Jeste li ikada poželjeli da ste rođeni u starom Izraelu i da ste bili u dobi da osobno vidite Krista? Možete li zamisliti da ste Kristov učenik i svjedočite svim onim čudima od pretvaranja vode u vino, preko umnažanja kruhova, do istjerivanja demona, do ozdravljenja bolesnih i možda čak i preobraženja Krista našega Gospodina? Vjerujete li da ste sve ostavili i podigli svoj križ kako biste ga slijedili i nakon što ste svjedočili bezbrojnim čudima da biste sumnjali u božanstvo našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista? U ovom dobu skloni smo vjerovati da bismo bili neopozivo osuđeni ovim nepobitnim dokazom iskustva, ali ne trebamo tražiti dalje od primjera našeg prvog Pape da bismo saznali stvarnost situacije.
U Markovom evanđelju 14:27 saznajemo da Krist proriče “raspršenje ovaca”. Naš Gospodin je rekao apostolima: “Svi ćete otpasti; jer je pisano: ‘Udarit ću pastira i ovce će se razbježati.’” Petar, budući da je osuđen u Kristovoj prisutnosti, hrabro je govorio kada je rekao “iako svi otpadnu, ja neću.” Ali Krist je ispravio Petrovo pogrešno shvaćanje rekavši mu: “Zaista, kažem ti, još ove noći, prije nego pijetao dva puta zapjeva, triput ćeš me se odreći.” Ali Petar je oštro protestirao: “Ako moram umrijeti s tobom, neću te se odreći.” Usprkos Kristovom proricanju, svi su učenici govorili isto. Da smo bili tamo, i mi bismo bez sumnje objavili svoju vjernost Kristu, i mi bismo također bili u krivu.
Kako to da je čovjek kojeg poznajemo kao prvog Papu, “stijena” na kojoj je sagrađena Sveta Majka Crkva, upravo onaj kojemu je naš Gospodin i Spasitelj Isus Krist predao ključeve Kraljevstva, kako to da se srušio u kukavičluk čak i nakon svjedočenja Kristova javnog života? Odgovor je jednostavan, ali zamagljen u ovom empirijskom dobu. Časni Beda nam govori da “Gospodin proriče svojim učenicima što će im se dogoditi, da kad prođu kroz to, ne bi gubili nadu u spasenje, nego da se pokaju i budu oslobođeni.” Ovo je univerzalno, da tijelom svi padamo, ali u padu nam je da se vratimo. Mogli bismo se zapitati kako.
Postoje najmanje tri načina spoznaje i oni zauzimaju hijerarhijsku strukturu važnosti. Postoji najosnovniji način da saznamo, kroz iskustvo koje nam pruža naših pet osjetila. To se može provjeriti ponovljenim eksperimentima i ispitivanjem podataka kako bi se napravila pouzdana predviđanja o prirodi fizičkog svijeta. Iako je ovo dobar način spoznaje, on nije najbolji, niti je drugi najbolji, ali je možda najniži način spoznaje. Nažalost, ovaj način spoznaje zaokupio je ovo doba kao najbolji način spoznaje i mnogi ljudi tvrde da je to zapravo jedini način spoznaje i općenito se oslanjamo na svoja iskustva kako bismo odredili što radimo, a što ne znamo.
Drugi način spoznaje je kultivirano korištenje našeg intelekta dok pokušavamo ispravno koristiti razum. Ovo je povijesno poznato kao filozofija, to traženje mudrosti spekulativnim razumijevanjem. Često puta moramo doći do univerzalnih istina iz apstrakcija dok razmišljamo o istini, dobroti i ljepoti. Iako ovu vrstu znanja ne potvrđuju pet osjetila, to je moćniji način spoznaje. Ispravnom upotrebom razuma možemo otkriti principe sposobnosti pružanja dubokih uvida koje empirijska znanost nikada ne može otkriti, ali može provjeriti.
Treći i daleko najbolji način spoznaje je otkrivenje nadahnuto darovima Duha Svetoga. To utjelovljuje Mudrost svetaca koji žive najbolje ljudske živote. Onaj koji je obdaren darovima znanja i kreposti ulivenog Duhom Svetim posjeduje najopsežniji oblik ljudskog znanja. U poretku znanja, otkrivenje uključuje filozofsko znanje, a zauzvrat, filozofsko znanje uključuje empirijsko znanje. U stvarnosti, pravilno razumijevanje filozofije i empirijske znanosti ne proturječe objavi, već je potvrđuju.
Ako se osvrnemo na svetog Petra koji je otpao od Krista u svom najtežem trenutku, unatoč njegovim prosvjedima da će ostati s Kristom do gorkog kraja, moramo shvatiti da je on bio čovjek obdaren najizravnijim iskustvom Krista u materijalnom smislu. Bio je svjedok bezbrojnih čuda, iscjeljenja i beskrajne mudrosti. Bio je prisutan najbriljantnijem izlaganju otkrivenja ikada darovanom čovjeku. Njegovo neposredno iskustvo s Kristom nadilazi sve zamisli, a ipak, unatoč svom tom iskustvu, tri puta se odrekao Krista.
U ovom se dobu oslanjamo gotovo isključivo na pet osjetila, svoje iskustvo, a zatim vlastitu interpretaciju podataka. Varamo se ako doista vjerujemo da bismo iskustvom Krista na fizički i materijalni način stekli tim iskustvom nepobitnu vjeru. Vjera je nadnaravni dar od Boga uliven Duhom Svetim dušama koje podčinjavaju svoju volju volji Oca po nasljedovanju Krista. Ne vjerujmo svojim pet osjetila i umjesto toga stavimo svoje povjerenje u Gospodina i Njegovu objavu da možemo povjerovati bez kolebanja ili pada kao što je to učinio naš prvi Papa.
