Fra Antonio Petric je u nedjelju 27. srpnja na vanjskom oltaru ispred crkve Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije u Posušju proslavio mladu misu, izvijestila je Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM.
Svetu misu, uz mladomisnika, suslavili su propovjednik fra Robert Crnogorac, voditelj Hrvatske katoličke misije Singen–Villingen, gvardijan samostana u Tomislavgradu fra Bože Milić, posuški župnik fra Jozo Hrkać, trojica mladomisnika te druga braća svećenici. Liturgijsko pjevanje predvodio je posuški župni zbor, a liturgijskom asistencijom ravnali su bogoslovi Hercegovačke franjevačke provincije.
Obraćajući se mladomisniku i osvrćući se na mladomisničko geslo („On im reče: Kada molite, govorite: Oče, sveti se ime tvoje“) fra Robert je u propovijedi istaknuo:
„Svetost je poziv svih nas. Htio bih ovdje istaknuti dvije stvari. Narod je taj koji proglašava nekoga svetim. Narod je taj koji proglašava neko mjesto svetištem. To stavljam na srce tebi i sebi: nikada ne promatrati narod s visoka. Mi imamo jednu svećeničku službu koju nam je Bog dao, ali osjećaj za svetost često je kod naroda jači nego možda kod nas. Stoga uvijek treba poštivati i njihovo mišljenje. Druga stvar koju želim istaknuti jest to da su svi sveci, koliko god ih imamo – svi originali. Znači, budi onakav kakvog te je Bog stvorio. Carlo Acutis je rekao da se svi rađamo kao originali, a umiremo kao fotokopije. Kopija nema vrijednost – samo original ima vrijednost. Zato uvijek želimo biti onakvima kakve nas je Bog htio i stvorio. Tada ćemo postati veliki i sveti. Želio bih ti isto tako reći da i u tvojim venama teče krv mučenika. Tvoje mjesto gravitira groblju Ričina – mjestu gdje je narod za vrijeme Turaka nastradao za vrijeme svete mise jer su bili vjerni Bogu, ostali vjerni svojoj Crkvi i svojim pastirima. Nikada neću izdati Boga ja, jer su moji preci živote dali za Njega. Što ima veće od toga? Petar je jednom rekao Isusu: ‘Kome, Gospodine, da idem? Ti imaš riječi života vječnoga.’ Tko ti može više dati? Može ti netko obećavati brda i doline, ali ako sa smrću sve završava – bolje bi bilo da te nema. Samo nas vječnost može zadovoljiti. I treba govoriti o toj vječnosti, iako mnogi neće razumjeti. Jednog dana će ti sigurno u nebu biti zahvalni. Bolje je tako, nego da ti ovdje svi plješću, a onda progovaraju: ‘Zašto si nas varao i lagao?’ Svi će jednom shvatiti tu istinu, a mi imamo tu privilegiju da je već sada možemo naviještati – kao što je rekao sveti Pavao – bilo to ugodno ili neugodno. To je ono najveće i najljepše što možemo pružiti svome narodu. (…)Koji je svećenik za mene dobar? Za mene je dobar svaki svećenik koji slavi svetu misu i odrješuje me od grijeha. A to je, u biti, i najteže jer su mnogi svećenici postali sveti upravo po tome – jer su rado i pobožno slavili misu i rado i s ljubavlju ispovijedali. Po tome su postali svi veliki – veliki sveci. Želio bih da to i tebi, dragi fra Antonio, bude na prvome mjestu.“
Na kraju misnoga slavlja, pozdrav i čestitke mladomisniku uputio je župnik fra Jozo. U svom zahvalnom govoru fra Antonio je najprije zahvalio Bogu, svojoj obitelji, posebno svojoj braći, svojim odgojiteljima u franjevačkoj formaciji te svima onima koji su mu pomogli i podržavali ga na tom putu.
Nakon misnoga slavlja, zajedništvo se nastavilo svečanim ručkom u salonu Bagušić.
(kta)
