Vid Grdadolnik i Tobija Matijević novi su svećenici Porečke i Pulske biskupije. Red prezbiterata primili su na misi ređenja, o svetkovini Presvetog Srca Isusova, u petak, 7. lipnja, u večernjim satima, u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina, po rukama porečkog i pulskog biskupa mons. Ivana Štironje.
U koncelebraciji su bili rektor pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ preč. Alejandro Castillo Jimenz, koordinator neokatekumenskog puta u Hrvatskoj i okolnim zemljama vlč. Piergiorgio De Angelis te sedamdesetak svećenika iz Porečke i Pulske i drugih biskupija.
Koncelebranti su u katedralu ušli u procesiji, iz sakristije, uz katedralu, Kandlerovom ulicom te preko Trga sv. Tome.
Na početku obreda ređenja dostojnost kandidata potvrdio je rektor pulskog sjemeništa te je pročitao njihove životopise. Obred ređenja tijekom mise tumačio je duhovnik pulskog sjemeništa vlč. Josip Kolega.
U svojoj propovijedi biskup Štironja je govorio o znakovitosti blagdana Presvetoga Srca Isusova i svećeničkog ređenja dvojice đakona. Podsjetio je na encikliku pape Leona XIII. Annum sacrum – Svetoj godini (1899.) kojom je najavljena posveta ljudskoga roda Božanskom Srcu Isusovu, u kojoj papa kaže: „K njemu, koji je put, istina i život, treba se dakle uteći. Zalutali smo: trebamo se vratiti na Put; duhovi su potamnili: treba ukloniti tminu svjetlom Istine; zavladala je smrt: treba učiniti da život trijumfira“ (Annum Sacrum, str. 78).
Komentirajući te riječi, biskup Štironja je rekao da se iza ovih Papinih riječi krije bezgranično polje rada i u ovo naše vrijeme. Zahvalni smo Bogu za dvojicu hrabrih mladića koji su se odazvali Božjem pozivu, da poput Isusa budu put, istina i život, rekao je biskup Ivan te se potom obratio đakonima: „Danas vas Krist, vječni svećenik, dragi đakoni, postavlja u red prezbitera kako biste svjetlom istine dovodili ljude na put spasenja; kako biste vlašću sakramentalne ispovijedi razgonili tamu grijeha i neistine; kako biste snagom Kristovih riječi tješili uplakane, Tijelom i Krvlju Kristovom krijepili nemoćne, bolesne i sve one koji vjeruju da ‘ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta’ (Mt 4,4).
Biskup je pozvao sve nazočne na molitvu za đakone, svećenike i redovnike, za svećeničke i redovničke kandidate, kao i za nova duhovna zvanja. Zahvalio je roditeljima đakona na njihovu velikodušnu daru te đakone podsjetio da ih je još dok bijahu djeca Bog vezao „konopcima ljubavi“, kako to kaže prorok Hošea, te nastavio: „Bog je dakle onaj koji izabire, ne zato što je netko posebno pametan, zgodan ili prikladan nego zato što nas ljubi. Bog vas ljubi i šalje vas da tu njegovu ljubav, nježnost i milosrđe očitujete svemu narodu Božjemu osobito grešnicima, izgubljenim sinovima i kćerima. Krštenjem ste pribrojeni Božjem ljubljenom narodu i kraljevskom svećeništvu. Veliki svećenik Isus, koji je i sam pozvan od Oca, pozvao je svoje apostole i postavio ih da razglase kraljevstvo Božje. Obećavši da će sa svojima ostati do svršetka svijeta, Isus i danas upravlja apostolskim zborom. On, Glava Crkve, i danas se brine za svoj apostolski zbor, kao i za suradnike apostola pridružujući im prezbitere da svi skupa, vrše njegovo djelo, naviještaju Evanđelje po svem svijetu. Danas ćete i vi, dragi Vide i Tobija, biti promaknuti u red prezbitera, kako bi u Kristovo ime, kao suradnici biskupskoga reda, javno vršili službu učitelja, svećenika i pastira te tako služili Božjem narodu“.
Biskup Ivan je pozvao đakone da vrše svoju službu poučavanja prema stupnju svoga reda: „Navješćujte svima Božju riječ koju ste i sami s radošću primili. Neka svaki vaš dan bude protkan riječima koje ste čuli u prigodi primanja Evanđelja kojemu ste službeni glasnici već kao đakoni. Te riječi su istinski poziv i upozorenje: „Pazi da što čitaš vjeruješ, što vjeruješ učiš, a što druge učiš to i živiš“.
Biskup je potom pozvao kandidate za svećeništvo da čuvaju čisto srce kako bi im životni put bio čist i obilat djelima milosrđa. Podsjećajući na pitanje 119. psalma: „Kako će mladić čistim sačuvati put svoj“, biskup je odgovorio da je to moguće ako se u srcu čuva Riječ Božja i ako ju se svakodnevno pretače u djela, što sugerira spomenuti psalam. To je ujedno uz svakodnevnu molitvu lijek koji čuva od zastranjenja i kršenja Božjih zapovijedi, naglasio je biskup Štironja te dodao: „Onaj tko moli i u poniznosti se kaje za svoje propuste, tko traži Božju pomoć i vrši volju njegovu, teško će zastraniti. Blizina Božja nas čuva i pomaže nam da se lakše odupremo navalama zloga i grijeha te da sačuvamo čisto srce. Tražiti Boga svim srcem, uvjet je pronalaženja punine sreće i vječnoga mira. To je put, dragi đakoni, da vam život bude radost a križevi blagoslov i snaga za daljnje korake“.
