Ovogodišnja Akcija Hrvatskog Caritasa „Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“ u župi Sv. Josipa u Prijedoru u Banjolučkoj biskupiji slavljena je u nedjelju, 3. ožujka 2024. godine, a bila je povezana s euharistijskim slavljem posvete novoimenovanog banjolučkog biskupa iz klera Mostarsko-Duvanjske biskupije mons. mr. sc. Željka Majića u subotu, 2. ožujka 2024. godine. Bila je poticaj, putem biskupijske, župne, televizijskih i radijskih prijenosa, i drugih poziva na solidarnost s Crkvom i ljudima u BiH cjelokupne javnosti u Republici Hrvatskoj i hrvatske katoličke dijaspore diljem svijeta, piše mrežna stranica Caritasa BiH.
Temeljem dogovora Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine od 2007. godine Hrvatski Caritas svake godine priprema i provodi cjelokupnu akciju tijekom Trećeg tjedna korizme. Na prostoru Bosne i Hercegovine Caritas Bosne i Hercegovine u suradnji s nad/biskupijskim Caritasima u BiH provodi aktivnosti kroz razne projekte Caritasa u BiH: Caritas Vrhbosanske nadbiskupije, Caritas biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan i Caritas biskupije Banja Luka.
Ovogodišnji Tjedan solidarnosti i zajedništva imao je za moto „Solidarnost u deset riječi“, a ove godine traje od 3. do 10. ožujka 2024. godine. Središnje euharistijsko slavlje slavljeno je na Treću nedjelju korizme, 3. ožujka 2023. s početkom u 10,00 sati u župi Sv. Josipa u Prijedoru u Banjolučkoj biskupiji i uz sudjelovanje predsjednika, nacionalnih i nad/biskupijskih ravnatelja i djelatnika Caritasa na svim razinama u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Euharistijsko slavlje uz sudjelovanje vjernika ove i drugih župnih zajednica medijski je pokrivala Hrvatska radiotelevizija i Radiotelevizija Herceg Bosne uz sudjelovanje drugih radijskih postaja iz obiju zemalja.
Posveta novog banjolučkog biskupa mons. mr. sc. Željka Majića
Papa Franjo početkom prosinca 2023. godine imenovao je svećenika iz klera Mostarsko-Duvanjske biskupije novim banjolučkim biskupom. Ovo imenovanje zateklo ga je na službi ravnatelja Caritasa hercegovačkih biskupije. Nakon pristigle informacije o imenovanju svoje čestitke uputili su svi Caritasi u Bosni i Hercegovini, ravnatelji i djelatnici. Iz Banja Luke stigle su pozivnice za ređenje, ali i za druge sadržaje vezane za ovo događanje u Banjolučkoj biskupiji: zahvala dosadašnjem biskupu euharistijskim slavljem i prigodnom akademijom u petak navečer, 1. ožujka 2024. godine kao i euharistijsko slavlje posvete novog biskupa uz sudjelovanje apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini mons. Francis Assisi Chullikata, brojnih nad/biskupa iz Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i drugih zemalja iz bližeg i daljnjeg okruženja u subotu, 2. ožujka 2024. godine. Uz brojne goste iz crkvenog života Crkve u Hrvata na čelu s brojnim nad/biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima, zatim predstavnicima društvenog i političkog živoga na svim razinama poglavito iz Bosne i Hercegovine i iz Republike Hrvatske visoka delegacija na čelu s predsjednikom Vlade gosp. Andrejom Plenkovićem kao i brojni prijatelji i dobročinitelji iz tuzemstva i inozemstva. Istom činu nazočili su predstavnici Srpske pravoslavne Crkve i Islamske vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Posebnu grupu nazočnih činili su nacionalni i nad/biskupijski ravnatelji s brojnim djelatnicima Caritasa na svim razinama iz Bosne i Hercegovine i iz Republike Hrvatske, mons. Tomo Knežević i fra Tomislav Glavnik OFMConv.
