U subotu, 7. prosinca, uoči druge nedjelje došašća, u Pazinskom kolegiju održana je duhovna obnova za suradnike župnih Caritasa Porečke i Pulske biskupije. Prije početka službenog dijela voditelji župnih Caritasa preuzeli su bonove koje će uz nadolazeće božićne blagdane podijeliti potrebitima u svojim sredinama. Nakon uvodnih pozdrava ravnatelja Caritasa preč. Željka Zeca, prigodni nagovor održao je biskupski vikar mons. Vilim Grbac, o djelovanju župnog Caritasa Župe Nova Vas Porečka predstavio je gosp. Ivan Černac, vlč. Goran Levak, župnik Župe Gospe od Mora u Puli, u svojstvu koordinatora Caritasa za Pulski dekanat prikazao je karitativno djelovanje na tom području. Bila je to prigoda da se prisutni uključe u razgovor svojim sugestijama ili postave neko pitanje. Uslijedila je prigoda za svetu ispovijed te misno slavlje koje je predvodio Porečki i Pulski biskup Ivan Štironja.
Mons. Vilim Grbac, biskupski vikar
Svoje promišljanje o djelovanju Caritasa mons. Grbac je temeljio na odlomku iz Matejeva evanđelja o posljednjem sudu (Mt 25,31-46).
Govoreći o onima s desna, za koje Isus kaže da su blagoslovljeni, mons. Grbac je rekao su oni učinili ono što su mogli i što su u tom trenutku ocijenili da je potrebno. „Veličina toga njihova djela je u tome da su to učinili bez interesa. Nisu to učinili zato jer je taj to i to. Drugim riječima, oni su doista učinili dobro djelo iz ljubavi prema čovjeku koji je u potrebi. To je njihovo djelo. I zato su blaženi. Ovi drugi nisu učinili ništa. Mi ćemo reći to je grijeh propusta. Prošli su kraj onoga koji je gladan, žedan, bolestan. Vjerojatno su očekivali da to netko drugi obavi“ rekao je mons. Grbac, te upozorio kako je njihov veći problem u tomu što su našli opravdanje, „a opravdanje je bilo: kada smo te mi to vidjeli da si ti bio gladan? Pa ti nisi bio gladan, mi tebe nismo vidjeli. Da smo znali da si to ti, u tom siromahu, da si to ti, kralju, mi bi ti pomogli“.
Mons. Grbac je pozvao na razmišljanje o vlastitu djelovanju u čemu nam mogu pomoći nekolika pitanja: „ Da li se nama može dogoditi da malo podijelimo ljude? Neki nas možda ponekad iritiraju, ili su nam dosadni, ili pak nam se čine nezahvalni. Nasuprot njima, neki drugi su nam dragi, simpatični. No, za Caritas, za kršćansko djelovanje svi nam moraju biti isti“. Pojasnio je, kako nikoga ne proziva, već želi sve pozvati na promišljanje kako u osobnom djelovanju biti još bolji.
Upozoravajući na neke zamke, naglasio je važnim ne zatvarati se u grupe, jer se time ne privlači nove volontere, posebno ne mlade, a otvaraju se razne sumnje i postoji mogućnost stvaranja nepovjerenja.
„To je možda najljepši ispit, bilo što dati, a da se ne zna tko je dao, jer to znači da smo dali iz kršćanske ljubavi, a ne zato da nam se na bilo koji način vraća. Dajemo zato što smo Crkva, zato što smo kršćani, zato što slijedimo Isusa Krista. Dajemo naše talente, jer smo svjesni da je to nezaslužen Božji dar. To smo primili od Boga, ne da sebe promoviramo, već da taj svoj talent služi drugima“. Vrijedno bi bilo upitati se: „Kako djelovati karitativno danas, u ovo naše vrijeme? Što bi zapravo trebao činiti Caritas?“, rekao je mons. Grbac, te naglasio, kako je to područje široko. „Još je davno Sveti Vinko Paulski rekao ‘nemoj čekati da ti siromah dođe pokucati na vrata.’ Možda je došlo vrijeme da ne čekamo više u svom komforu, već treba ići ususret siromahu, zakoračiti u njegov svijet, u njegov život, u njegovu stvarnost, upoznati ga, i vidjeti što mu stvarno treba. Podsjetio je i kako je danas jedan od većih problema usamljenost. „Ljudima vrlo često treba, ne toliko hrana, koliko im treba neka blizina, da ih netko čuje, da netko s njima malo razgovara, starijim ljudima nadasve. Ti su ljudi ‘gladni’ malo pažnje, susreta, malo razgovora. To je ‘glad’, koja nije beznačajna. O tomu moramo razmišljati i pitati se što možemo učiniti da mi budemo ti koji će naći malo vremena za druge“.
