Pavlinski red, jedini muški pustinjački red Katoličke Crkve, svečano se vratio u Crikvenicu nakon 239 godina izbivanja. Povratak se dogodio na blagdan Majke Božje Bistričke, u nedjelju 13. srpnja, tijekom svečanosti u kojoj su uvedena dvojica pavlinskih redovnika. Red je osnovan početkom 13. stoljeća u okolici mađarskoga Pečuha, a nadahnut je duhovnošću sv. Pavla Prvog Pustinjaka. Na hrvatskim su područjima pavlini djelovali stoljećima, sve do ukinuća reda 1786. godine, piše Informativna katolička agencija.
U crikvenički samostan sv. Antuna, koji će odsad biti pavlinski, uvedeni su fra Gaudencije Vito Spetić, koji preuzima službu priora i župnika, te fra Pafnicije Tomislav Lokmer. Svečanosti su prethodile procesija i liturgijska slavlja, a u procesiji su nošene relikvije sv. Pavla Prvog Pustinjaka, utemeljitelja reda, kao i pavlinske knjige pravila i liturgije. Uvođenju pavlina nazočio je i riječki nadbiskup metropolit mons. Mate Uzinić, koji je predvodio misno slavlje i uveo fra Gaudencija u župničku službu.
Pavlinski red, utemeljen početkom 13. stoljeća na području današnje Mađarske, u Crikvenici je prisutan od 1412. godine, kada je samostan osnovao knez Nikola IV. Krčki Frankopan. Samostan je stoljećima bio važno duhovno i kulturno središte. Ukidanjem reda 1786. godine dekretom cara Josipa II. pavlini su napustili Crikvenicu, a samostan je ukinut.
Danas se pavlini ne vraćaju u svoj izvorni samostan iz 15. stoljeća – koji je danas prenamijenjen u hotel – već preuzimaju prostor bivšeg franjevačkog samostana sv. Antuna, sagrađenog 1930. na mjestu nekadašnje pavlinske crkve. Donedavno je taj samostan pripadao franjevačkoj kustodiji sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru.
Nakon ukinuća u 18. stoljeću, pavlinski red doživio je snažan pad, a do kraja Prvoga svjetskog rata opstali su tek u dvama samostanima u Poljskoj. Obnova reda započela je u drugoj polovici 20. stoljeća. U Hrvatsku se pavlini vraćaju 1972. godine u Kamensko kod Karlovca, a tijekom Domovinskog rata otvaraju obnovljeni samostan u Sveticama (1993.) te iste godine dolaze i u Istru – u drevni samostan sv. Petra u Šumi.
Crikvenički povratak označava daljnju duhovnu obnovu i širenje pavlinskog života u Hrvatskoj, ali i ispravak povijesne nepravde prema redovnicima koji su stoljećima nenametljivo, ali snažno pridonosili hrvatskom vjerskom i kulturnom identitetu. (kta/ika)
