U katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru, na svetkovinu svetih Petra i Pavla 29. lipnja, mostarsko-duvanjski biskup mons. Petar Palić zaredio je petoricu novih prezbitera: dvojicu dijecezanskih kandidata i trojicu redovnika Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Svečanom euharistijskom slavlju nazočili su i apostolski nuncij u Italiji i San Marinu mons. Petar Rajič, apostolski vizitator za župu Međugorje mons. Aldo Cavalli, generalni vikar don Nikola Menalo, provincijal hercegovačkih franjevaca fra Jozo Grbeš, brojne redovnice, svećenici, bogoslovi, novaci, sjemeništarci i vjernici iz cijele biskupije.
U dojmljivoj homiliji, biskup Palić je istaknuo kako Crkva na svetkovinu svetih Petra i Pavla ne slavi savršene ljude, nego „dva različita čovjeka, dva različita puta koje povezuje ista vjera, ista žarka ljubav prema Kristu, ista spremnost položiti život za Evanđelje“.
Obraćajući se ređenicima, rekao je:
„Danas vi, draga braćo, postajete svećenici Kristovi. Danas, po biskupu, Crkva na vas polaže ruke, ne da biste nešto primili za sebe, nego da biste postali dar drugima. Jer, od danas više ne pripadate sebi, nego pripadate Kristu i njegovu narodu.“
Razmatrajući prvo čitanje iz Djela apostolskih (Dj 12,1-11), biskup je protumačio Petrov boravak u tamnici kao duboku poruku i svećenicima današnjice:
„Tamnica nije uvijek i samo građevina. Tamnica može biti i srce čovječje. Svećenik, ako želi biti Kristov, mora biti spreman ući u tamnice ovoga svijeta, u ljudske boli, u izgubljenosti, u grijeh, u depresije, u pitanja bez odgovora i to ne snagom svojih riječi, nego snagom Kristove prisutnosti.“
U tom duhu, poručio im je da budu nositelji svjetla, ne spektakularno, nego u tišini i vjernosti:
„Svećenik nije samo onaj koji govori o Bogu. Svećenik je onaj koji je pozvan ljude voditi iz tame prema pravom svjetlu, Isusu Kristu.“
U duhu poruke o važnosti molitve, biskup je naglasio:
„Svećeništvo bez molitve postaje suha služba, često umorni aktivizam i rutina. Stoga, za svećenika molitva nije nepotrebni suvišak, nego disanje svećeničkog života. Svećenik koji moli, živi. Svećenik koji ne moli, postaje poput okovanog Petra, ali bez anđela oslobođenja.“
Osvrćući se na drugo čitanje, oproštajno pismo svetog Pavla učeniku Timoteju, biskup Palić je ređenicima poručio:
„Pavao ne govori o uspjesima, brojkama, priznanjima, nego o vjernosti. Dragi ređenici, pozvani ste na vjernost, vjernost u službi koja će imati svoje kušnje, borbe i napasti. Svećeničko služenje nije sprint, to je duga trka, ponekad i protiv vjetra, s umorom u nogama i u srcu.“
I dodao:
„Doći će dani kada ćete sumnjati jeste li išta promijenili. Bit će trenutaka kad ćete osjećati da ste sami. A ipak, baš tada, bit ćete najbliži Kristu.“
Biskup Palić nije zaobišao ni bolne rane u Crkvi:
„Naša mjesna Crkva, nažalost, još uvijek nosi rane; rane razjedinjenosti, nepovjerenja, rane između zajednica i hijerarhije, između naroda i pastira. Vas, dragi ređenici, Crkva ne poziva da te rane produbljujete, nego da ih liječite. Prezbiterij ne smije biti podijeljen u tabore. Svećenik ne pripada nikakvoj ‘struji’, nego Kristu.“
Posebno je upozorio na opasnost ideologizacije i razdora unutar Crkve:
„Budite svećenici u Crkvi i s Crkvom. Ne dopustite da vas povuku glasovi koji žele Crkvu dijeliti na ‘napredne’ i ‘zaostale’, na ‘otvorene’ i ‘zatvorene’. Krist ne dijeli. Krist gradi.“
Na kraju, osvrćući se na evanđelje (Mt 16,13-19), biskup je zaključio:
„I vi danas primate ključeve, ne ključeve vlasti, nego ključeve služenja – ključeve oprosta, blagoslova, sakramenata, povjerenja naroda…
Pristupajte ljudima ne stilom podrugljivog i strogog suca, već srdačnošću brata i nježnošću oca. Riječ koju izgovarate neka ne bude vaša, nego Božja, i neka vaš život čini Krista vidljivim.“
Vjernike je pozvao da podrže ređenike:
„Podržite ih molitvom, utješite ih prijateljstvom, dajte im da osjete toplinu zajedništva koje ima korijene u Kristovoj ljubavi.“
Na koncu je pozvao na molitvu i pouzdanje u Gospodina:
„Ne bojte se. Jer Gospodin je uz vas. On će vas izbaviti od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen.“
Na kraju mise prigodnu riječ i čestitku uputili su provincijal Hercegovačke franjevačke Provincije fra Jozo Grbeš i generalni vikar Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije don Nikola Menalo.
Liturgijsko pjevanje animirao je katedralni zbor Marija pod vodstvom don Dragana Filipovića.
(kta)
