Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u četvrtak, 8. kolovoza u crkvi Uzvišenja sv. Križa u Loviću Prekriškom misu zadušnicu, a zatim na mjesnom groblju i sprovodne obrede za pokojnu Anu Malković, majku svećenika Josipa Malkovića. Koncelebrirali su vojni ordinarij u miru Juraj Jezerinac, domaći župnik Ivan Vučak i više svećenika.
Izrazivši iskrenu sućut obitelji, biskup je u prigodnoj homiliji rekao kako je odlazak majke s ovoga svijeta težak svakom čovjeku, ali kako je tu Riječ Božja koja nas želi ohrabriti u vjeri u uskrsnuće. „Bez obzira koliko godina bio taj život dug, često je ispunjen ne samo radošću, nego i mnogim slabostima i patnjama, a na kraju uvijek završi smrću. I tu se onda uvijek pitamo, u tom susretu sa smrću, gdje je tu Bog i što dolazi iza smrti. Tako je bilo i u Betaniji kada je umro Lazar koga je Isus ljubio tako da je čak zaplakao na njegovom grobu, kada je došao, a on je umro i bio položen u grob. Njegove sestre, Marta i Marija, bile su odane Isusu, a on se često svraćao u njihov dom i pokazivao im svoje prijateljstvo. I zato je i razgovarao s Martom, a ona mu govori: Da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Nekada se i mi tako pitamo: da si ti, Bože, s nama, nama se ne bi to nešto loše dogodilo i ne bismo morali proživjeti bolest, kakvo zlo ili smrt bližnjih. Ali Gospodin Marti govori: Uskrsnut će brat tvoj. Te riječi, da će uskrsnuti, Marta je shvatila kako se one tiču posljednjeg suda i kraja vremena kada će svi uskrsnuti, a što je vjerovanje i kod Židova i kod nas kršćana. Međutim, Isus joj govori: Ja sam uskrsnuće i život. To su posebno važne riječi za nas kršćane: Ja sam uskrsnuće i život i tko u mene vjeruje, on već sada ima život vječni i ako umre, živjet će. To je nešto potpuno strano ljudskom iskustvu i zato je potrebna duboka i jaka vjera naime znati da je Isus, kada je s nama, onaj koji je uskrsnuće i život i da biti s njime znači imati život i usprkos smrti“, poručio je biskup.
U nastavku je dodao kako je upravo to, vjerujemo li da je Isus uskrsnuće i život, pitanje za svakog od nas u ovom susretu sa smrću pokojne Ane. „Naša je pokojnica živjela ovdje na zemlji u toj vjeri u Isusa koji je život i uskrsnuće. Evo, da nije bilo te vjere, ne bi odgojila i sina Josipa. Bila je u stalnim patnjama i trpljenjima, a ipak Josip je postao svećenik. Upravo je to pravo bogatstvo kada imamo blagoslov u obitelji da netko pođe putem svećeništva i bude zaređen službenik Crkve. Molimo da se i po zagovoru ove blažene majke, majke svećenika, rode i u ovoj župi i u našoj domovini nova duhovna zvanja“.
Na kraju, biskup je poručio kako je majka izvor života, topline i nježnosti u svakoj obitelji i zato je posebno trebamo cijeniti. „Kada izgubimo majku na ovom svijetu, trebamo vjerovati da smo je dobili na nebu i znati s njom dijeliti svoje tuge i brige, radosti i žalosti jer nas naši pokojni prate. Oni nisu otišli da ih više nigdje nema, oni su u Bogu, posebno kad smo mi u molitvi i kad smo na svetoj misi kao vrhuncu svake molitve, tada smo i s njima. Tu je svakako i čitavo nebo, a vjerujemo da je u nebu i naša rodbina, da su oni koji su nas donijeli na svijet koji su nas podigli, osobito u vjeri. Zato u toj vjeri u život vječni i povezanost s našim najmilijima koji su se preselili s ovoga svijeta i mi se želimo utvrditi i čvrsto pouzdati u ovu rečenicu našeg Gospodina Isusa Krista, da je on uskrsnuće i život, te da tko vjeruje u njega i ako umre, živjet će“, zaključio je biskup.
Nakon popričesne molitve od pokojnice se oprostio i župnik Vučak podsjetivši ukratko na njen životni put i njenu ljubav, kao i pokojnog supruga Milana, prema Crkvi i Kristu. On je i prenio okupljenima pozdrave sina pokojnice Josipa Malkovića, koji zbog bolesti nije mogao nazočiti sprovodu.