Nadalje posvijestio je što znači biti blagovjesnik siromaha. „Blagovjesnik siromaha znači poštivati čovjeka kad ništa nema. Znati da čovjek kad ništa nema, kad je ostao bez ičega, kad je opterećen sa svojom teškom bolešću, kad je apsolutno ovisan od drugima, on i tada ima svoje dostojanstvo. On je i tada slika Božja. To znači biti blagovjesnik siromaha. Da taj siromah osjeti da ga poštuješ, da ga gledaš kao čovjeka, ne kao stvar. Pogledajmo Isusov život, pa ćemo vidjeti da On u svakom trenutku tako živi, tako se odnosi prema drugima oko sebe“.
Govoreći o karitativnom djelovanju, mons. Grbac je pozvao na transparentnost, odgovornost te naglasio važnost motiva koji se mora temeljiti na kršćanskim principima vjere i ljubavi, djelovanja u svijesti da ono što činimo ne će nam biti vraćeno. Uz to je naglasio da je vrlo važno sačuvati povjerenje koje ljudi imaju Caritasu i Crkvi, da se to povjerenje ne izgubi: „Mi predstavljamo Crkvu, vjeru. Mi smo ti koji kad nešto daju, daju iz dobrote i ljubavi, ne za svoj interes. To ljudi moraju vidjeti. Naš jedini interes mora biti pomoći onome koji je u potrebi“.
Ukazujući na blizinu prema bolesnima, spomenuo je, kako je danas sve više djece s posebnim potrebama. Stoga je potaknuo na potrebu dodatne edukacije kako bi karitativni djelatnici mogli biti potpora roditeljima. Također je uputio i jednu konkretnu molbu karitativnim djelatnicima. Riječ je o sakramentu bolesničkog pomazanja. Pozvao ih je, da budu pomoć svećenicima na taj način, da pri posjetu bolesnima pojasne, kako to nije sakrament umirućih, te da ih tako ohrabre i pojasne im da im preko sakramenata Bog pomaže u bolesti da ozdrave, a ako ne, da im Bog bude na pomoći u posljednjim trenucima.
Na kraju je mons. Grbac potaknuo na zajedništvo u župnim i karitativnim zajednicama te naglasio je važnost međusobne podrške i poštovanja. „U tim zajednicama ne smije biti mjesta za ljubomoru, za zavist, za ogovaranje. To nije mjesto gdje se natječemo za prvo mjesto. To nije prostor gdje se gradi karijera. Tu se ne rješava prvenstveno vlastita egzistencija, niti vlastiti interes. Tu se treba natjecati u služenju. To je zadatak Caritasa, karitativnog djelovanja. Radi toga smo pozvani doista staviti sve svoje sposobnosti, sve svoje talente na raspolaganje drugima, kako bi drugi, posebno oni najpotrebniji, prepoznali radost kršćanskoga života i služenja. Vjerujem da je to naše bitno poslanje i da smo doista toga svjesni. Radi toga valja stalno bdjeti nad svojom duhovnošću, duhovnim životom, kako bi doista mogli po Isusu Kristu i Njegovu primjeru služiti drugima u ljubavi prema bližnjemu“ zaključio je mons. Grbac.
Gosp. Ivan Černec, kao koordinator Župnog Caritasa u Župi sv. Roka – Nova Vas Porečka, u svom je izlaganju prikazao je djelovanje župnog Caritasa i o iskoraku koji su učinili volonteri Caritasa u Župi sv. Roka. Nisu se ograničili samo na podjelu bonova koje dobiju iz Biskupijskog Caritasa nego su pokrenuli akciju prikupljanja sredstava. Prošle su godine organizirali humanitarni koncert koji je polučio dobre rezultate. Uz to su tijekom godine razne druge akcije za prikupljanje sredstava za obnovu obiteljske kuće u župi. Postignute rezultate dočarao je fotografijama koje su potvrdile stanje kuće prije i poslije obnove. Černac je naglasio izvrsnu suradnju sa župnikom u svim projektima Caritasa, te posebno naglasio važnost i vrijednost zajedništva u ovakvim akcijama.
Vlč. Goran Levak, župnik Župe Gospe od Mora u Puli, kao neformalni koordinator djelovanja Caritasa u Pulskom dekanatu, prikazao je uspješnu suradnju s drugim humanitarnim skupinama Grada Pule. Kroz razmjenu informacija o korisnicima, različite udruge, institucije i ustanove koje se brinu o potrebitima imaju širi uvid o stvarnim potrebama pojedinih korisnika te zahvaljujući tomu mogu uspješnije djelovati i izbjeći moguće zlouporabe. Govorio je i o skladištu Caritasa koje se nalazi na lokaciji Marsovo polje gdje se primaju, skladište te izdaju potrebitima odjeća, obuća, medicinska pomagala, oprema, namještaj, polovni kućanski aparati i razne druge potrepštine. Skladište je redovito otvoreno četvrtkom od 10 do 12 sati, no na poziv i svakog drugog dana u tjednu po dogovoru. Vlč. Levak je napomenuo kako je potrebno obratiti pozornost na doniranje odjeće koja bi trebala biti uredna i upotrebljiva. Na kraju je upozorio na činjenicu da u našoj sredini postoje ljudi koji traže hranu po kontejnerima.