Banjolučka stolna crkva bila je premalena da primi sve one koji su željeli nazočiti ovom važnom događanju za Biskupiju Banja Luka. Glavni zareditelj bio je vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. dr. sc. Tomo Vukšić uz suzareditelje banjolučkog biskupa u miru mons. dr. sc. Franju Komaricu i mostarskog biskupa mons. dr. sc. Petra Palića. Molitvena i raspjevana okupljena zajednica svojom molitvom i svojom pjesmom pratila je ovo važno i sadržajno liturgijsko događanje. Tijekom euharistijskog slavlja, posebno nakon njenog završetka i za vrijeme stola zajedništva u kripti crkve na Petrićevcu brojni su izrekli svoje ljudske i vjerničke zahvale dosadašnjem banjolučkom biskupu mons. dr. sc. Franji Komarici uz iskrene čestitke za budućnosti novom biskupu mons. mr. sc. Željku Majiću i cijeloj banjolučkoj biskupiji kao i za dobru suradnju sa susjedima drugih vjera i predstavnicima društvenih struktura i civilne vlasti na razini Bosne i Hercegovine i obaju entiteta.
Vrijeme uoči posvete i popodneva nakon posvete bilo je posvećeno raznim susretima i razgovorima, ali i obilasku bogatih crkvenih, civilnih i povijesnih sadržaja grada Banja Luke, posebno za one posjetitelje koji nisu često navraćali u Banja Luku i ne poznaju ovaj grad. Navečer je upriličen stol zajedništva Caritasa iz BiH i Republike Hrvatske kojemu su se pridružili novozaređeni banjolučki biskup mons. Željko Majić i predsjednik Hrvatskog Caritasa varaždinski biskup mons. Bože Radoš.
Misa početka Akcija Tjedna solidarnosti 2024. s Crkvom i ljudima u BiH
Nakon večere zajedništva u Banja Luci svih ravnatelja i djelatnika u subotu navečer, zatim noćenja u Banja Luci u ranim jutarnjim satima predsjednik Hrvatskog Caritasa varaždinski biskup mons. Bože Radoš, novozaređeni banjolučki biskup mons. Željko Majić, nacionalni ravnatelji (mons. Tomo Knežević i fra Tomislav Glavnik OFMConv.) i nad/biskupijski ravnatelji (vlč. Mirko Šimić /Sarajevo/, vlč. Ante Pavlović /Mostar/ mons. Miljenko Aničić /Banja Luka/, s. Jelena Lončar /Zagreb/, gđa Kristina Radić /Sisak/, don Luka Blažević /Gospić/, gosp. Ante Šola /Varaždin/) s djelatnicima Caritasa iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske na svim razinama krenuli su u župu Prijedor koja je ove godine sa svojim župnikom vlč. Markom Vidovićem i ostatkom ostataka prijedorskih vjernika katolika bila domaćin euharistijskog slavlja početka ovogodišnje Akcija Hrvatskog Caritasa Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Brojni mediji bili su konkretna animacijska i medijska potporu Hrvatskom Caritasu u provedbi ove akcije.
Dobrodošlicu na početku i zahvalu na kraju euharistijskog slavlja uz banjolučkog biskupa mons. Željka Majića izrekao je mons. Miljenko Aničić, ravnatelj Caritasa biskupije Banja Luka. Slika župe Prijedor i cijelog ovog dijela Banjolučke biskupije je mučenička, među koje spada progon i patnje brojnih vjernika katolika posebno stradanje Hrvata katolika u Briševu kod Ljubije, posebno župi Prijedor mučeničko stradanje i smrt obitelji Matanović sa sinom svećenikom vlč. Tomislavom Matanović.
Prema prethodnom dogovoru samih biskupa predsjednika Caritasa BiH, Hrvatskog Caritasa i novozaređenog banjolučkog biskupa euharistijskom slavlju predsjedao je novozaređeni banjolučki biskup mons. Željko Majić, a propovijedao je predsjednik Hrvatskog Caritasa varaždinski biskup mons. Bože Radoš. Zazive molitve vjernika molili su djelatnici Caritasa iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske prema prethodnom dogovoru uz sudjelovanje vjernika župe Prijedor.
