Što nam se događa kada postanemo stručnjaci za prepoznavanje grijeha drugih? Danas nam Isus govori.
Evanđelje (pročitajte Lk 13: 1-9)
Sveti Luka opisuje epizodu u kojoj su “neki ljudi” koji su bili među gužvama slijedeći Isusa željni mu reći o dva tragična trenutna događaja. Pilat, vjerojatno ukinuvši pokušaj pobune od strane revaleta u Galileji, pomiješao je krv krivnje “krvlju njihovih žrtva”. U drugom incidentu srušio se “toranj u Siloamu”, ubivši osamnaest ljudi. Usput, Isus reagira na izvještaje o tim događajima, osjećamo da su oni koji su prenijeli vijesti protumačili kao Božji sud o groznim grešnicima. Možda su implicitno sugerirali da takva strašna nesreća znači da su oni koji su umrli sigurno zaslužili ono što su dobili. Istom logikom, naravno, oni koji nisu doživjeli takvu kaznu bili su pravedni ljudi, a ne grešnici koji su zaslužili prosudbu.
Vidimo da je Isus to zaustavio u svojim tragovima: “Mislite li da su, budući da su ti Galilejci pretrpjeli na ovaj način, bili veći grešnici od svih ostalih Galilejaca? Ni na koji način!” Ponovio je svoje pitanje (i vlastiti odgovor) na naglasak u opisivanju žrtava srušenog tornja. Zatim je rekao nešto što je moralo šokirati one koji su bili vrlo zauzeti popisu inventara drugih drugih: “Ali kažem vam, ako se ne pokaješ, svi ćete propasti kao i oni!” Što je Isus mislio?
Srećom, Isus objašnjava svoje značenje u prispodobi o “smokvama”, što predstavlja Izrael, Božji voljeni izabrani ljudi (vidi Jer 8,13; Hos 9,10). Isus je bio među svojim tri godine, dokazujući na svaki mogući način da je Mesija, Božji vlastiti sin, za koga su čeznuli. Tvrdici nisu urodili “plodom” vjere u njega. Propovijedao je evanđelje pokajanja i nisu vjerovali da im treba (za razliku od Galilejana i žrtava tornja, za koje su bili sigurni da su to učinili). U prispodobi, vlasnik voćnjaka (Boga) izjavljuje da bi, nakon tri godine ne pronalaska ploda na smokvi, to trebalo smanjiti. Vrtlar (podsjeća da je na Dan uskrsnuća Marija Magdalena pogrešno je zatražila Isusa za vrtlara; vidi Iv 20,15), međutim, sugerira još jednu godinu uzgoja i gnojidbe jer “može uroditi plodom u budućnosti.” Još je bilo nade! U stvari, nakon što je Isus odbio, razapet i uskrsnuo, Židovi su imali jednu cijelu generaciju (četrdeset godina) da vjeruju u propovijedanje apostola o Mesiji. Iako su mnogi Židovi vjerovali i pretvorili u kršćanstvo, vjerski vođe otvrdnuli su im srca u opoziciji i odvezli apostole, pokušavajući na svaki način na koji su ih mogli ušutjeti. Na kraju je ovo krajnje odbacivanje Isusa dovelo do suda o Judi (vidi Lk 19: 41-44; 20: 9-19; 21: 6). 70. godine Rimljani su ušli u Jeruzalem, uništili hram i napustili grad u ruševinama.
Kad je Isus odgovorio na priče koje su mu ljudi htjeli ispričati o grijesima drugih s čvrstim poticanjem da se pokaju, dao nam je važno i korisno upozorenje o našem vlastitom životu. Naš rad u korizmi je prosuditi jesmo li voće, a ne da radimo inventar na plodu drugih stabala. Ako mi, poput “nekih ljudi” u evanđeoskoj priči, mislimo da se ne trebamo pokajati, odmah se stavljamo na vrh popisa ljudi koji to rade. Što nas označava kao ljude koji misle da nam ne treba pokajanje? Isus to jasno kaže – ako smo zauzeti da mu govoremo o svim ljudima koji to rade.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, znam da mi je lakše pronaći grijeh drugih nego moj. Pomozite mi da se usredotočim tamo gdje to treba biti ta korizme.
