Pokora kroz propovijedanje
Pitanja i odgovori o kršćanstvu

Pokora kroz propovijedanje

Prema Katekizmu Katoličke Crkve:

“Križ je jedinstvena Kristova žrtva, ‘jedinog posrednika između Boga i ljudi’. Ali budući da se u svojoj utjelovljenoj božanskoj osobi na neki način sjedinio sa svakim čovjekom, ‘mogućnost da postanu suradnici, na Bogu poznat način, u pashalnom otajstvu’ nudi se svim ljudima. On poziva svoje učenike da ‘uzmu’ [their] prijeći i slijediti [him]’, jer ‘I Krist je trpio za [us]odlazi [us] primjer tako da [we] treba slijediti njegove korake.’ Zapravo, Isus želi pridružiti svojoj otkupiteljskoj žrtvi one koji su trebali biti njezini prvi korisnici” (KKC 618).

Pomirenje je, dakle, dio velike misije koju nam Bog daje svima.

“Preuzimanje našeg križa” ima mnogo oblika. Naravno, tu je i pokora koju nam daje svećenik nakon ispovijedi i kolektivna otkupiteljska patnja s kojom se svi s vremena na vrijeme susrećemo. Tu je i oblik pokore koju sami sebi dajemo; post, mrtvljenje i godišnje odricanje-[enter your favorite thing here]-korizmena praksa.

Ali postoji još jedan oblik brisanja učinaka naših grijeha, možda najpodcijenjeniji od svih, koji malo tko razmatra: propovijedanje.

Tijekom njegove službe, Isusova primarna misija bila je naviještati Kraljevstvo Božje i riječju i djelom. Ispunio je eter svojim riječima i čudesima kako bi srca ljudi kojima je propovijedao bila potaknuta prema kreposti. Kao rezultat toga, njegove riječi ostaju u našim srcima i danas dok odjekuju našim dušama u nadi da ćemo i mi primiti njegove milosti i postići svoje spasenje.

Zanimljivo, Isus nas je zadužio da postanemo dionici njegove iste misije spašavanja duša. Rekao nam je „Idite“ i „učinite učenike od svih naroda krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga učeći ih čuvati sve to [he has] zapovjedio [us]” (Matej 28,19-20). Kako bi povećao svoja ionako velika očekivanja od nas, rekao je: “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski” (Matej 5:48).

To je težak zadatak…

Ali tu ne staje. Svojim izazovom Isus nam je dao i obećanje. Rekao je: “Bit ću s vama u sve dane do svršetka svijeta” (Matej 28,20). Povrh toga, dao nam je motivaciju da vlastitim propovijedanjem iskorijenimo svoje mane. Rekao nam je da “Tko god obrati grešnika od zablude njegova puta, spasit će ga od smrti i pokriti mnoštvo grijeha” (Jakovljeva 5:20). Taj posljednji dio, onaj o pokrivanju mnoštva grijeha, prilično je zanimljiv, zar ne? Dobri Bog nikada nije točno spomenuo čiji grijesi bi bili pokriveni. Onaj koga odvraćamo od grijeha? Mi koji ih zovemo? Ili je to kolektivni oblik otkupiteljske patnje za popravak svih koji su sagriješili?

Isus ne kaže.

Preostaje nam, dakle, vjerovati da služba u kojoj sudjelujemo za spasenje duša neće samo spasiti druge, nego će također pomoći spasiti naše vlastite živote poništavanjem svih grijeha koji nas osuđuju.

Nismo savršeni. Čini se nelogičnim da nas, onako slomljene, Bog šalje da naviještamo Kraljevstvo. Tko smo mi nego slabi grešnici da izvršavamo Božju volju propovijedajući i služeći drugima kao što je on činio? Zapravo, nismo ništa sami. Ali s Bogom postajemo nešto veće.

Poslanica Hebrejima kaže: “Isus je prinio jednu žrtvu za grijehe i sjeo zauvijek s desne strane Bogu; sada čeka dok mu se neprijatelji ne stave pod noge. Jednim je prinosom zauvijek usavršio one koji su se posvećen” (Hebrejima 10:12-14). Iako smo nesavršeni u našoj ljudskosti, trenutno smo savršeni Božjom milošću do stupnja u kojem ga slijedimo. Vjera se očituje u ljubavi, a izljev naše ljubavi ono je što izgrađuje naše posvećenje.

Ugrađuju vas u “duhovnu kuću” kojoj su temelj apostoli i Marija s Kristom kao kamenom temeljcem. (1. Petrova 2,4-5). Sve što trebate učiniti je razmišljati o misiji koju vam je Bog dao da izvršite, a zatim je neumoljivo težite ispuniti.

Zato je propovijedanje toliko važno za naš osjećaj misije. Kad čitamo Kristove riječi u Svetom pismu, mi mistično postići Njegova riječ kako se očituje u našim srcima. To je živa riječ, a logotipikoja nas oživljava i daje nam bistrinu misli, snagu u kreposti i mudračku mudrost. To su iste osobine svih svetaca koji su, kad su čuli Božji glas, odgovorili na njega.

Propovijedanje je misija za koju je potreban cijeli život. Riječ je. To je djelo. Ali prije svega to je duhovno nabijena želja da ne samo znati Bože, ali da obznani Ga. Nikada nećemo znati radimo li to savršeno sve do dana kada uđemo u raj i pogledamo dolje na konačni zemaljski proizvod našeg rada. Tada, kada i mi budemo postojali izvan prostora i vremena, gledat ćemo svoje živote kroz Božju vječnu viziju i vidjeti sebe onakvima kakvi doista jesmo.

Onako kako nas Bog vidi.

“…Gospodin je naredio onima koji propovijedaju evanđelje da žive po evanđelju” (1 Kor 9,14).

Velik dio sadržaja iz ovog posta došao je iz programa koji sam razvio pod nazivom Posveta krunice: Potpuna posveta Isusu po Mariji i njezinoj presvetoj krunici. Da biste BESPLATNO pristupili cijelom programu, idite na www.rosaryconsecration.com započeti danas.

Autor fotografije Karl Raymund Catabas na Unsplash

Pretplatite se na CE
(besplatno je)

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Prava hrana: Dvadeseta nedjelja kroz godinu

Katoličke vijesti

Jedinstvo je važno Bogu

Katoličke vijesti

S pogledom na naše beskrajno dostojanstvo

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti