Od 28. do 30. studenog Castel Gandolfo bit će domaćin ‘Restarting the Economy’, globalnog skupa koji promovira The Economy of Francesco. Međunarodni događaj bit će usmjeren na ponovno promišljanje gospodarstva u svjetlu jubileja, s fokusom na socijalnu pravdu, brigu za Zemlju i oslobađanje od duga.
Autor: Federica Ammaturo
Postoji vrijeme za rad i vrijeme za odmor. U Bibliji, počevši od Postanka 1, odmor se često opisuje kao vrhunac putovanja prema spasenju i ispunjenju u životu — mjesto gdje se možemo napuniti i pronaći mir. Ako je odmor mjesto, mogli bismo se zapitati gdje ga možemo pronaći na ovoj zemlji. Dopuštamo li Zemlji da obnovi sebe i nas?
“Ta pedeseta godina neka vam bude jubilarna; u njoj ne smijete niti sijati, niti žeti što samo izraste, niti brati grožđe s neobrezanih trsova” (Levitski zakonik 25:11).
Ono što se čini zahtjevom za žrtvom – odreći se žetve svoje zemlje i ostaviti je neobrađenom i napuštenom – uopće nije ono što se čini. Bog mijenja naš pogled na stvaranje, pokazujući nam da smo dio njega i stoga imamo odgovornost prema Zemlji i svim njezinim stvorenjima.
Jubilej nam daje priliku da preispitamo naš pristup “upravljanju našim domom”, našim resursima i našim gospodarstvom. Iako je to u suprotnosti s ekonomskim pravilima i životnim stilovima naših društava, otkriva se kao korak prema spoznaji da prije svega moramo prepoznati Zemlju kao mjesto generativnosti, nade i smisla u ekološkom smislu.
Zemlja nije resurs koji treba bezuvjetno iskorištavati niti objekt u našoj službi, već živi organizam koji se hrani i transformira zajedno s nama.
Kako ova svijest može promijeniti način na koji pristupamo gospodarstvu?
Mogli bismo pokušati primijeniti koncept odmora na ekonomsku i ekološku sferu i dopustiti mu da vodi naše individualne radnje i zajedničke napore.
Regeneracija tla, vode i zraka
Baš kao što razmišljamo o odmoru kao o mehanizmu koji potiče regeneraciju stanica u našim tijelima, trebali bismo dopustiti i Zemlji da čini isto. To ne uključuje samo promicanje tradicionalnih praksi kao što je ostavljanje zemlje na ugaru, plodored i odmor pašnjaka, već i preispitivanje načina na koji obrađujemo i proizvodimo stvari iz regenerativne perspektive. Umjesto da se skrivamo iza certifikata i slogana, trebali bismo raditi na diverzifikaciji usjeva, drastično smanjiti korištenje zagađivača i razmotriti proizvodne cikluse koji obnavljaju prirodne resurse umjesto da ih iscrpljuju. Počevši s regenerativnim poljoprivrednim praksama kako bismo urbano tlo učinili propusnim ili promicali održive prometne mreže, moramo naučiti raditi stvari drugačije ili se uopće suzdržati od toga kako bismo omogućili Zemlji da se regenerira.
Usporiti proizvodnju i smanjiti potrošnju
Zamislite prirodni krajolik prekriven otpadom. Ova slika gomilanja, otpada i zagađenja simbolizira čovjekov neuspjeh u njegovom najvećem daru: sposobnosti stvaranja. To je ključ za nužnu promjenu. Mirovanje znači usporiti proizvodnju i smanjiti potrošnju predmeta koji iskorištavaju dragocjene resurse i pretvaraju ih u otpad, što zagađuje Zemlju i čini je negostoljubivom za sva stvorenja, narušavajući njezinu svetost i čistoću. Zamislimo dakle usporavače poslovanja i prostore za dijeljenje dobara kao novu normu u našim društvima.
Punjenje energijom
Zemlja nam pruža toliko toga, ali mi često ne uspijevamo prihvatiti i njegovati to obilje. Istodobno, svoju potrebu za energijom možemo mjeriti na drugačiji način, s obzirom na to kako iskorištavamo neobnovljive izvore poput fosilnih goriva ili vode. Motivirani trijeznošću, možemo smanjiti nepotrebnu potrošnju obraćajući pozornost na to kako koristimo tehnologije koje zahtijevaju velike resurse, na primjer. Također možemo osmisliti nove načine za ponovno punjenje Zemlje pohranjivanjem dostupne energije i ne rasipanjem je. Razmislite koliko se vode rasipa zbog neučinkovite ljudske infrastrukture dizajnirane za neselektivno, kontinuirano i individualističko korištenje ovog resursa.
Razmišljanje o našim zajednicama i liječenju rana
Jubilarna godina odmora za Zemlju također označava prekid čovječanstva od pretjeranog rada i produktivnosti, kao i od opsjednutosti činjenjem i imanjem. To je poziv da odvojimo vrijeme za razmišljanje o tome kako živimo u svijetu i za pronalaženje zajedničkih, humanih rješenja. Sveto pismo nas nadahnjuje na kolektivno korištenje zajedničkih dobara, što može potaknuti zacjeljivanje društvenih rana povezanih s nejednakostima u pristupu zemlji i hrani.
“Subota će zemlji dati hranu za tebe, za tebe i za tvoje robove i robinje i za tvojeg najamnika i došljaka koji živi s tobom” (Levitski zakonik 25:6). To nije jalova i suha Zemlja koja miruje, već plodno mjesto ponovnog rođenja i transformacije.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
