Čovjek je stvoren na Božju sliku i priliku — Bog koji je Troosoban, Bog koji daje život, Bog koji je Ljubav.
Kad bih imao dolar za svakog svećenika koji bi započeo svoju nedjeljnu propovijed o Trojstvu s: “Ovo je misterij”, bio bih bogat čovjek. Presveto Trojstvo je misterij, ali to ne znači da nema značaja za nas. Ali mislim da je njemački teolog Karl Rahner jednom primijetio da, kada bi Sveto Trojstvo nestalo, većina katolika ne bi ni primijetila.
Pa, trebali bi.
Što nam Trojstvo ima za reći?
Trojstvo je a communio personarum, “zajedništvo osoba”. U Bogu je problem jedinstva i različitosti prevladan na način koji čovjek nikada neće postići: jedno Božanstvo, a ipak tri Osobe.
Usred svih sofisticiranih razlika trinitarne i kristološke teologije, misterij “rađanja” i “procesije” može se sažeti u nekoliko riječi: Bog ljubi. Bog ljubi puninom svoga Bića. A budući da ljubav nužno uključuje drugoga, Božja ljubav daje život: Otac daje život Sinu, koji je istinski, vječno i savršeno Bog kao i Otac. A Sin, predmet Očeve ljubavi, ljubi vječno, tako da tamo gdje se njihove ljubavi spajaju dolazi Duh, koji proizlazi iz ljubavi “Oca i Sina”.
Božja je ljubav uvijek otvorena životu, uvijek je životvorna. Božja otvorenost životu nije neko teoretsko pozitivno razmišljanje. Plodna je. Ono je životvorno. To dovodi do Osobe.
A tko je čovjek? Čovjek je Božja “slika i prilika” (Postanak 1,28). Čovjek je stvoren na Božju sliku i priliku – Bog koji je troosoban, Bog koji daje život, Bog koji je Ljubav.
Kako je zapisao sv. Ivan Pavao II Familiaris consortio: „Bog je ljubav i On u sebi živi otajstvo osobnog zajedništva punog ljubavi. Stvorivši ljudski rod na svoju sliku i neprestano ga održavajući u postojanju, Bog je u ljudskost muškarca i žene upisao poziv, a time i sposobnost i odgovornost ljubavi i zajedništva. Ljubav je stoga temeljni i urođeni poziv svakog čovjeka.” Bog nas je stvorio”kroz ljubav i za ljubav” (naglasak dodan).
Bog nije imati da nas stvori. Ljubav, naravno, zahtijeva odgovor, ali odgovor se već dogodio, u Trojstvu. Očeva ljubav ima savršen odgovor u Sinu, a njihova međusobna ljubav ima savršen odgovor u Duhu Svetom.
Ali ljubav ima taj impuls za širenjem, za generativnošću, za kreativnošću. I tako je Bog stvorio, ne zato što je on imao do, nego zato što on izabrao na: “sve stvari, vidljive i nevidljive”.
Ali on je također odlučio stvoriti jedno stvorenje u svom Slika: čovjek.
Dakle, što to govori o načinu na koji bi čovjek trebao ljubiti, posebno u načinu na koji najizravnije sudjeluje u formiranju zajedništva osoba – kroz spolni odnos, koji može rađati osobe?
Humanae vitae obratio se na to pitanje prije gotovo 51 godinu: ljudska ljubav treba biti “ljudska, potpuna, vjerna i isključiva, i plodna”. Ono je “ljudsko”, jer mora biti ono što čovjek jest: tijelo i duša, noga u materijalnom svijetu, noga u duhovnom. I, kao što je pokojni William May običavao primijetiti, baš kao što je Isus “rođen, a ne stvoren”, tako bi i ljudsko dijete trebalo doći na svijet kao izraz “ljudskog” (tj. duhovnog i tjelesno) spajanje, a ne laboratorijska tehnika (IVF, surogat majčinstvo, umjetna oplodnja). Ljudska ljubav mora biti “potpuna”, potpuni samodar, poput samog Boga. Mora biti “vjeran i isključiv”, to jest osobno isključiv (odbacujući poligamiju i poliandriju) i osobno vjeran (odbacujući razvod kao nespojiv s nerazrješivošću). I mora biti “plodna”, tj. otvorena za davanje života, kao što je Bog uvijek otvoren za davanje života.
Nadalje, kao što je sveti Ivan Pavao II također primijetio – citirajući Efežanima 3,15 – svako očinstvo dolazi od Boga. Bog je izvor života, a sva sposobnost davanja života je sudjelovanje u njegovom životu. Također, kao što je Ivan Pavao primijetio, dok spolni odnos ima biološke posljedice – mi smo, na kraju krajeva, biološka stvorenja, a ne anđeli zarobljeni u materiji – samo Bog može stvoriti dušu. Dakle, svaki čin plodnog spolnog odnosa uključuje suradnju muškarca i žene s Bogom koji njihovu ljubav blagoslivlja i posvećuje životom koji dolazi iz njegove ruke, od Oca „od kojega nosi ime svaka obitelj na nebu i na zemlji. ” Bog je uključen u čovjeka od početka: kao što je Jahve podsjećao razne proroke (Izaija 44,24; Jeremija 1,5), poznavao vas je u utrobi.
Dakle, dok razmišljate o nedjelji Trojstva, nemojte zamišljati da je ovaj blagdan neka intelektualna vježba od malog značaja za vas. Zasigurno ima puno toga za reći o ljudskom životu i ljubavi – ako smo voljni naučiti lekcije iz njega.