Prvo čitanje (Pročitaj iz 3,1-8A; 13-15)
Epizoda Boga koja govori Mojsiju u gorućim grmu izvrsna je lekcija o poniznosti i pokajanju za nas. Kad je Mojsije vidio kako se grmlje pojavljuje, a opet se ne konzumira, bio je pun znatiželje: “Moram prijeći da pogledam ovaj izvanredan prizor i vidim zašto grm nije izgorio.” Vidio je nešto što je bilo izvan zakona prirode i približio se boljem da to bolje razumije. U Isusu je Bog postao meso i krv da se prebiva među svojim narodom. Izvršio je mnoga čuda koja su bila izvan zakona prirode. Želio je da ga njegovi ljudi gledaju “bliže”, kao što je Mojsije činio u Burn Bushu. Oni koji su odgovorili na taj poziv prepoznali su njegovu svetost i njihovu nedostojnost (sjetite se kada je Petar rekao Isusu da odstupi od njega nakon čudesnog izvlačenja ribe). Pokajali su se od svog grijeha i pronašli su novi život. Pogledajte ovdje da kad se Mojsije približi grmlju, Bog ga upozorava: “Ne priđite bliže! Uklonite sandale s nogu, jer je mjesto na kojem stojite sveto tlo.” Kad je Mojsije shvatio da je u nazočnosti Boga, “sakrio mu je lice, jer se bojao gledati Boga.” Sjetite se da je Mojsije bio i ubojica i bjegunac od pravde. Odmah, kad se suoči s Božjom svetošću, znao je svoj vlastiti grijeh. Pokajao se i pokorio se. Tada je bio spreman za novu misiju u svom životu.
Gdje dolazimo u kontakt s Božjom prisutnošću? To je u našem prijemu sakramenata, posebno u misi, naravno. Tamo je Isus prisutan u svetom pismu i euharistiji. Ovdje učimo o njegovoj svetosti, našoj nedostojnosti i milosti, dar je Isus ponudio da premostimo veliku podjelu. Baš kao što se Bog srušio da svoje bespomoćne ljude isporuči iz njihovog ropstva u Egiptu, on se spušta da nas iz našeg ropstva dostavi u grijeh. Poziv na pokajanje (prvo kretanje mase u kaznenom obredu) naš je prvi korak ka slobodi.
Ako je naša potreba za pokajanjem postala prigušena, bilo iz ravnodušnosti, neznanja ili preokupacije grijeha drugih, posuda je blagoslovljeno vrijeme za početak svježeg s Bogom. Sakrament pomirenja otvara vrata novom životu za nas. Isus je, u osobi svećenika, uvijek spreman čuti naše pokajanje i dati nam svoj mir. Postajemo smokvo stablo koje za Boga ima dobro voće.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi da vjerujem da je priznavanje moje nedostojnosti put u vaše srce, a ne prepreka koja me drži dalje od vas.
Psalam (pročitajte Ps 103: 1-4, 6-8, 11)
Razmišljajući o našoj potrebi pokajanja i Božje spremnosti da nas oprosti i obnovimo, jer nas naša čitanja potiču, natjeraju nas da se poželimo izjasniti s psalmistom, “Gospodin je ljubazan i milostiv.” One koji su spremni priznati svoj grijeh obećano je “pomilovanje za sve vaše bezakonje” i “ozdravljenje za sve vaše bolesti.” Jednostavan strah Gospodnji (to jest, poniznost koja ga stavlja na prvo mjesto u našim životima) donosi veliku nagradu: “Jer, kako su nebesa visoko iznad zemlje, tako da je nadmašena njegova ljubaznost prema onima koji ga se boje.” Zbog ovog obećanja od nas postoji samo jedan odgovarajući odgovor: “Blagoslovi Gospoda, o moju dušu; i sve moje biće, blagoslovi njegovo sveto ime.”
Mogući odgovor: Psalam je sam odgovor na naša druga čitanja. Pročitajte ga ponovo molitveno da biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (pročitajte 1 Kor 10: 1-6, 10-12)
Sveti Pavao, pismenim putem novih kršćanskih obraćenika u Korintu, podsjeća ih da je, iako je narod Izraela u vrijeme egzodusa imao natprirodno izbavljenje iz ropstva (baš kao što kršćani imaju natprirodnu isporuku od grijeha i smrti), mnogi (stvarno, „većina“) od njih nisu živjeli dostojni svog poziva, a oni su „bili nasurni“. Sveti Pavao inzistira na tome da su se “te stvari dogodile kao primjeri za nas.” Ovo je otrežnjujuće. Samo zato što smo krstili i jeli natprirodnu hranu euharistije ne znači da ćemo automatski odlučiti živjeti svoj život s Bogom. To je tako, trebali bismo biti vrlo zahvalni na sezoni korizme. Možemo ozbiljno shvatiti Isusov poziv na pokajanje, Mojsijev primjer poniznosti u uvjerenju za grijeh i poticaj svetog Pavla: “Stoga, tko misli da stoji sigurno, trebao bi se pobrinuti da ne padne.”
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, znam da je posuda vrijeme da provjerim da li mislim da “stojim sigurno.” Pomozi mi da vidim u istini.
Fotografirati Kris Sevinc na Razdvojiti
