Madrid, Španjolska, 11. veljače 2025. / 06:00
Otac Zvonimir Pavic, OFM, pastor župne crkve u marijanskom svetištu MeddUgorjeja, dočekao Nedavno vatikanovo priznanje duhovnog fenomena tamo kao poziva da ovo priznanje bude poznato. Skepticima, on kaže: “Nikad se ne raspravljamo o MeddUgorjem, ali kažem svima: dođite i vidi.”
Franciskanac je bio u Španjolskoj prošlog tjedna na 15. Ibero-američkom kongresu na Kraljici mira koji je organizirala Zaklada MeddUgorje Centra s temom “Pilgrims of Hope koju su vodili kraljica mira.”
Tijekom kratke pauze od užurbanog rasporeda događaja, svećenik je trebao neko vrijeme da razgovara s ACI Prensom, CNA-ovim vijestima na španjolskom jeziku.
ACI Prensa: Što znači biti svećenik i pastor MeddUgorjeja i koja je posebna milost koju ste tamo pronašli?
Pavic: Biti župni svećenik u MeddUgorjem je vrlo zahtjevan, jer ste istodobno pastor, rektor i čuvar. Budući da tri dužnosti još nisu odvojene, a župnik je taj koji sve radi.
Kao župnik, brinem se o župljanima i svemu što život župe podrazumijeva. Ali pastor je također odgovoran za sve hodočasnike koji dolaze. Iako je to vrlo težak i zahtjevan zadatak, istovremeno je vrlo lijep, jer upoznajete ljude koji dolaze susresti s Bogom i koji žele živjeti s Marijom, a to olakšava vaš rad. I moram naglasiti da tamo nisam sama, ali braća franjevaca su tu i oni mi olakšavaju sav rad.
Milost koju sam otkrio u MeddUgorjem upravo je milost svećeničkog zvanja. Što svećenik znači crkvi, koliko ljudi trebaju svećenici, koliko ga traže i, u stvarnosti kroz njega, traže milost Božju. I to sve više i više otkrivam u MeddUgorjem.
Što je Rimsko priznanje MeddUgorjeja kao mjesto izvanredne milosti značilo i što to donosi u crkvu?
Prije prepoznavanja “nihilove prepreke” (“Ništa ne stoji na putu”), MeddUgorje je donio puno u crkvu. To je dovelo ljude do obraćenja, vjernika u obraćenje. A ti su se ljudi, zauzvrat, molili za druge, pretvorili druge, premjestili ljude na molitvu u svojim gradovima. Dakle, MeddUgorje je dar crkvi. I Crkva je to prepoznala.
A “Nihil prepreka” otvorio je vrata MeddUgorjem, a također i svima onima koji žele ići u MeddUgorje. Prepoznao je duhovnost MeddUgorjeja kao zvuka i da može pomoći Crkvi u današnjem svijetu. I zato izjava navodi da se ta duhovnost mora proglasiti u Crkvi, tako da će najveći broj ljudi čuti o ovoj duhovnosti i da će se, milošću Božjom, najveći mogući broj ljudi pretvoriti. I zaključio bih da je MeddUgorje bio, i bit će dar za Crkvu.
Ti si franjevač. Gospodin je sveti Franjo naredio da obnovi crkvu u Porziunkoli. Koje je voće u ove 44 godine nosio MeddUgorje za obnovu i izgradnju crkve?
To je isti zadatak. Kako je sveti Franjo obnovio crkvu? Sa svetim životom. S molitvom. Živeći u crkvi. Ne kritizirajući papu, biskupe ili svećenike. I u to je vrijeme imao razloga da ih kritizira!
Ali volio je crkvu i živio u njoj. A to je prava reforma crkve. I to je ono što danas MeddUgorje. Oduvijek smo bili u crkvi i za crkvu. Čekali smo “nihil prepreku” i nastavljamo ponizno služiti crkvi, jer se nismo stvorili. Kažemo da nam je Bog odobrio ovu milost i samo surađujemo s njom: za Crkvu i u Crkvi.
Mnogi svećenici doživljavaju duboku obnovu svog ministarstva kada idu u MeddUgorje. Što mislite, što iskustvo donosi svećenicima?
To je milost Božja. To se ne može jednostavno opisati. Ne može se opisati, jer ne bi bilo božansko kad bi se to moglo opisati. Ali Bog djeluje u MeddUgorjej. A to je vrlo vidljivo u svakom svećeniku i u svakom pripadniku vjernika koji odlaze u MeddUgorje. Mislim da ga nije potrebno opisati, već živjeti.
I ne samo u MeddUgorjej, već i u bilo kojoj drugoj župi. MeddUgorje je samo slika i model kakve bi trebala biti bilo koja druga župa. Bilo koja župa trebala bi ponuditi Bogu ljudima. I prilika da odete na ispovijed, moliti krunicu, euharistiju, obožavanje i mnoge druge pobožnosti. Sve je vrlo jednostavno i Bog djeluje u svemu tome. A to svećenici otkrivaju u MeddUgorjem. U stvarnosti otkrivaju da je Bog skriven u jednostavnosti.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
Što kažete onima koji oklijevaju, koji čak i sa sumnjom gledaju na fenomen MeddUgorje, koji se ne osjećaju pozvani na to mjesto?
Ne bih im ništa rekao. Nikad se ne raspravljam s ljudima o MeddUgorjem. Oni koji vjeruju, trebali bi i dalje vjerovati. Oni koji ne vjeruju, trebali bi živjeti s tim. Bog poseže za svakom osobom na različite načine. Dotaknuo je milijune kroz MeddUgorjej kroz Blaženu Djevicu Mariju. Drugi su dirnuti kroz nešto drugo.
Duh puše tamo gdje želi i kako želi. Nikad se ne svađamo o MeddUgorjem. Ali kažem svima: dođi i vidi. Samo oni koji dolaze u MeddUgorje i sudjeluju u večernjim programima u župi donijet će zaključak i donijeti presudu o MeddUgorjej.
Ova priča prvi je objavljen autor ACI Prensa, CNA-ov vijest o španjolskom jeziku. CNA ga je prevela i prilagodila.
Nicolás de Cárdenas bio je dopisnik ACI Prensa u Španjolskoj od srpnja 2022. u svojoj novinarskoj karijeri specijaliziran je za društveno-religiozne teme, a radio je i za lokalna i međunarodna civilna udruga.