Na kraju je biskup Štironja pozvao sve nazočne osobito svećenike, redovnike i redovnice, kao i sve bogoslove da na prvo mjesto u svom životu stave Isusa. „Znajmo biti drugi, kako bismo u vječnosti imali prvo mjesto“, naglasio je biskup Ivan te podsjetio na Isusovo obećanje: „Mnogi prvi bit će posljednji,, i posljednji prvi“ (Mt 19,30).
Nakon popričesne molitve mladomisnici su okupljenom mnoštvu udijelili mladomisnički blagoslov.
Biskup je prije otpusnog blagoslova čestitao mladomisnicima, istaknuvši, „molili smo danas za vas, da vas Duh Sveti po ravnom putu vodi“. Naglasio je, „ako budete istinski prihvaćali volju Božju, svi oni križevi koji će možda doći, bit će vam u životu blagoslov“. „Zato hrabro, ne bojte se, Isus je s vama. Njega uvijek na prvo mjesto, pa taman bili i 0, bit ćete čista desetka!“, rekao je simbolično biskup citiravši veliku Božju ugodnicu sv. Malu Tereziju, što je izazvalo gromoglasan pljesak svih okupljenih na toj misi ređenja. Biskup je izrekao čestitke i roditeljima i obiteljima ređenika te im zahvalio „za ova dična dva sina koja ste darovali Crkvi Božjoj, da mogu ići, kako Isus kaže, ‘po svem svijetu, propovijedati evanđelje, krstiti „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“’. Čestitke je uputio o neokatekumenskoj zajednici.
Po završetku mise i po povratku u sakristiju, mladomisnici su, kako je to običaj, biskupu uručili prigodan dar, kao znak zahvalnosti za predvođenje mise ređenja, na što im je on znakovito odgovorio „Vi ste meni dar!“.
Misu su glazbeno uzveličali članovi iz raznih pulskih župnih zborova te kantori iz pulskog sjemeništa.
O mladomisnicima
Mladomisnički blagoslov
Vid Grdadolnik rođen je 19. kolovoza 1991. u Postojni (Slovenija), kao drugo od četvero djece Marjana Grdadolnika i Mojce rod. Mivšek, gdje je odgojen u kršćanskom duhu. Vid je primio krštenje 27. listopada 1991. u župi Dolnji Logatec (Slovenija), a sakrament potvrde 30. travnja 2006. u istoj župi. Po završetku srednje škole Vid je upisao fakultet industrijskog dizajna u Ljubljani. Početkom 2014. godine, dok je boravio u Portugalu u sklopu studijskog programa, doživljava egzistencijalnu krizu koja ga tjera preispitivanju smisla života te osobnog odnosa s Bogom. Po povratku u Sloveniju upoznaje Neokatekumenski put, te osjeća poziv za prezbiterat. Na poticaj mjesnog župnika i katehista boravi jedno vrijeme u sjemeništu u Puli, gdje se konačno odlučuje za svećenički poziv. Na konvivenciji formiranja sjemeništa ,,Redemptoris Mater” 2015. godine, Božjom providnošću, biva dodijeljen Biskupijskom Misijskom Sjemeništu „Redemptoris Mater“ u Puli gdje započinje filozofske i teološke studije na Visokoj teološkoj školi u Puli. Za vrijeme boravka u sjemeništu vanredno nastavlja studij industrijskog dizajna koji je uspješno i završio 2019. godine. Vrijeme itinerancije, odnosno, pastoralne prakse, proveo je u Češkoj i Slovačkoj (godinu dana) kao dio ekipe odgovorne za Neokatekumenski put u tim državama. Ostale dvije godine itinerancije proveo je u župi u Nišu te potom u Nikšiću. Red đakonata primio je 18. studenog 2023. po rukama porečkog i pulskog biskupa mons. Ivana Štironje.
Tobija Matijević rođen je 22. srpnja 1996. u Splitu, od oca Nevena i majke Rine rod. Stipica. Tobija je bio kršten 30. ožujka 1997. u Župi sv. Petra apostola u Splitu, a sakrament potvrde primio je 5. svibnja 2013. u župi Gospe od Milosrđa u Splitu. Četvrto je od osmero braće i sestara. Tobija, na poticaj roditelja, sluša kateheze Neokatekumenskog puta 2009. godine, te za vrijeme hodočašća s mladima njegove župe osjeća poziv za prezbiterat. Biva upućen u centar za zvanja Neokatekumenskog centra u Splitu gdje kroz četiri godina adolescencije, učvršćuje svoj poziv, te se po završetku Klasične gimnazije i Državne mature definitvno odlučuje za svećenički poziv. Na konvivenciji formiranja sjemeništa ,,Redemptoris Mater” 2015. godine, Božjom providnošću, biva dodjeljen Biskupijskom misijskom sjemeništu „Redemptoris Mater“ u Puli gdje započinje filozofske i teološke studije na Visokoj teološkoj školi u Puli. Vrijeme itinerancije proveo je u Srbiji kao član ekipe odgovorne za Neokatekumenski put te je također boravio u župi u Nišu. Red đakonata primio je 18. studenog 2023. po rukama porečkog i pulskog biskupa mons. Ivana Štironje.
