Sestra Albertina Paletti, direktorica skloništa ‘Instituto Madre Asunta’, opisuje svoj rad s migrantima i djecom u Tijuani u Meksiku na američkoj granici. “Koliko dugo ćemo nastaviti graditi zidove?”
Roberto Paglialonga
Njihovi su oduvijek bili “pogranična karizma” – misionarsko zvanje duboko ukorijenjeno u ljubavi prema drugima. Od njihovih temelja, ova je misija usmjerena prema migrantima i izbjeglicama, cvjetajući u onim krajevima svijeta u kojima netko može dočekati, zaštititi, spasiti i brinuti – oni koji bježe od ratova, gladi, nasilja, progona ili nesigurnih životnih uvjeta.
Za misionarske sestre St. Charles Borromeo – skalabrine – ljudi u pokretu nisu samo “predmeti” pozornosti ili njege, već “subjekti” da prate i hodaju zajedno, osiguravajući njihov integralni razvoj.
‘Instituto Madre asunta’ u Tijuani
Danas je jedna od njihovih najznačajnijih granica Tijuana, granična zona između Meksika i Sjedinjenih Država. Grad je ponovno postao žarište u međunarodnoj politici, posebno zbog izvršnih naloga predsjednika Donalda Trumpa, koji su protjerali protjerivanje svih nedokumentiranih migranata s američkog tla.
“Sada je problem stvarati naslove svaki dan. Ali mi smo ovdje, u ovoj pograničnoj zemlji, već 30 godina – osobno za pet”, kaže sestra Albertina Paletti, koja vodi Instituto madre asunta U Tijuani, Baja California, gradu koji je od San Diega odvojen takozvanim “zidom srama”.
Institut je stvoren za pružanje pomoći ženama migrantima i izbjeglicama, bilo same ili s djecom, koje se nalaze u situacijama ranjivosti. U prosincu 2024. ova je inicijativa dobila “FOCSIV međunarodnu nagradu za volontere”.
Sestra Albertina Maria Paletti s dvije sestre u Instituto Maria Asunta iz Tijuane. Foto: Marco Palombi
Trenutno kuću u Tijuani upravljaju tri sestre, zajedno s psiholozima, zdravstvenim radnicima, socijalnim radnicima i volonterima.
“Većina žena koje dolaze ovamo – oko 80% – meksikanci su, bježeći od nasilja organiziranog kriminala, ekstremnih obiteljskih teškoća ili zlostavljanja od strane muževa i rodbine. Druge dolaze iz Gvatemale, Hondurasa, El Salvadora i Venezuele.
Obično ostaju nekoliko tjedana, do maksimalno dva mjeseca, uglavnom dok čekaju svoj sastanak s azilom. Trenutno ova nesigurnost i nestabilnost stvaraju plodno tlo za kriminalce i eksploatare. “
‘Želimo da otkriju da su ljudi’
Na Madre asuntapružena je svaka vrsta pomoći – od administrativne potpore papirologiji do psihološkog savjetovanja, jer su gotovo svi koji stignu u krhkom stanju.
Priče ljudi čuju “srčane – dijete koje su vidjele majku koju je otac udario, ili njihov otac ubio kriminalce. Neki su čak zlostavljani od strane rodbine ili vlastitih roditelja “, objašnjava sestra Albertina.
Sestre također pomažu majkama da se povežu sa svojom djecom, nešto što često nedostaje zbog teških životnih uvjeta.
“To je tragično, ali često nema emocionalne veze. Ta će djeca cijeli dan provesti ostavljena naseno ispred pametnog telefona, dok njihova majka radi. “
Tu je i duhovna dimenzija: “Ne tražimo” kršćansku certifikat “, kaže ona s osmijehom preko telefona”, ali vidimo da svatko od njih, na neki način, traži smisao i želi razumjeti što Bog očekuje iz svog života. To je isto za sve: Potreba da se osjećamo voljeno i da znamo da postojimo iz razloga.
Sestre provode stroga pravila, a oni koji ih ne slijede traže da odu. “Svi sudjeluju u upravljanju i čišćenju kuće ili kuhanju. Sve se daje slobodno, ali zauzvrat, svi moraju pridonijeti zajednici.”
Sestra Albertina Maria Paletti s mladim damama uz pomoć instituta Maria Asunta. Foto: Marco Palombi
Američke izvršne naredbe i deportacija
U ovom trenutku, objašnjava vjersku sestru, institut je domaćin samo 18 migranata, iako je imao kapacitet od gotovo 90. To je zato što je meksička vlada postavila sklonište koje može primiti 2.600 ljudi deportiranih iz Sjedinjenih Država. Nakon što su dobili kratkoročnu pomoć, očekuje se da će se ti pojedinci vratiti na svoja mjesta podrijetla.
Vlada je izjavila da je odgovorna samo za meksičke državljane, ali u stvarnosti se čini da postoje i ljudi iz drugih zemalja.
Još jedan veliki neuspjeh došao je s izvršnim naredbom predsjednika Trumpa, koji je smanjio humanitarno financiranje mnogim nevladinim organizacijama i organizacijama, obustavivši svoj rad na tri mjeseca. “Kao rezultat toga, ni njihovu podršku ne dobivamo.”
“Kako migracija postaje pitanje naslova, pitam se,” kaže sestra Albertina, “koliko dugo ćemo nastaviti graditi zidove? Naš osnivač je rekao da je za migrant dom zemlja koja im daje kruh.”
Sestra Albertina Maria Paletti izvan instituta Maria Asunta u Tijuani. Foto: Marco Palombi
Duga povijest skalabrinskih sestara
Skalabrinske sestre imaju dugu povijest. Osnovao ih je 1895. Giovanni Battista Scalabrini, osnovali su ogromnu mrežu institucija na različitim teritorijima, posebno u Latinskoj Americi, ali i šire. Danas imaju 111 misija u 27 zemalja, s preko 400 vjerskih sestara.
“Za nas su rad i molitva ista stvar”, zaključuje sestra Albertina. Ora et lara– “Moli se i radi”, kao što je sveti Benedikt predavao prije 1.500 godina – princip koji se sada primjenjuje na sadašnjost, na onim mjestima na kojima patnja čovječanstvo čeka znak nade.
Unutar instituta Madre Asunta u Tijuani. Foto: Marco Palombi
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
