„Biskupska služba dar je cijeloj Crkvi, što znači da izabrani više ne živi za sebe, nego za zajednicu kojoj je povjeren“. Tim je riječima državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin opisao biskupovo poslanje u propovijedi koju je izrekao tijekom biskupskog ređenja mons. Ignazija Ceffalije u Bazilici sv. Petra, 22. svibnja, piše Vatican News.
Mons. Ceffalia je 25. ožujka imenovan apostolskim nuncijem u Bjelorusiji.
Novi nadbiskup, koji pripada grkokatoličkoj albanskoj zajednici u Italiji, rođen je 1975. u Palermu, a za svećenika je zaređen 2003. u eparhiji Piana degli Albanesi. Zato su među nazočnima bili brojni biskupi, i iz grkokatoličke Crkve, a suzareditelji su bili apostolski upravitelj Piane degli Albanesi kardinal Francesco Montenegro i tajnik Svete Stolice za odnose s državama nadbiskup Paul Richard Gallagher.
Kardinal Parolin je rekao da je „duboko uvjeren kako će mons. Ceffalia preuzeti tu službu uz sigurnost Božje potpore, unatoč izazovima političke i društveno-gospodarske naravi, ali i vjerskim izazovima, osobito u odnosima s našom pravoslavnom braćom, kao i regionalnim i kontinentalnim napetostima povezanim s tragičnim ratom u Ukrajini, ratom kojemu se još ne vidi kraj.“
U propovijedi je podsjetio na različita iskustva mons. Ceffalije, koji je od 2006. služio u Ekvadoru, pri Stalnoj misiji pri Vijeću Europe u Strasbourgu, potom u Državnom tajništvu kao službenik Odjela za odnose s državama te, napokon, u Venezueli, gdje je obnašao dužnost privremenog otpravnika poslova Apostolske nuncijature. „Osobito je ovo posljednje bilo iznimno složeno poslanje zbog političke i društveno-gospodarske situacije u zemlji – u kojemu si ipak mogao iskusiti milost Gospodina koji nikada ne uskraćuje svoju pomoć onima koji vrše posebno poslanje“, istaknuo je kardinal.
Kako bi mogao odgovorno vršiti biskupsku službu u svim okolnostima, državni je tajnik potaknuo novoga nadbiskupa da čuva dar Duha Svetoga, predanog mu polaganjem ruku. „Taj trajni duhovni dar gori poput vatre, ali ta se vatra ne održava sama – ako se ne hrani, ugasit će se. Da bi bio ‘svjetlo svijeta’, vatru je potrebno neprestano rasplamsavati – to je zadatak svakoga dana i cijeloga biskupskog života.“
Kardinal ga je potaknuo da nadahnuće pronađe i u svom imenjaku, sv. Ignaciju Antiohijskom, snažnom biskupu i pastiru gorljivom u revnosti: „Njegovo tragično mučeništvo – a rastrgale su ga divlje zvijeri u Koloseju – poučava nas da se ne stidimo svjedočiti našega Gospodina, nego da zajedno s Bogom trpimo za Evanđelje. Biskup mora računati s logikom križa, ali njegovo će se srce oblikovati po srcu Kristovu i trajno svjedočiti čudo Njegove ljubavi u svijetu i kroz vrijeme“, upozorio je kard. Parolin, oslanjajući se na govor Pavla VI. talijanskim biskupima 1973. godine te zaključio: „Zaista je lijepo, uzvišeno i ispunjava život biti glasnik, apostol i učitelj objave našega Spasitelja Isusa Krista.“ (kta/rv)
