Svjedočanstva, sjećanja, tiha povorka, sadnja 75 stabala s imenima žrtava. Uz suze i molitvu, Libanon je 3. kolovoza navečer obilježio petu obljetnicu eksplozije u luci u Bejrutu, koja se dogodila 4. kolovoza 2020. godine, a koja je uzrokovala 245 mrtvih i 6 tisuća ranjenih. Ta otvorena rana još je uvijek teško iskušenje za tu zemlju pogođenu ratovima, ekonomskom i političkom krizom te društvenom nesigurnošću, piše Vatican News.
Papa Lav XIV. je u poruci koju je potpisao državni tajnik kardinal Pietro Parolin, istaknuo da su „Kristove suze ujedinjene s našima pred gubitkom i patnjom naših najmilijih“. „Smrt nema i nikada neće imati posljednju riječ“, napomenuo je Papa, izražavajući svoju blizinu i blizinu cijele Crkve libanonskom narodu. Još je jednom izrazio svoju sućut svima čija su srca ranjena ili koji su sve izgubili zbog te katastrofe, istaknuvši da ljubljeni i ranjeni Libanon ostaje u središtu njegovih molitava – stoji u poruci.
Poruku je pročitao apostolski nuncij Paolo Borgia, koji je u razgovoru za vatikanske medije podijelio svoje poglede i nade za budućnost zemlje. Istaknuo je da je Sveti Otac tom porukom ohrabrenja izrazio svoju blizinu, kao i blizinu Svete Stolice, koja je tijekom svih ovih godina pokazivala posebnu pažnju i bliskost prema žrtvama i njihovim obiteljima. Podsjetio je da je prošle godine papa Franjo primio u audijenciju izaslanstvo članova obitelji žrtava, koji još uvijek čekaju pravednost i pravu istinu u traženju uzroka tog tragičnog događaja koji i dalje opterećuje cijelu zemlju.
Nadbiskup Borgia se osvrnuo i na Jubilej mladih na kojem su bili prisutni i mladi Libanonci kao znak privrženosti koju imaju prema Papi i općoj Crkvi, ali i kao svjedočanstvo vjere kojim, unatoč svemu, žele hoditi naprijed i izgraditi drugačiju zemlju. Napomenuo je da u Libanonu postoji problem brojnih mladih koji su prisiljeni napustiti zemlju i otići u Europu, Sjedinjene Američke Države, Kanadu ili Australiju u potrazi za boljim životnim uvjetima, ali postoji i dio mladih koji žele ostati živjeti i raditi u Libanonu. Međutim, svi dijele istu želju da pronađu političke, društvene i gospodarske uvjete koji danas ne postoje, a koji bi omogućili mnogima koji su bili prisiljeni iseliti da se vrate i mirno žive u toj lijepoj zemlji. (kta/rv)
