U samostanu sv. Franje u Bijelom Polju pokraj Mostara, na blagdan Rana sv. Franje 17. rujna 2025. godine, novakinje s. Barbara Kvesić, s. Vedrana Gavran, s. Sanja Budimir i s. Celeste Antonela Valdez obukle su redovničko odijelo i položile svoje prve redovničke zavjete u Družbi Školskih sestara franjevki Krista Kralja, izvijestili su iz Provincije Svete Obitelji.
Svečano euharistijsko slavlje u samostanu sv. Franje
Svečano euharistijsko slavlje s obredom zavjetovanja predvodio je fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, u koncelebraciji s četrnaest svećenika. Slavlju su, uz sestre Provincije, prisustvovale i sestre drugih provincija, uključujući provincijsku predstojnicu Argentinsko-urugvajske provincije s. Isabel Fernandez te provincijsku predstojnicu Splitske provincije s. Lidiju Bernardicu Matijević, kao i obitelj, rodbina i prijatelji zavjetovanica.
Procesija i početak obreda
Slavlje je započelo svečanom procesijom u kojoj su novakinje, u pratnji odgojiteljice s. Marijane Selak i provincijskih predstojnica, pristupile oltaru u redovničkim odijelima, blagoslovljenima dan ranije.
Nakon navještaja Evanđelja, odgojiteljica novakinja poimence je prozvala zavjetovanice, a one su odgovorile: „Evo me, Gospodine, pozvao si me!“ Potom ih je provincijal Grbeš upitao o njihovoj odluci, a one su, svjesne da poziv dolazi od Gospodina, zatražile Božje milosrđe i milost za savršenije služenje u Družbi ŠSF KK.
Redovnički zavjeti kao poziv na svetost – poruke iz homilije
U homiliji je provincijal Grbeš redovničke zavjete predstavio kao milosni poziv na svetost kroz svakodnevno „biti“ – život darovan Bogu i bližnjima, u slobodi, poniznosti i ljubavi, po uzoru na svetoga Franju koji je oblikovao svoje vrijeme svetim načinom života. Istaknuo je važnost pojma „biti“, naspram „imati“ ili „činiti“, naglašavajući da je upravo svetost života ono što Franjin put čini trajnim uzorom: „Franjo nije samo prošao kroz povijest, on je povijest oblikovao. To sveci čine. Proći kroz nešto i nije tako teško, ali oblikovati trenutak to je svetost.“
Pozvao je sestre da se ne zadovolje prosječnošću, već da se usude „biti – zaista biti“, u svijetu koji često ne razumije svetost: „Zvono nije zvono dok ne zvoni, pjesma nije pjesma dok se ne otpjeva, tako ni ljubav nije ljubav dok se ne živi i ne daruje se.“
Polaganje zavjeta i znakovi redovničkog života
Nakon homilije uslijedio je sam obred zavjetovanja. Pošto je provincijal Grbeš zazvao Božju pomoć za zavjetovanice, one su pristupile polaganju svojih prvih zavjeta. Zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće na godinu dana s. Barbara, s. Vedrana i s. Sanja, u nazočnosti dviju svjedokinja i okupljene zajednice vjernika, položile su u ruke provincijske predstojnice s. Franke, dok je s. Celeste zavjete izrekla na španjolskom jeziku i položila ih u ruke svoje provincijske predstojnice s. Isabel.
Naime, s. Celeste je, nakon završene godine postulature u Argentinsko-urugvajskoj provinciji, 13. rujna 2024. započela godinu novicijata u kući odgoja u Bijelom Polju, zajedno s novakinjama Provincije Svete Obitelji.
Potom su im dodijeljeni i vanjski znakovi zavjetovanja: koprena, trnov vijenac te Pravilo i Konstitucije Družbe. Obred je zaključen molitvom vjernika, a slavlje je nastavljeno euharistijskom službom.
„Zavjeti nisu teret, nego sloboda ljubavi“ – riječi provincijske predstojnice
Na kraju misnog slavlja, sestrama se obratila provincijska predstojnica s. Franka Bagarić, izrazivši radost cijele zajednice zbog njihovog „da“ Bogu i Crkvi te im uputila riječi ohrabrenja: „Sve je Božje: i jakost, i krhkost, i radost! I zato ova okupljena zajednica danas moli da vam riječi psalma ‘U tebe se, Gospodine, uzdam’ uđu u krvotok. Neka vam budu prva i posljednja misao svakog dana.“
Govoreći o zavjetima, istaknula je da oni nisu teret, nego štit i izraz ljubavi prema Kristu: „Zavjeti nisu ograničenje, nego sloboda ljubavi. Čistoća – da nijedna osoba ne bude draža od Isusa. Siromaštvo – da ništa ne bude potrebnije od Isusa. Poslušnost – da ni vlastita volja ne bude važnija od Isusove.“
Poseban naglasak stavila je na nutarnju snagu i izdržljivost koju poziv traži: „Ne žalite se na svakodnevne izazove. Oni su neizostavan dio svakog životnog puta. Oni koji se žale zaboravljaju tko ih šalje i da se Onaj koji ih šalje pridružuje njihovu poslanju.“
Svoj govor završila je riječima nade i podrške: „Danas šalje vas, a vi svoje pouzdanje stavite u Gospodina koji će vam u Duhu udijeliti blaženo breme ljubavi i služenja. A ona izvanredna snaga u Njegovu je Imenu!“
Slavlje je nastavljeno zajedničkim druženjem u ozračju franjevačke radosti, zahvalnosti i zajedništva. (kta)
