U svojoj poruci za 58. Svjetski dan mira koji se obilježava 1. siječnja, papa Franjo razmišlja o središnjoj temi nadolazećeg Jubileja nade i ponavlja svoj hitni apel za oprost dugova, podsjećajući nas da smo svi „dužnici“ Bogu i jednom još.
Autor: Lisa Zengarini
Nada je stalna tema u svim porukama pape Franje za Svjetski dan mira. To je tim više istinito u njegovoj poruci za 58. Svjetski dan mira, koji će se obilježiti 1. siječnja 2025., dok Crkva započinje Jubilej nade usred neviđene kombinacije izazova s kojima se današnji svijet suočava.
“Oprosti nam duge naše”
Ovogodišnja poruka posvećena je temi „Oprosti nam duge naše: daruj nam mir svoj“, naglašavajući duboko značenje tradicije jubileja koja nas podsjeća da smo svi „dužni“ Bogu, koji u svom beskrajnom milosrđu i ljubavi oprašta naše grijehe i poziva nas da oprostimo dužnicima protiv nas.
Podsjetivši da je u židovskoj tradiciji jubilej bio posebna godina sveopćeg oprosta grijeha i dugova koja oslobađa potlačene, Papa napominje da je iu naše vrijeme ova posebna godina milosti „događaj koji nas nadahnjuje da tražimo uspostavu oslobađajuća Božja pravda u našem svijetu”, pokvaren nepravdama i “sustavnim” izazovima koje je sveti Ivan Pavao II nazvao “strukturama grijeha”.
Sistemske nepravde i “međusobno povezani” izazovi
Papa navodi neljudsko postupanje prema migrantima, degradaciju okoliša, “zbrku koja je namjerno stvorena dezinformacijama, odbijanje uključivanja u bilo kakav oblik dijaloga i golema sredstva potrošena na ratnu industriju”.
“Svatko od nas mora se na neki način osjećati odgovornim za razaranje kojem je Zemlja, naš zajednički dom, bila izložena, počevši od onih radnji koje, iako samo neizravno, potiču sukobe koji trenutno muče našu ljudsku obitelj”, piše on.
“Svatko od nas mora se na neki način osjećati odgovornim za razaranje kojem je Zemlja, naš zajednički dom, bila izložena, počevši od onih postupaka koji, iako samo neizravno, potiču sukobe koji trenutno muče našu ljudsku obitelj.”
Ovi “međusobno povezani” izazovi, tvrdi papa Franjo, ne zahtijevaju “sporadična djela čovjekoljublja”, već “kulturne i strukturne promjene” kako bi se “raskinule veze nepravde i naviještala Božja pravda”.
Zemljini resursi su Božji dar cijelom čovječanstvu
Govoreći o svetom Baziliju iz Cezareje, Papa nas podsjeća da je sve što smatramo našim zapravo Božji dar i da su stoga zemaljski resursi namijenjeni dobrobiti cijelog čovječanstva, „a ne samo nekolicine privilegiranih. ”
Gubljenjem iz vida našeg odnosa s Bogom, kaže on, ljudske interakcije postaju zaražene logikom iskorištavanja i ugnjetavanja, “gdje je moć pravo”.
Ovo odražava dinamiku elite u Isusovo vrijeme, koji je napredovao na patnji siromašnih i nalazi odjeka u današnjem globaliziranom svijetu, koji održava nepravde kao što je prikazano dužničkom krizom zarobljavajući siromašnije nacije na globalnom jugu u začarani krug ovisnosti i nejednakosti.
Inozemni dug sredstvo kontrole bogatijih nacija
Doista, primjećuje Papa, “Inozemni dug je postao sredstvo kontrole pri čemu određene vlade i privatne financijske institucije bogatijih zemalja beskrupulozno i neselektivno iskorištavaju ljudske i prirodne resurse siromašnijih zemalja, jednostavno kako bi zadovoljile zahtjeve vlastitih tržišta.”
Osim toga, “različiti narodi, već opterećeni međunarodnim dugom, prisiljeni su snositi i teret ‘ekološkog duga’ koji su napravile razvijenije zemlje.”
