Izdanje Vatikanskog godišnjaka za 2024. ubacilo je “Patrijarha Zapada” kao jednu od povijesnih titula pape.
Godine 2006. papa Benedikt XVI. izbacio je “Patrijarha Zapada” iz svojih službenih naslova navedenih u Annuario Pontificio, vatikanskom godišnjaku. Vatikanski dužnosnici u to su vrijeme rekli da je naslov uklonjen jer je teološki neprecizan i povijesno zastario.
Godine 2019. papa Franjo dao je premjestiti sve preostale titule, osim “Rimskog biskupa”, na drugu stranicu, au izdanju Annuarija za 2020. navedene su kao “povijesne titule”.
Titule označene kao povijesne bile su: “Namjesnik Isusa Krista. Nasljednik Kneza apostola. Vrhovni pontifeks Univerzalne Crkve. Primas Italije. Nadbiskup i metropolit provincije Rima. Suveren Države grada Vatikana. Sluga slugu od Boga.”
Annuario za 2024., koji je pušten u prodaju početkom travnja, umetnuo je “Patrijarha Zapada” nakon “Vrhovnog Pape Univerzalne Crkve”.
Od 11. travnja, Vatikanski ured za tisak rekao je da nema objašnjenja za promjenu.
Prošle godine kardinal Raniero Cantalamessa, propovjednik papinskog doma, rekao je dužnosnicima Rimske kurije da je “s radošću” primijetio da je samo jedan naslov naveden pod papinim imenom: biskup Rima.
Čini mi se to ispravnim, posebno u vezi s ‘Namjesnikom Isusa Krista’, rekao je kardinal. “Vikar je onaj koji zauzima mjesto šefa u njegovoj odsutnosti, ali Isus Krist nikada nije izostao i nikada neće biti odsutan iz svoje crkve.”
Kad je papa Franjo dao ponovno označiti titule, Matteo Bruni, direktor vatikanskog ureda za tisak, rekao je za Catholic News Service da za razliku od 2006. kada je papa Benedikt XVI. dao ukloniti titulu “patrijarha Zapada” s popisa, ovaj put “tu je nije bilo potiskivanja” naslova.
“Definicija ‘povijesnog’ u odnosu na naslove pripisane papi na jednoj od stranica posvećenih njemu u Annuario Pontificio iz 2020. čini mi se da ukazuje na vezu s poviješću papinstva”, rekao je Bruni. Sve druge titule “podrazumjevaju se povijesno vezane uz titulu rimskog biskupa jer u trenutku kada ga konklava imenuje da vodi Rimsku crkvu, izabrani stječe naslove vezane uz ovu nominaciju.”
Prije nego što je papa Benedikt izbacio “patrijarha Zapada”, posljednji put kada je popis naslova promijenjen bilo je s izdanjem Annuarija svetog Pavla VI. iz 1969., koji je dodao naslov “sluga slugu Božjih” i izbrisao izraz “slavno vladajući.”
Prve riječi pape Franje javnosti nakon njegovog izbora 13. ožujka 2013. bile su: “Braćo i sestre, dobra večer. Svi znate da je dužnost konklave bila dati biskupa Rimu. Čini se da su moja braća kardinali imali otišli smo skoro do kraja svijeta da ga uhvatimo… ali evo nas.”
Papa je u intervjuima rekao da nije razmišljao o ostavci, ali ako to ikada učini, bio bi poznat kao “rimski biskup u miru”, a ne “papa u miru” kao što je bio papa Benedikt.
Kada je papa Benedikt odustao od titule “patrijarh Zapada”, tadašnje Papinsko vijeće za promicanje kršćanskog jedinstva izdalo je izjavu u kojoj stoji: “Titulu “patrijarh Zapada” usvojio je 642. godine papa Teodor. Nakon toga pojavljivao se samo povremeno i nije imao jasno značenje. Procvjetao je u 16. i 17. stoljeću u kontekstu općeg porasta papinskih naslova i prvi put se pojavio u Annuario Pontificio 1863. godine.
Dok su patrijaršije uvijek bile vezane uz određenu lokaciju i jurisdikciju nad njom, “pojam Zapad trenutno se odnosi na kulturni kontekst koji nije ograničen samo na Zapadnu Europu, već uključuje Sjevernu Ameriku, Australiju i Novi Zeland, čime se razlikuje od drugih kulturnih konteksta,” priopćilo je Papinsko vijeće. “Ako bismo terminu Zapad željeli dati značenje primjenjivo na crkveni pravni jezik, mogli bismo ga razumjeti samo u odnosu na Latinsku Crkvu. Na taj bi način naslov ‘Patrijarh Zapada’ opisao poseban odnos rimskog biskupa s latinske crkve i mogao izraziti posebnu jurisdikciju koju ima nad njom.”
Međutim, članovi Sinoda biskupa Ekumenske pravoslavne patrijaršije u Carigradu izrazili su zabrinutost zbog te odluke. U izjavi iz lipnja 2006., glavni tajnik sinode je rekao da se odbacivanje “Patrijarha Zapada” uz zadržavanje titula “Vikar Isusa Krista” i “Vrhovni pontifeks Univerzalne Crkve” “shvaća kao impliciranje univerzalne jurisdikcije biskupa Rima nad cijelom Crkvom, što pravoslavni nikada nisu prihvatili.”