I ovogodišnja Akcija Tjedna solidarnosti obuhvaća aktivnosti koje mobiliziraju i potiču ljude u Republici Hrvatskoj i u dijaspori diljem svijeta na solidarnost s ljudima u potrebi u Bosni i Hercegovini. Vrijeme korizme, posebno trećeg korizmenog tjedna, vrijeme je kada se intenziviraju akcije prikupljanja materijalnih sredstava od vjernika i brojnih dobročinitelja kroz humanitarne telefone, donacije, kolekte ili druge vidove pomoći. Prikupljenim novcem kreira se fond za svaku projektnu godinu, na koji apliciraju projekti mreže Caritasa u Bosni i Hercegovini i strukturalni troškovi. Zajedništvo je posebno iskazano i sudjelovanjem na središnjem euharistijskom slavlju u jednoj od nad/biskupija i župnih zajednica u BiH na Treću nedjelju korizme, a to je ove godine župa Sv. Josipa u Prijedoru Banjolučkoj biskupiji. Vrijeme korizme, posebno trećeg korizmenog tjedna, vrijeme je kada se intenziviraju akcije prikupljanja materijalnih sredstava od vjernika i brojnih dobročinitelja kroz humanitarne sadržaje.
Stol zajedništva i zahvale Caritasa u BiH i Hrvatskoj u Prijedoru
Nakon euharistijskog slavlja upriličen je stol zajedništva predsjednika, nacionalnih i nad/biskupijskih ravnatelja i djelatnika Caritasa u BiH i Caritasa u Hrvatskoj. Bila je to prilika zahvaliti svima u Republici Hrvatskoj, poglavito voditelju akcije Hrvatskom Caritasu, za sve dosadašnje i ovogodišnji Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Zahvala je izrečena dosadašnjem i novozaređenom banjolučkom biskupu mons. Franji Komarici i mons. Željku Majiću. Zahvala i poticaj vjerničkoj patničkoj zajednici ovog dijela Banjolučke biskupije, a koja je izrečena aktualnom prijedorskom župniku vlč. Marku Vidoviću i drugim nazočnim župnicima ovog kraja koji su sa svojim stadom ostatka ostataka došli u Prijedor na ovo euharistijsko slavlje. Bilo je ovo euharistijsko slavlje uzajamnog euharistijskog obogaćenja.
Bila je ovo prilika izreći veliko ljudsko, vjerničko, svećeničko i karitativno HVALA uz konkretne poklone koje su pojedini Caritasi iz Bosne i Hercegovine donijeli i poklonili.
Caritas BiH novom banjolučkom biskupu poklonio je pastirski štap
Uz konkretne darove Caritasa iz BiH posebno vrijedan dar bio je pastirski štap dar Caritasa Bosne i Hercegovine novozaređenom banjolučkom biskupu mons. Željku Majiću. Osim čestitke koju su uputili nakon pristigle vijesti o imenovanju odlučili su novom biskupu liturgijski nešto vrijedno i to pastirski štab s ugraviniranim tekstom: „Dar Caritasa BiH: BL, 2.3.2024.“
Ovogodišnja poruka predsjednika Hrvatskog Caritasa
I ove godine predsjednik Hrvatskog Caritasa varaždinski biskup mons. Bože Radoš pripremio je prigodnu poruku svim dobročinitelja u Republici Hrvatskoj, a za moto ovogodišnjeg Tjedana solidarnosti uzeo je „Solidarnost u deset riječi“. U svojoj poruci, koju svim darovateljima stavljamo na raspolaganje, kazao je između ostalog:
“…Draga braćo i sestre! ˈ’
Korizmeno vrijeme u kojem se nalazimo daje nam priliku za životno i vjerničko usmjerenje po načelu ispravne molitve, sadržajne pokore i konkretnih djela milosrđa, kako nam to Gospodin Isus naznačuje u Evanđelju (Mt 6, 1-18). Uvijek na polovici svoga korizmenoga puta prema svetkovini Uskrsa zastajemo i pogled usmjerujemo prema svojoj braći i sestrama u Bosni i Hercegovini, s kojima smo povezani pripadnošću istom narodu, zajedništvom, solidarnošću i, nadasve, zajedničkim hodom.