U duhu ove Jubilarne godine, papa Franjo stoga ponovno poziva međunarodnu zajednicu da radi na oprostu inozemnog duga kao priznanje za ekološki dug koji postoji između Sjevera i Juga ovoga svijeta. “Ovo je apel na solidarnost, ali prije svega na pravdu”, ističe.
„Potrebna kulturna i strukturalna promjena dogodit će se kada konačno priznamo da smo svi sinovi i kćeri jednog Oca, da smo svi njegovi dužnici, ali i da trebamo jedni druge, u duhu zajedničke i raznolike odgovornosti, ” piše on.
„Potrebna kulturna i strukturalna promjena dogodit će se kada konačno priznamo da smo svi sinovi i kćeri jednog Oca, da smo svi njegovi dužnici, ali i da trebamo jedni druge, u duhu zajedničke i raznolike odgovornosti. ”
Kao put nade tijekom Jubilarne godine, papa Franjo nudi tri prijedloga, imajući na umu da smo “dugovi kojima smo dugovi oprošteni”.
Molba za oprost duga
Prvo, on obnavlja apel koji je uputio sveti Ivan Pavao II u povodu Velikog jubileja 2000. godine da se razmotre znatna smanjenja ili potpuno otkazivanje međunarodnih dugova zemalja “koje nisu u stanju vratiti iznos koji duguju”, također u svjetlu ekološkog duga koji im duguju naprednije zemlje.
To bi, kaže on, trebalo biti učinjeno u “novom financijskom okviru”, što bi dovelo do stvaranja globalne financijske povelje “temeljene na solidarnosti i skladu među narodima”.
Apel za ukidanje smrtne kazne
Papa potom traži “čvrstu predanost poštivanju dostojanstva ljudskog života od začeća do prirodne smrti” te poziva na ukidanje smrtne kazne i promicanje kulture života koja cijeni svakog pojedinca.
Manje novca za oružje, više za razvoj
Slijedeći stope svetog Pavla VI. i Benedikta XVI., papa Franjo ponavlja svoj apel da se “barem fiksni postotak novca” namijenjenog naoružanju preusmjeri u globalni fond za iskorjenjivanje gladi i poticanje održivog razvoja u siromašnijim nacijama, pomažući im u borbi protiv klimatske promjene.
„Nada se prelijeva u velikodušnosti; ona je slobodna od kalkulacija, ne postavlja skrivene zahtjeve, nije zabrinuta za dobitak, već ima za cilj samo jednu stvar: podići one koji su pali, izliječiti slomljena srca i osloboditi nas od svega vrsta ropstva”, piše on.
“Velikodušnost podiže one koji su pali, liječi slomljena srca i oslobađa nas svake vrste ropstva.”
Razoružavanje srca
Sveobuhvatni cilj ovih prijedloga je postizanje istinskog i trajnog mira u svijetu, koji nije samo odsutnost rata, već duboka preobrazba srca i društava.
Istinski mir, kaže Papa, Bog daruje srcima koja su „razoružana“ sebičnosti, neprijateljstva i tjeskobe za budućnost, zamjenjujući ih velikodušnošću, oprostom i nadom u bolji svijet: „Tražimo pravi mir koja se daje Bogu razoružanim srcima.”
“Tražimo pravi mir koji je Bog darovao razoružanim srcima.”
Jednostavna djela dobrote i solidarnosti, napominje, mogu utrti put ovom novom svijetu, potičući dublji osjećaj bratstva i zajedničke ljudskosti.
Završavajući svoju poruku, papa Franjo upućuje sljedeću molitvu za mir:
Oprosti nam duge naše, Gospodine,
kao što i mi opraštamo dužnicima protiv nas.
U ovom ciklusu oprosta, daruj nam svoj mir,
mir koji ti jedini možeš dati
onima koji su se dali razoružati u srcu,
onima koji odluče u nadi oprostiti dugove svojoj braći i sestrama,
onima koji se ne boje priznati svoj dug tebi,
i onima koji ne zatvaraju uši pred krikom siromaha.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