Prigoda za svetu ispovijed i misno slavlje. Nekoliko svećenika je bilo na raspolaganju za sakrament svete ispovijedi. Uslijedilo je sveto misno slavlje koje je predvodio biskup Ivan Štironja.
U svojoj je propovijedi biskup podsjetio i pozvao na nadu koja je u središtu pozornosti adventa, toga vrlo važna vremena liturgijske godine i duhovne priprave za svetkovinu Božića. „Svi smo nerijetko potrebni utjehe, potrebni smo osobe koja će nas saslušati, razumjeti i uputiti riječ potpore u svijetu u kojemu je sve više samaca i osamljenih. Nada, kao središnja tema došašća vrlo lijepo se uklapa u duhovnu obnovu Caritasovih djelatnika“, rekao je biskup Štironja.
Podsjećajući na riječi proroka Izaije: „To je put njime idite“ (Iz 30,21), biskup je naglasio da su to riječi posebno aktualne u ovoj prigodi duhovne obnove djelatnika Caritasa, koji svojim dobrovoljnim služenjem pretaču Božju riječ u djela i tako teret Caritasa nose na svojim ramenima. Uz riječi zahvale koje su posebno bile naglašene, biskup je s prorokom Izaijom prisutne svećenike i vjernike pozvao: „Da, to je put, njime idimo!“
„Za to je potrebna duhovna snaga“, posvijestio je biskup te pohvalio i podržao duhovne obnove koje su vrlo važne kao poticaj i ohrabrenje u služenju braći i sestrama, tim više što nailazi na razne „tjeskobe“ i „nevolje“, kako to kaže prorok Izaija.
Potičući na razmišljanje na temelju evanđeoskih riječi: „Besplatno primiste, besplatno dajte“ (Mt 10,8), biskup je naglasio da smo svi besplatno primili mogućnost govora, vida, sluha i sveukupna djelovanja, te smo pozvani te mogućnosti i sposobnosti besplatno staviti u službu siromasima i svima onima za koje se Caritas brine na župnoj, biskupijskoj ili nacionalnoj razini.
Temeljeći svoje razmišljanje na evanđeoskom tekstu od toga dana, biskup je podsjetio na primjer Isusa koji govori mnoštvu, kao i apostolima koje pojedinačno poziva, a to smo svi mi kršćani koji smo na krštenju pojedinačno prozvani i pozvani, postali dio mnoštva kojemu Gospodin govori i u mnoštvu traži pojedince koje poziva i šalje.
Biskup je posebno naglasio način i riječi kojima Isus poziva. Kada Isus poziva svoje apostole, on jednostavno kaže: „Pođi za mnom“. A učenici, kako nas izvješćuju evanđelisti: „Ostaviše sve i pođoše za njim“ (Lk 5,11). Isplati se ostaviti sve radi prijateljstva s Isusom. Čovjek je u opasnosti da u stjecanju svega, nastojeći da što više ima, izgubi Boga, izgubi Isusa. Sve stečeno nerijetko postaje ništa. Zato su potrebne duhovne obnove da nam se ne dogodi „ništa“, naglasio je biskup Štironja te pozvao svećenike i sve nazočne na autentičnost kršćanskog života na koji su pozvani svi vjernici biskupije na čelu s biskupom. „Da budemo autentični svjedoci ljubavi na koju nas Isus poziva svojim primjerom, darujući sebe na križu. To je ta ljubav koja nas oduševljava i to je taj križ koji nas ne plaši, nego križ koji zapravo osvježava i jača, daje novu snagu i osmišljava našu glad i našu žeđ“, rekao je propovjednik.
Propovjednik je na kraju pozvao prisutne svećenike i djelatnike Caritasa da svojim kršćanskim svjedočanstvom budu poput svijeće koja svojom žrtvom izgaranja i svojim svjetlom obasjava svijet i čini ga ljepšim, radosnijim i ugodnijim domom svih ljudi. Pozvao je: „Nemojmo se umoriti činiti dobro… Molimo da Gospodin rasplamsa našu maštu kako bi u svim našim župama i u svim obiteljima gorjela svijeća vjere i pokazivala da tu prebiva Krist Gospodin, da je tu prisutna Božja ljubav, nada utemeljena na Bogu i njegovu kraljevstvu na koje smo svi pozvani; ne samo imati to kraljevstvo nego ga i s drugima dijeliti“. „Hvala vam što to činite“, rekao je biskup Štironja te zaključio molitvom: „Neka Gospodin svako vaše i najmanje dobro djelo umnoži; neka ta djela budu na spasenje vaših duša i na spasenje duša svih onih kojima smo zajedno kao Crkva poslani.
Na kraju misnog slavlja ravnatelj Caritasa Porečke i Pulske biskupije preč. Željko Zec zahvalio je svima na sudjelovanju te sve pozvao na zajednički objed u blagovalištu Pazinskog kolegija.
G. Krizman