Korizma je slika puta na kojem se nalazi vjerni Božji narod, koji je u pokretu prema konačnom cilju: vječnoj Domovini. Na tom hodu Bog nikoga ne ostavlja sama. Knjiga Izlaska u dvadesetomu poglavlju, koje čitamo na današnju 3. korizmenu nedjelju, podsjetnik je da je Bog onaj koji nas izvodi iz zemlje tuđinske i kuće ropstva u slobodu i u obećanu zemlju. Bog po Mojsiju na Sinaju podsjeća narod što je sve za njega učinio. Gospodinove riječi jasno odzvanjaju i duboko se urezuju i u kamen i u srce. Bog je narod oslobodio o njega sama i postavio mu granicu, kako prema drugima tako i prema samome sebi, granicu koju nije dopušteno prijeći.
Papa Franjo nas potiče da imamo na umu kako “sve zapovijedi imaju zadaću ukazati na granicu života, granicu iza koje čovjek uništava sama sebe i svoje bližnje, narušavajući svoj odnos s Bogom. Ako tu granicu prijeđeš, uništavaš sama sebe, uništavaš i odnos s Bogom i odnos s drugima. Zapovijedi upravo na to upozoravaju.“
Iako se Božji govor čini strogim, ipak je to govor brižna Oca nebeskoga kojem je stalo do njegova naroda kad kaže: ‘Ja sam ljubomoran Bog i pazim na svoje! ‘. Očeva zadaća je odgajati svoju djecu i svoje potomstvo. Vrlo je zahtjevno – ponekad i nepotrebno – davati djeci objašnjenja za nužne zabrane kojima roditelj prema njima u svoj svojoj ljubavi, širini i preglednosti životnog horizonta želi osigurati sazrijevanje, odrastanje i buduću samostalnost. Do očekivanog trenutka korištenja razumom i odrasle dobi potrebno je suočiti se s mnogo hrabrih, odlučnih, jasnih riječi punih ljubavi: NE, NE i NE!
Na simboličan način Božje ‘NE’ prvi je izraz njegove ljubavi prema nama, koji vodi u buduću slobodu. Bog, jer nas ljubi, ne želi da pođemo u svome hodu pogrešnim putem u opetovano ropstvo grijeha i padova. Sigurno su se Židovi pitali zašto im se Bog obraća u negativnoj jezičnoj formi i nije li se možda mogao izraziti pozitivnim izričajem. No, Bog ima plan sa svojim narodom i postupa poput pedagoga, koji svojim načinom postupno uvodi učenike u potpuno razumijevanje povijesti spasenja.
Koristeći se poznatim primjerom i stvarajući usporedbu s onime što u foto-tehnici znači negativ/pozitiv – a to smo mogli praktično doživjeti do prije nekih 30-ak godina – pri korištenju negativa filmova i potom u izradi fotografija. Negativ je bio plastična (nekoć celuloidna) vrpca, uska spektra boja i nejasna, no pri postupku razvijanja fotografija i puštanja osvjetljenja kroz negativ fotografski bi papir primio svjetlo, što bi naposljetku rezultiralo koloriranim pozitiv fotografijama. Posluživši se tehnikom negativ/pozitiv Bog izriče svoj NE da bi kroz utjelovljenje Sina Božjega Isusa Krista, koji kao svjetlo obasjava naše nejasne i ponekad čudne životne negative, očitovao misao Božju i ovaj svijet učinio ljepšim. Osim ljepote, Isusov dolazak kao svjetla na ovaj svijet donosi objavu i potpuno razumijevanje Oca nama, koji smo u tami. Zapovijedi odnosno deset jasnih riječi koje je Bog na Sinaju dao Mojsiju, a potom i svima nama, u sebi sadrže vertikalu odnosa na koju se naslanja horizontala naše prizemnosti. Jedino tako horizontala može opstati u svoj svojoj različitosti: ako je naslonjena na ono što je Božje, duhovno, neprolazno i ono što nas nadilazi.
