ĐAKOVO (TU) – Misu Večere Gospodnje, u četvrtak, 28. ožujka 2024., u đakovačkoj je katedrali predvodio Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup metropolit uz katedralnog župnika Ivana Lenića i brojne druge svećenike središnjih nadbiskupijskih ustanova.
U uvodu u misno slavlje nadbiskup je pojasnio da se spominjemo i obnavljamo Isusove geste i riječi što ih je on učinio, odnosno izrekao na Posljednjoj večeri. 
Tada je Isus pozvao učenike na uzajamnu ljubav i u znak poniznog služenja u ljubavi, sve do žrtve na križu, oprao im je noge te je ustanovio sakrament euharistije – i istodobno sakrament svetoga svećeničkog reda. Nadbiskup je posebno pozdravio braću svećenike i čestitao im Dan ustanove svetoga svećeničkoga reda. Uz njih pozdravio je bogoslove, provincijalnu poglavaricu i sve sestre sv. Križa, njihove kandidatice te sve vjernike.
Ove godine za dvanaestoricu apostola odabrano je 12 mladića Župe Svih Svetih u znak podrške mladima. Ovom gestom katedralna župna zajednica i čitava Nadbiskupijska zajednica želi biti podrška mladima u njihovu nastojanju da si u svom gradu i domovini osiguraju životnu egzistenciju i osnuju svoje obitelji. Na misnom slavlju bila su prisutna i djeca trećih razreda koja se pripremaju za Prvu pričest i njihovi roditelji. Oni su na oltar donijeli Caritasove kutijice u koje su tijekom korizme skupljali prilog za potrebite župljane.
Evanđelje je pjevajući navijestio Nikola Klemen, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, a nadbiskup je u homiliji pojasnio da se sve što je Isus činio ponavlja i sažima u Posljednjoj večeri, te se može reći da s njome počinju ključni događaji njegovog poslanja.
U Posljednjoj večeri sa svojim učenicima na Veliki četvrtak Isus je ponovio sve iz svoga života da bi nama pokazao smisao slavljenja svete mise. Između ostaloga nadbiskup je još rekao: „Euharistija i pranje nogu, slavljenje mise i uzajamno služenje; sveta misa i pričest te karitas, pobožnost i ljubav prema našim bližnjima idu zajedno i ne može ih se, niti ih se smije, odvajati. Izvješće u Ivanovom evanđelju o Isusovom pranju nogu apostolima, umjesto izvješća o ustanovljenju euharistijskog slavlja, odnosno sv. mise, nije ništa čudno jer su i jedno i drugo jednako „njemu (Isusu) na spomen“.
Posljednja večera najizvrsnija je potvrda ljudskoga dostojanstva. Premda ju nazivamo „posljednjom“, ona je je izvorište neizrecivo posvećujućih događaja i vrijednosti ljudskoga života. Isusovo pranje nogu, njegova zapovijed ljubavi i ustanovljenje euharistije najbolje pokazuju koliko je Isusu stalo do čovjeka, do svakoga od nas. On je noge oprao i umro je i za onoga koji će ga izdati, i za one koji će pozaspati te za one koji će se u strahu za vlastitu kožu razbježati.
Umro je za svakoga od nas i imao je potrebu tu svoju ljubav utkati i u svakoga od nas, u naše korake, u naš život i u naše međusobne odnose. Zato je ustanovio i euharistiju i htio je nas svećenike da Vas u njegovo ime hranimo tim kruhom njegove dobrote i ljubavi da bi naš život bio doista njemu na slavu, njemu na spomen po našoj dobroti i ljubavi prema drugima i da drugi u našim riječima, stavovima i postupcima mogu prepoznati Isusa, da se na našem licu odsjeva Isusovo lice i zato ćemo, sjećajući se Isusa i njegova darivanja do kraja, do smrti na križu sada pristupiti obredu pranja nogu. 
I molimo za vrijeme toga obreda da čitav naš život bude u ostvarenju zapovijedi ljubavi Isus na spomen. A sveta pričest koju blagujemo neka nas uvijek iznova snaži, obnavlja, čisti, ohrabruje, hrani kako bismo mogli biti vjerna Isusova slika “ – zaključio je nadbiskup Đuro.
Uslijedio je obred pranja nogu dvanaestorici mladića, a Mješoviti katedralni zbor je pjevao Ubi caritas. Za vrijeme pričesti pjevali su budući prvopričesnici sa svojom katehisticom s. Jelenom Kovačević. Na kraju misnoga slavlja nadbiskup je pronio Presveti Oltarski Sakrament kroz katedralu do tabernakula gdje je započela Getsemaska ura koja će trajati sve do ponoći. J. Hrehorović
