Kad sam često bio u samostanu, razmišljao bih o velikom petak zbog boli i patnje koje sam izdržao u rukama svoje početnike ljubavnice. Sjedila bih na podu svoje sobe suznih očiju i stezala raspeće, što me često utješilo jer sam znao da dijelim svoju patnju s Kristom. Nisam bio sam u onim trenucima neodoljive izolacije.
Veliki petak za kršćane, posebno katolici, najmorniji je dan liturgijske godine. Tabernakul je prazan, u svetištu nema svjetla, raspeća se uklanjaju iz svetog prostora, sveta voda se uklanja s fontova, a u bilo kojoj katoličkoj crkvi širom svijeta ne slavi se masa. Kristovo raspeće nije priča o beznađe i očaju, već nade i otkupljenja jer je nakon svakog Velikog petka uskrsnuće.
Za one koji su doživjeli zlostavljanje u vjerskom životu, priča o Kristovoj ogromnoj patnji i smrti nudi utjehu i utjehu. Unatoč tome što je naš Gospodin bio usred svoje patnje, nikad nije skinuo pogled s svoje misije i nije se okrenuo od volje Očeve. Krist je ostao nepokolebljiv u svojoj ljubavi prema čovječanstvu, unatoč tome što su ga mučili njegovi počinitelji. Na križu je Sin Božji oprostio svima nama zbog svojih prijestupa i molio se s ocem da oprosti svojim mučiteljima. Njegov najveći izraz ljubavi bio je križ, i to je razlog zbog kojeg katolici nose raspele; podsjećati nas na najveći Božji čin ljubavi prema svom narodu.
Oni koji su zlostavljani u samostanu mogu gledati prema našoj kršćanskoj vjeri kako bi pronašli snagu u snazi oproštenja. Oproštenje može biti izazovno i teško, posebno u slučaju gubitka zvanja u vjerskom životu zbog zlostavljanja. Ali to može donijeti mir i slobodu od povrede koja može dugo ostati s nama, čak i nakon što je zlostavljanje završilo. Kad oprostimo, možemo vam pomoći da se oslobodimo boli i možemo krenuti prema ozdravljenju od iskustva.
Kad pogledamo prema Kristovom raspeću, također možemo vidjeti priču o tome kako patnja nije besmislena. Često dovodimo u pitanje Boga zašto nam je omogućio da doživimo toliko boli, i iako je u to vrijeme ne razumijemo, to igra značajnu ulogu u našem vlastitom spasenju. Božja volja je uvijek da postignemo spas i trošimo vječnost s njim. Razlog Kristove konačne žrtve bio je da nam odobri svoje spasenje i ponudi nam otkupljenje, a možda i u vlastitom životu, patnja koju izdržavamo je ili za naše spasenje ili za spas drugog člana Kristovog mističnog tijela.
Kao što razmišljamo o velikom petak, danas u vlastitim meditacijama razmišljamo o Kristovoj patnji i o tome kako čak ni Sin Čovječji nije bio isključen iz patnje. Ako je sam Bog morao patiti, ne bismo trebali očekivati da bismo sami bili izuzeti od patnje. Krist nije došao protjerati bol i patnju, već nas spasiti od svojih grijeha i obnoviti odnos između Boga i čovjeka.
Kad danas promatramo raspeće, razmotrimo snagu oproštenja i transformativnu prirodu patnje u našem životu. Oni od nas koji smo izdržali zlostavljanje nadređenih u samostanu ili koji su patili od drugih zlostavljanja možda nikada neće biti potpuno oslobođeni boli iskustva, ali možemo se okrenuti svojoj katoličkoj vjeri kako bismo pronašli nadu i izlječenje i podsjetili smo da nikad nismo sami u svojoj patnji jer je Krist uvijek s nama.
Foto: javna domena