U Japanu je jučer otvorena Svjetska izložba posvećena inovacijama i održivosti s temom “Oblikovanje budućeg društva za naše živote”. Očekuje se da će događaj, koji će se održati od 13. travnja do 13. listopada 2025. na umjetnom otoku Yumeshima na obali Osake, privući 30 milijuna posjetitelja. Riječ je o jedinstvenoj svjetskoj izložbi na kojoj sudjeluje približno 160 zemalja te razne međunarodne organizacije, piše Vatican News.
Sveta Stolica je također prisutna na Svjetskoj izložbi u Japanu, zahvaljujući suradnji s talijanskim paviljonom, unutar kojeg je osmislila prostor pod nazivom “Ljepota donosi nadu”. Tema koja je povezana s temom Svete godine posvećene nadi, donosi univerzalnu poruku koja ističe preobražavajuću snagu ljepote u ponovnom buđenju želje za boljim svijetom. Naslov se poigrava dvostrukim značenjem talijanskog glagola “porta”, podsjećajući tako na sliku Svetih vrata Jubileja, simbola prihvaćanja i pomirenja.
Talijanski paviljon pod nazivom “Umjetnost obnavlja život” dao je dio svog prostora Svetoj Stolici. Svečano su ga otvorili jučer, 13. travnja na Cvjetnicu, ministar vanjskih poslova i međunarodne suradnje Antonio Tajani, zajedno s generalnim povjerenikom za Italiju na Expo 2025. Osaka, veleposlanikom Mariom Vattanijem i proprefektom Dikasterija za evangelizaciju, monsinjorom Rinom Fisichellom. Tajani je nedavno izjavio: “Sporazum, koji po prvi put omogućuje Svetoj Stolici prisutnost u talijanskom paviljonu na Svjetskoj izložbi, svjedoči o izvrsnom stanju naših bilateralnih odnosa.”
Kroz istraživanje umjetnosti i estetike, paviljon Svete Stolice nastoji prenijeti duboki koncept: ljepota, koju možemo gledati s više aspekata, može biti izvor nadahnuća za izgradnju skladnijeg društva. Djelo u središtu izložbenog prostora Svete Stolice u Osaki je Caravaggiovo „Polaganje Krista u grob“, koje su Vatikanski muzeji posudili na šest mjeseci. To je djelo izabrao upravo papa Franjo kako bi prenijelo poruku nade.
Djelo „Polaganje Krista u grob“ koje je središte vatikanskog paviljona smatra se jednim od najvećih remek-djela Michelangela Merisija, poznatog kao Caravaggio. Naručio ga je Girolamo Vittrice za obiteljsku kapelu u Santa Maria in Vallicella (danas Chiesa nuova) u Rimu. U 18. stoljeću slika je prenijeta u Pariz da bi 1817. godine bila vraćena u Rim. Caravaggio na ovom djelu zapravo ne prikazuje Isusov ukop niti polaganje njegova tijela na tradicionalan način, budući da Krist nije predstavljen kada je već spušten u grob, već u trenutku najveće dramatike u kojem Ivan Evanđelist, podržavajući gornji dio Isusova tijela i Nikodem, podržavajući donji, spuštaju Isusa na nadgrobnu kamenu ploču kojom će grob biti zatvoren, u prisutnosti pobožnih žena: Marije, majke Isusove, Marije Magdalene i Marije Kleofine, koja podiže ruke i oči prema nebu u gesti vrlo visoke dramske napetosti. (kta/rv)
