EWTN Vijesti, 17. studenoga 2025. / 10:06
Dana 5. studenog, Odbor Europskog parlamenta za ženska prava i ravnopravnost spolova glasao je 26-12 za potporu inicijativi za pobačaj “Moj glas, moj izbor” — samo nekoliko tjedana nakon što su zagovornici pro-life održali najveće okupljanje u parlamentu u više od desetljeća kako bi osporili nastojanja inicijative za pristup prekograničnom pobačaju koji financira EU.
Konferencija od 15. listopada, čiji je domaćin bio Europski centar za pravo i pravdu i suorganizirana s Jedan od Nas federacije, privukla je 300 sudionika uključujući osam članova Europskog parlamenta, bivšeg povjerenika EU za zdravstvo Tonija Borga i bivšeg slovenskog premijera Alojza Peterlea.
Šest žena podijelilo je svjedočanstva o svojim osobnim iskustvima s pobačajem – priče o žaljenju, traumi i dugoročnim emocionalnim posljedicama za koje kažu da se često zanemaruju u kreiranju politike.

Financiranje za My Voice, My Choice od zaklada za pobačaj
Iako nacrt rezolucije odbora o My Voice, My Choice nema obvezujući pravni učinak, on svejedno postavlja simboličan presedan koji je izazvao oštre kritike pro-life organizacija diljem Europe. Europska građanska inicijativa (ECI) omogućuje građanima EU-a da izravno predlažu zakone Europskoj komisiji ako prikupe najmanje milijun verificiranih potpisa građana iz najmanje sedam država članica.
Moj glas, moj izbor, uz veliku potporu u Sloveniji, Hrvatskoj, Rumunjskoj i Italiji, prikupio je 1.124.513 potpisa i prikupio 923.028 eura od privatnih donatora i zaklada za pobačaj.
Uz potporu nacrtu rezolucije, odbor je odobrio i usmeno pitanje Europskoj komisiji — službenu parlamentarnu proceduru koja se koristi za traženje službenog objašnjenja. U ovom slučaju, pita komisiju kako namjerava odgovoriti na Moj glas, moj izbor, osiguravajući da se pitanje pomakne izvan razine odbora i pređe u javnu parlamentarnu raspravu.
Pro-life organizacije prave usporedbe s ranijim ECI-jem, Jedan od Naspro-life kampanja koja je 2014. godine osigurala još veću potporu javnosti, prikupivši 1.721.626 potpisa unatoč tome što je poslovala s daleko manjim proračunom od 159.219 eura i oslanjala se uglavnom na mobilizaciju volontera.
Ipak, unatoč velikom prelasku praga, Europska komisija odbila je djelovati u skladu s njegovim prijedlozima. Ishod je i dalje predmet sporenja unutar pro-life krugova, koji tvrde da naglašava institucionalni dvostruki standard i političku pristranost u tome kako se takve inicijative u konačnici tretiraju.
Financiranje EU-a za pobačaje izvan domovine?
Pro-life događaj od 15. listopada usredotočio se na društveni i emocionalni kontekst koji okružuje odluke o pobačaju – od pritiska obitelji i ekonomskih poteškoća do slučajeva u kojima je pobačaj uslijedio nakon seksualnog nasilja.
Prema riječima organizatora, šest žena koje su dijelile njihova svjedočanstva također je kontaktirao svih 40 punopravnih članova povjerenstva, ponudivši da pojedinačno izmijene svoja iskustva.
Većina članova nije im pristala izaći u susret.

Za Nicolasa Bauera iz Europski centar za pravo i pravdu (ECLJ), nedostatak angažmana pojačava širu zabrinutost. Postavio je pitanje vode li se neki zastupnici u Europskom parlamentu više ideologijom nego osluškivanjem različitosti ženskih iskustava.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
Potvrda odbora za Moj glas, moj izbor, objasnio je, odražava uvjerenje među lijevo orijentiranim skupinama da je abortus “inherentno pravo i društveno dobro”, ostavljajući malo prostora za opise patnje, žaljenja ili moralnog sukoba.
Bauer je objasnio da prijedlog predviđa sustav u kojem bi žena koja ne može obaviti pobačaj u svojoj domovini mogla “dobiti sredstva EU-a kako bi ga imala u zemlji u kojoj je to dostupno”.
Kao primjer, primijetio je da Francuskinja koja je trudna 22 tjedna – izvan francuskog zakonskog ograničenja – “može otputovati u Nizozemsku na pobačaj, koji financira EU.”
Takva bi shema, u praksi, “harmonizirala zakon o pobačaju diljem Europe usklađujući ga s najpopuštenijim zemljama”, bez obzira na nacionalno zakonodavstvo ili moralni konsenzus. Javnu privlačnost kampanje nije pripisao širokom ideološkom slaganju, već “svitljivom marketingu potkrijepljenom znatnim financijskim sredstvima”.
Nadalje je ustvrdio da je Europska komisija “čak pomogla organizatorima My Voice, My Choice da sastave svoju peticiju na način koji bi maksimizirao njezine šanse da bude proglašena prihvatljivom”, uspoređujući to s iskustvom One of Us, koja je, istaknuo je, “skupila više potpisa, ali nije imala koristi od iste institucionalne potpore.”
Ispitivanje strategija odozgo prema dolje
Matthieu Bruynseels, direktor zagovaranja za pitanja EU-a Federacija katoličkih obiteljskih udrugaistaknuo je važnost supsidijarnosti — načela ukorijenjenog i u ugovorima EU-a i u katoličkom socijalnom nauku. Napomenuo je da su pitanja kao što su pobačaj, gestacijsko surogat majčinstvo i eutanazija izvan izravne nadležnosti EU-a, ali se o njima i dalje raspravlja na europskoj razini iz političkih razloga. U svjetlu emisije My Voice, My Choice, Bruynseels je rekao da je federacija zabrinuta zbog sve većih napora Europskog parlamenta da uključi prava na pobačaj u svoju politiku.
ECLJ se planira vratiti ovim temama na svojoj nadolazećoj konferenciji 26. studenoga. Događaj će ispitati ono što opisuje kao strategije koje sve više idu odozgo prema dolje unutar kampanje Moj glas, moj izbor, kao i najnovije trendove u financiranju europske građanske inicijative. Također će istaknuti članak 33. Povelje EU-a o temeljnim pravima, koji poziva uniju da podrži, a ne redefinira obitelj i majčinstvo. Kao i na okupljanju u listopadu, na konferenciji u studenom ponovno će sudjelovati žene koje će iz prve ruke podijeliti svoja iskustva s pobačajem.

Što se tiče Moj glas, moj izbor, inicijativa će ući u formalnu institucionalnu fazu. Javna rasprava zakazana je za 2. prosinca u Europskom parlamentu, tijekom koje će organizatori predstaviti svoj slučaj članovima Europskog parlamenta, Komisiji i drugim dionicima. Nakon ovog saslušanja, Europska komisija morat će izdati službeni odgovor u kojem će navesti namjerava li predložiti zakonodavnu akciju, poduzeti alternativne mjere ili odbiti nastaviti i javno obrazložiti svoje razloge.
Za zagovornike poput Bauera, Bruynseelsa i mnogih unutar europskog pro-life pokreta, ovi razvoji događaja naglašavaju ključno pitanje u središtu politike EU danas: hoće li se politika pobačaja postupno uskladiti u cijeloj Uniji ili će nastaviti odražavati različite etičke, pravne i kulturne tradicije pojedinih zemalja?