krv Kristova, opoj me.” (Anima Christi)


Autor fotografije Rey Proenza na Unsplash

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Što se događa kada se vizija koristi za profit, moć ili slavu?

Katoličke vijesti

Ako je to samo simbol, dovraga s njim

Katoličke vijesti

Isusove euharistijske kreposti

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti