Ako prihvatimo izazov da budemo misionarska Crkva, Crkva koja neprestano ide u svijet, a posebno na periferije suvremenog društva, morat ćemo njegovati onaj ‘duhovni ukus’ koji nam omogućuje da prigrlimo i identificiramo se sa svakim članom Kristova tijela. Ovdje treba pokazati posebnu skrb i brigu za djecu i starije osobe u našim zajednicama. Kako možemo biti čuvari nade ako zanemarujemo pamćenje, mudrost i iskustvo starijih, a težnje mladih? – Papa Franjo, obraćanje biskupima Koreje, Korejska biskupska konferencija u Seulu, 14. kolovoza 2014.
Sjećam se da je tijekom uskršnje sezone počelo moje vrijeme koje sam proveo nekoliko mjeseci kao misionar. Nisam služio sugrađanima katolicima u drugoj zemlji, nego upravo ovdje u Sjedinjenim Državama, u Philadelphiji, Pennsylvania, gdje sam volontirao s Marijinom legijom kao susjedni misionar.
Nakon početka našeg jutarnjeg odlaska na misu u katedralu-baziliku sv. Petra i Pavla provodili bismo poslijepodne točno u srcu grada u lokalnom domu za starije osobe sudjelujući u maloj grupi krunice. Nikada neću zaboraviti izraz na licima muškaraca i žena koji su imali osmjehe koji su im blistali od uha do uha kad su nas vidjeli kako ulazimo u njihovu malu zajedničku sobu. Donijelo mi je veliku radost u srce kao žene laika pratiti Marijinu legiju u sudjelovanju u nečemu što se izvana činilo tako malenim, ali u stvarnosti znajući da molitvu krunice nikada ne treba olako shvatiti.
Dolazili bismo rano kako bismo imali priliku stvarno upoznati stanovnike katolike koji bi se jednom mjesečno pridružili Marijinoj legiji kako bismo zajedno molili krunicu. Jedan od najljepših aspekata misionara u susjedstvu bilo je upoznavanje ljudi ne samo po imenu, već licem u lice i srcem srcu. Važno je upoznati pojedince na dubljoj razini. Stvoreni na sliku i priliku Božju, svaka osoba koju smo susreli željeli smo da zna da se računa jer svaka ljudska duša je važna i važna na ovom svijetu.
Samo stvaranjem odnosa s onima koje susrećemo u našim apostolatima; bilo da je to netko pripadnik Marijine legije ili učitelj, medicinska sestra, njegovatelj, socijalni radnik itd., da onda možemo voditi druge da stvore odnos s Kristom. Naša katolička vjera nije samo religija, već odnos. Intimni odnos s Kristom vodi nas do dubljeg i smislenijeg odnosa s Njegovim Ocem, dok putujemo putem postizanja svetosti i jedinstva s Trojedinim Bogom.
Prije nego što bismo svaki dan započeli naš zajednički apostolat, znali smo važnost primanja duhovne hrane prije svega od Presvete Euharistije, gdje primamo u svoje srce, um i dušu samo Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo našeg Ljubljenog Gospodina, Isusa Krista.
Istina je da da bismo se cijeloga predali Kristu u našem svakodnevnom apostolatu, moramo prije svega ponuditi svoje poslanje za spasenje duša u Presvetom Sakramentu. I dalje započinjem svoj dan svetom misnom žrtvom čak i sada kada imam novi apostolat i služim kao misionar u susjedstvu na drugačiji način kao učitelj u katoličkoj školi. To nije samo posao, već način da druge dovedemo Kristu. Moje je novo poslanje koje mi je dao Bog da sada pomažem mladima u susretu s našim Gospodinom koji prije svega počinje s Euharistijom.
Ako je moguće, svi bismo trebali nastojati započeti svoje dane primanjem Krista u Euharistiji. Ne moramo biti u samostanu da bismo započeli dan s Kristom na poseban način. Krist poziva sve nas u bilo kojem zvanju da ga primimo u Presvetom Sakramentu.
Kad smo bili na svetoj pričesti, melem ljubavi obavija dušu kao što cvijet obavija pčelu. – Sveti Ivan Vianney
____________
Izvorno objavljeno na Missio Dei
Fotografija: Javno vlasništvo
