“Tijekom liturgijske godine Crkva javno časti svece i blaženike na unaprijed utvrđene datume i načine. Međutim, čini mi se važnim da se sve partikularne Crkve spominju svetaca i blaženika, kao i časnih slugu Božjih i slugu Božjih na svojim područjima, na jedan dan”, istaknuo je Papa u svom Pismu od 16. studenoga, prenosi Informativna katolička agencija.
Apostolskom pobudnicom Gaudete et exsultate želio sam predložiti sveopći poziv na svetost vjernim Kristovim učenicima u suvremenom svijetu. Taj poziv nalazi se i u središtu učenja Drugoga vatikanskog koncila koji je podsjetio da su “svi Kristovi vjernici, kojega god staleža ili reda, pozvani na puninu kršćanskoga života i na savršenstvo ljubavi” (LG 40). Dakle, svi smo pozvani prihvatiti Božju ljubav koja je ” razlivena u srcima našim po Duhu Svetom” (Rim 5,5). Zapravo, svetost, umjesto da bude plod ljudskog truda, znači stvaranje prostora za Božje djelovanje.
Svatko može u mnogim ljudima koje je susretao tijekom života prepoznati svjedoke kršćanskih kreposti, osobito vjere, nade i ljubavi: supružnike koji su vjerno živjeli svoju ljubav otvarajući se životu; muškarce i žene koji su u raznim zanimanjima uzdržavali svoje obitelji i surađivali u širenju Kraljevstva Božjega; djecu i mlade koji su s entuzijazmom slijedili Isusa; pastire koji su službom izlili darove milosti na sveti Božji narod; redovnike i redovnice koji su živeći po evanđeoskim savjetima bili živa slika Krista Zaručnika. Ne možemo zaboraviti ni siromahe, bolesne, patnike koji su u svojoj slabosti našli potporu u božanskom Učitelju. To je ona “radna” i “susjedska” svetost kojom je Crkva u cijelom svijetu uvijek bila bogata.
Stoga smo i pozvani da budemo potaknuti ovim uzorima svetosti, osobito mučenicima koji su za Krista prolili svoju krv, ali i onima koji su proglašeni blaženima i svetima kao uzori kršćanskog života i naši zagovornici. Sjetimo se tu onda i časnih slugu Božjih, muškaraca i žena, čije je herojsko življenje kreposti prepoznato, ali i onih koji su u izuzetnim okolnostima svoj život učinili prinosom ljubavi prema Gospodinu i svojoj braći, kao i slugu Božjih čiji su postupci za beatifikaciju i kanonizaciju u tijeku. Ovi postupci pokazuju kako je svjedočanstvo svetosti prisutno i u našem vremenu u kojem poput zvijezda sjaje veliki svjedoci vjere (usp. Fil 2,15), koji su obilježili iskustvo partikularnih Crkava i, u isto vrijeme, oplodili povijest. Sve su to naši prijatelji, suputnici, koji nam pomažu u potpunom ostvarenju krsnog poziva i pokazuju nam najljepše lice Crkve, koja je sveta i majka je svetaca.
Tijekom liturgijske godine Crkva javno časti svece i blaženike na unaprijed utvrđene datume i načine. Međutim, čini mi se važnim da se sve partikularne Crkve spominju svetaca i blaženika, kao i časnih slugu Božjih i slugu Božjih na svojim područjima, na jedan dan. Ne radi se o umetanju novog spomendana u liturgijski kalendar, nego o promicanju onih osoba koje su obilježile kršćanski put i mjesnu duhovnost; to se može učiniti prikladnim inicijativama izvan liturgije, ali i unutar nje, primjerice u homiliji ili u drugom prikladnom trenutku. Stoga potičem partikularne Crkve, počevši od sljedećeg jubileja 2025., da se svake godine 9. studenoga, na blagdan posvete Lateranske bazilike, prisjete i časte ove osobe sveta života.
Time će pojedine biskupijske zajednice moći ponovno otkriti ili ovjekovječiti spomen na izvanredne Kristove učenike koji su ostavili živi znak prisutnosti uskrslog Gospodina, a i danas su sigurni vodiči na zajedničkom putu prema Bogu, ali i oni koji nas štite i zagovaraju. U tu svrhu biskupske konferencije eventualno bi mogle razviti i predložiti pastoralne naznake i smjernice.
Neka nas sveci, u kojima sjaje čudesa mnogostruke božanske milosti, potaknu na intimnije zajedništvo s Bogom i ražare želju za budući grad da s njima pjevamo hvalu Svevišnjemu.
Rim, Sveti Ivan Lateranski, 9. studenoga, blagdan posvete Lateranske bazilike.
FRANJO
