S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Pozva koje sam htjede da budu s njim. (Mk 3, 13)
Liturgija dana (23. siječnja):
Prvo čitanje:
1Sam 24,3-21
Neću dići ruke na nj, jer je Gospodnji pomazanik.
U one dane: Saul uze tri tisuće odabranih ljudi iz svega Izraela i pođe da traži Davida i njegove ljude na istok od Litica divokoza. Tako dođe k ovčjim torovima pokraj puta; ondje bijaše pećina, i Saul uđe da čučne; a David je sa svojim ljudima sjedio u dnu pećine. I rekoše Davidu ljudi njegovi: »Evo dana za koji ti je rekao Gospodin: ‘Ja ću predati tvoga neprijatelja u tvoje ruke, postupaj s njime kako ti se mili?’« A David ustade i neprimjetno odsiječe skut od Saulova plašta. Ali poslije zapeče Davida savjest što je odsjekao skut od Saulova plašta, pa reče svojim ljudima: »Očuvao me Gospodin da takvo što učinim svome gospodaru, da dignem ruku na njega, jer je pomazanik Gospodnji.« I David oštrim riječima ukori svoje ljude i ne dopusti im da ustanu na Saula.
A Saul izađe iz pećine i pođe svojim putem. Zatim ustade David, iziđe iz pećine i vikne za Saulom: »Gospodaru kralju!« A kad se Saul obazreo, David se baci ničice na zemlju i pokloni mu se. Tada David reče Saulu: »Zašto slušaš ljude koji ti govore da David snuje tebi propast? Gle, upravo u ovaj dan tvoje su oči mogle vidjeti da te Gospodin predao danas u moje ruke u ovoj pećini. Rekoše mi da te ubijem, ali te poštedjeh i rekoh: Neću dići ruke na svoga gospodara, jer je Gospodnji pomazanik. O moj oče, pogledaj i vidi skut od svoga plašta u mojoj ruci: odsjekao sam skut od tvoga plašta, a tebe nisam ubio: spoznaj i vidi da u mojoj
ruci nema ni zlobe ni opačine. Ja nisam zgriješio protiv tebe, a ti vrebaš na moj život da mi ga uzmeš! Gospodin neka sudi između mene i tebe, Gospodin neka me osveti na tebi, ali se moja ruka neće dići na tebe. Kako kaže stara poslovica: ‘Od nepravednika dolazi nepravda’, i zato se moja ruka neće dići protiv tebe. Za kim je izišao izraelski kralj? Za kim ideš u potjeru? Za mrtvim psom, za običnom buhom! Gospodin neka bude sudac, on neka sudi između mene i tebe, neka ispita i brani moju stvar i neka mi pribavi pravdu; neka me izbavi iz tvoje ruke!«
Kad je David izgovorio te riječi Saulu, odvrati Saul: »Je li to tvoj glas, sine Davide?« I Saul glasno zaplaka. Zatim reče Davidu: »Pravedniji si od mene, jer ti si meni učinio dobro, a ja sam tebi učinio zlo. A danas si okrunio svoju dobrotu prema meni, jer me Gospodin predao u tvoje ruke, a ti me nisi ubio. Kad se čovjek namjeri na svoga neprijatelja, pušta li ga da ide mirno svojim putem? Neka ti Gospodin naplati za ono dobro što si mi danas učinio! Sada pouzdano znamo da ćeš zacijelo biti kralj i da će se kraljevstvo nad Izraelom trajno održati u tvojoj ruci.«
Psalam:
57,2-4.6.11
Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni!
Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni
jer mi se duša utječe tebi!
U sjeni tvojih krila zaklanjam se
dok pogibao ne mine.
Vapijam Bogu višnjemu,
Bogu koji mi čini dobro.
Nek pošalje s nebesa i spasi me,
nek postidi one što me progone:
neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!
Uzvisi se, Bože, nad nebesa,
slava tvoja nek je nad svom zemljom!
Jer do neba je dobrota tvoja,
do oblaka vjernost tvoja.
Evanđelje:
Mk 3,13-19
U ono vrijeme: Uziđe Isus na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati s vlašću da izgone đavle. Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar, i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca i Judu Iškariotskoga, koji ga izda.