Pažljivim osluškivanjem poruke ploča naslućujemo nutarnju povezanost zapovijedi prve i druge ploče, vertikale i horizontale tih deset Božjih riječi. Ilustrira to savršeno papa Franjo u svojim meditacijama o Deset zapovijedi, upućujući da krvotok koji teče kroz zapovijedi Druge ploče, ima izvor, srce, u prvoj zapovijedi: časti Gospodina. Tako, u pozitivnom i širokom tumačenju, sedma zapovijed: ‘Ne ukradi’ poziva na rast u osjetljivosti u raspodjeli dobara.
Jedna od važnih zapovijedi, ‘Ne ukradi’, koja se spominje u Knjizi Izlaska, želi reći da sve što je na zemlji pripada isključivo Bogu, koji je vlasnik svega. Dobra koja postoje na svijetu nisu naša, nego su Božja. Ako su dobra Božja, mi smo tek privremeni posjednici, kojima je posjed dan tek za vrijeme života. Posjed nam je dan kako bismo ga velikodušno i bez zadrške dijelili s onima koji ga nemaju ili ga imaju manje ili pak trajno oskudijevaju. Čovjek je samo privremeni upravitelj Božjih dobara i upravljajući njima mora biti solidaran s ljudima s kojima živi i koji su upućeni na njega. Svjesni smo da dane zapovijedi čuvaju i nas i drugoga, naše i njegovo dostojanstvo, kako bi svaka osoba ostala u integritetu svoga bića dok dijelimo dobra koja su nam posuđena.
‘Ne ukradi’ znači: ljubi svojim dobrima, iskoristi sredstva s kojima raspolažeš da ljubiš kako možeš. Tada tvoj život postaje dobar i posjedovanje postaje doista dar. Zato što život nije posjedovanje, nego ljubav. Papa Franjo dapače naglašava: ‘Ono što zaista posjedujemo jest ono što znamo darovati. ‘
Izabrani narod se nalazi na putu, kao što i svaki čovjek putuje svome cilju. Na putu susrećemo druge ljude i oni nam postaju životni suputnici s kojima ulazimo u komunikaciju. Kako je životni put izazovan, ali često i naporan, potrebna nam je svima autentična podrška do konačnog cilja. Knjiga Izlaska govori da je narod 40 godina putovao, lutao pustinjom ne bi li napokon došao u zemlju obećanja, koju je Bog za njega pripravio. Pustinja odgaja čovjeka u poniznosti i za poniznost. U pustinji vjetrovi brišu staze i tragove bez kojih je teško pronalaziti i držati željeni smjer kretanja. Stoga Bog stavlja Izraelcima kao putokaz Mojsija i 10 zapovijedi, a nama i Crkvi u cjelini u današnjim vremenitim olujama kao putokaz daje potrebite i siromašne. Ići prema potrebitima i siromašnima i doživljavati ih kao autentične znakove znači imati sigurniji hod i učiniti se ovisnim o živim i opipljivim putokazima u okvirima Božjega promisla kako bi se sretno stiglo na željeni cilj. Tako je korizma vrijeme odgajanja i vjerničkog sazrijevanja u kojem prepoznajemo svoju braću i sestre kao žive putokaze, koji nam pomažu da kroz dobra djela iz ljubavi prema Bogu i riječima njegova zakona pristignemo do svoje obećane zemlje: vječnosti.
Draga braćo i sestre!
Već osamnaestu godinu zaredom – što bi se moglo nazvati i svojevrsnom punoljetnošću Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini – nastojimo zajedno hoditi i biti solidarni. Zajedništvo i solidarnost s našim narodom u Bosni i Hercegovini i nama samima donosi sazrijevanje u odgovornosti za bližnje i čini sigurnim put prema vječnosti. Što je Mojsije zapisao u kamen, Bog želi da ostane zapisano u našem srcu. Kao odgovorni upravitelji dobara ovoga svijeta, darujmo za bližnje u Bosni i Hercegovini znajući da je blaženije davati i iskažimo solidarnost! Iskazivanjem djelatne ljubavi, Caritasa, pronalazit ćemo najbolje ispravan put ravnajući se prema ‘malenima’ radi kojih je i sam Gospodin Isus Krist došao na svijet i prošao njime čineći dobro!
Bože Radoš, varaždinski biskup i
predsjednik Hrvatskog Caritasa“
(kta/caritas.ba)