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Riječ Božju tumači dr. sc. o. Ivan Pleše, OCD, viši asistent na Katedri ekumenske teologije Sveučilišta u Zagrebu:
Današnje Evanđelje vodi nas na goru, odnosno na mjesto tišine i molitve gdje Isus čini nešto vrlo osobno: „poziva one koje sam htjede“. Ne bira one koji bi po ljudskim mjerilima bili „savršeni“, nego poziva ljude različitih karaktera, životnih putova i unutarnjih borbi. Evanđelist Marko odmah ističe nešto presudno:
Isus ih najprije poziva da budu s njime, a tek onda ih šalje propovijedati i djelovati.
To je temelj svega, biti s Kristom. Poslanje ne proizlazi iz nekakve korporativne strategije, nego iz zajedništva s Kristom. Autoritet ne dolazi iz položaja nadmoći, nego iz služenja po primjeru Kristovu. I to je poruka koja duboko dotiče ekumensku stvarnost Crkava danas.
Na popisu dvanaestorice imamo ljude različitih karaktera i položaja. Tu su ribari, carinik, gorljivi revnitelj Zakona, onaj koji će Isusa izdati, „sinovi groma“, Petar – stijena, no čovjek sa svojim slabostima i drugi. Isus ih okuplja u zajedništvo koje tek treba sazrijevati.
U toj slici možemo prepoznati i povijest kršćanstva. Različite kršćanske zajednice nose različite karizme, naglaske i rane. No, poziv dolazi od istoga Krista.
I taj poziv nije „budite uniformni“, nego „budite sa mnom“.
Ekumenski dokumenti to jasno prepoznaju. U mnogim dokumentima Ekumenskog vijeća Crkava, ističe se da jedinstvo Crkve nije uniformnost, nego zajedništvo koje se živi u vjeri u Krista, u krštenju i u zajedničkom poslanju svijetu (usp. Izjava iz Uppsale 1968.; Izjava iz Canberre 1991.; The Church: Towards a Common Vision). Jednostavno rečeno, jedinstvo se ne gradi preskakanjem razlika, nego njihovim uključivanjem u širi Kristov poziv.
Isus dvanaestorici daje poslanje: šalje ih propovijedati i daje im vlast. Zajedništvo s Isusom nikada nije zatvoreno u sebe. Ono je uvijek misionarsko. Upravo tu ekumenizam dobiva svoju punu dubinu. Jedinstvo nije cilj sam sebi, nego snažno svjedočanstvo svijetu razdiranom neslogama.
To snažno naglašava dokument Charta Oecumenica (CEC – CCEE), gdje se kaže da su kršćani pozvani zajedno naviještati Evanđelje, služiti društvu i zalagati se za ljudsko dostojanstvo, mir i pravednost (usp. COE 2-6). Svijet koji je ranjen podjelama ima pravo očekivati od kršćana znak pomirenja, a ne dodatni razlog za razdor.
Zanimljivo je uočiti da Marko ne prešućuje Judu Iškariotskoga. On je, također, jedan od dvanaestorice. Vidimo da evanđelje ne idealizira zajednicu i to je važna poruka: Crkva je sveta, ali sastavljena je od grešnika. Bog je svet, a mi smo grešni. Zato ekumenski hod mora biti realan, odnosno svjestan rana iz prošlosti, ali ne biti zarobljen njima.
Isus ne odustaje od poziva, iako zna slabosti onih koje bira. To nam daje nadu. Jer jedinstvo kršćana ne počiva na našoj savršenosti, nego na Kristovoj vjernosti (usp. 2 Tim 2,13).
Evanđelje nas poziva da se zapitamo: živim li s Kristom ili samo „radim“ za Njega? Ulazim li u dubinu odnosa s Njime po kojem postajem bliži Isusu i svojoj braći i sestrama? Jesam li spreman prihvatiti da On poziva i druge ljude, drugačije od mene, ali jednako ljubljene? Prihvaćam li da je svaki čovjek slika Božja i ljubljen od Boga?
Dopustimo li da nas Krist okupi oko sebe, tada naše razlike ne postaju prijetnja, nego dar, a zajedništvo postaje jače od podjela. Tada Crkva, u svojoj raznolikosti, može postati ono na što je pozvana: znak nade, pomirenja i života za cijeli svijet i svakoga čovjeka.
