Papa Franjo piše predgovor za najnoviju knjigu Austena Ivereigha “Prvi pripada Bogu: na povlačenju s papom Franjom”, koju su u utorak objavili Messenger Publications i Loyola Press. Ovdje objavljujemo cijeli tekst.
Od pape Franje
Upravo zbog svog životnog iskustva, sveti Ignacije Loyolski vrlo je jasno uvidio da je svaki kršćanin uključen u bitku koja određuje njegov ili njezin život. To je borba da nadvladamo napast zatvaranja u sebe, kako bi se ljubav Očeva mogla udomiti u nama. Kad napravimo mjesta Gospodinu koji nas izbavlja iz naše samodostatnosti, otvaramo se svemu stvorenome i svakom stvorenju. Postajemo kanali Očeva života i ljubavi. Tek tada shvaćamo što je život doista: dar Oca koji nas duboko ljubi i želi da pripadamo njemu i jedni drugima.
Tu je bitku za nas Isus već dobio svojom sramotnom smrću na križu i svojim uskrsnućem. Time je Otac definitivno i za sva vremena objavio da je njegova ljubav jača od svih sila ovoga svijeta. Ali čak i u tom slučaju ostaje borba da se prihvati i ostvari ta pobjeda: i dalje smo u iskušenju zatvoriti se toj milosti, živjeti na svjetovni način, u iluziji da smo suvereni i samodostatni. Sve po život opasne krize koje nas snalaze diljem svijeta, od ekološke krize do ratova, nepravde prema siromašnima i ranjivima, imaju svoje korijene u tom odbacivanju naše pripadnosti Bogu i jednih drugima.
Crkva nam na mnogo načina pomaže u borbi protiv te napasti. Njegove tradicije i učenja, molitve i ispovijedi te redovito slavljenje euharistije „kanali su milosti“ koji nas otvaraju za primanje darova koje Otac želi izliti na nas.
Među tim tradicijama su duhovne obnove, a među njima i duhovne vježbe svetog Ignacija Lojolskog.
Zbog nemilosrdnih pritisaka i napetosti opsesivno natjecateljskog društva, povlačenja za “punjenje baterija” postala su vrlo popularna. Ali kršćansko utočište uvelike se razlikuje od “wellness” odmora. U središtu pozornosti nismo mi nego Bog, Dobri Pastir, koji, umjesto da nas tretira kao strojeve, odgovara na naše najdublje potrebe kao svoju ljubljenu djecu.
Povlačenje je vrijeme kada Stvoritelj izravno govori svojim stvorenjima, rasplamsavajući naše duše svojom “ljubavlju i hvalom” kako bismo mogli “u budućnosti bolje služiti Bogu”, prema riječima sv. Ignacija (SE 15). Ljubav i služenje: to su dvije velike teme Duhovnih vježbi. Isus nam izlazi u susret, razbija naše okove da bismo mogli ići s njim kao njegovi učenici i suputnici.
Kad razmišljam o plodovima Vježbi, vidim Isusa kako govori paralitičaru kraj ribnjaka Betzata: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!” (Ivan 5:1–16). To je naredba koju treba poslušati i koja je ujedno njegov najnježniji i najljubavniji poziv.
Čovjek je bio iznutra paraliziran. Osjećao se neuspjehom u svijetu suparnika i konkurenata. Ogorčen i ogorčen zbog onoga što je osjećao da mu je uskraćeno, bio je zarobljen u logici samodostatnosti, uvjeren da sve ovisi o njemu i njegovoj vlastitoj snazi. A kako su drugi jači i brži od njega, on je pao u očaj. Ali tu mu je Isus izašao u susret svojim milosrđem i pozvao ga iz sebe. Jednom kada se otvori Isusovoj iscjeliteljskoj moći, njegova paraliza, i unutarnja i vanjska, je izliječena. Može ustati i hodati naprijed, hvaleći Boga i radeći za njegovo Kraljevstvo, oslobođen mita o samodostatnosti i svakim danom učeći više ovisiti o njegovoj milosti. Na taj način čovjek postaje učenik, sposoban se bolje suočiti ne samo s izazovima ovoga svijeta, nego i izazvati svijet da djeluje prema logici dara i ljubavi.
Kao Papa želio sam potaknuti našu pripadnost “najprije” Bogu, a onda stvorenome i našim bližnjima, osobito onima koji nam vape. Zbog toga sam želio imati u vidu dvije velike krize našeg doba: propadanje našeg zajedničkog doma i masovnu migraciju i raseljavanje ljudi. I jedno i drugo simptomi su “krize nepripadanja” opisane na ovim stranicama. Iz istog sam razloga želio potaknuti Crkvu da ponovno otkrije dar vlastite tradicije sabornosti, jer kada se otvori Duhu koji govori u Božjem narodu, cijela Crkva ustaje i ide naprijed, slaveći Boga i pomažući da uspostavi svoje Kraljevstvo.
Drago mi je vidjeti ove teme tako prisutne u Prvom pripada Bogu, povezane s kontemplacijama svetog Ignacija koje su me oblikovale tijekom godina. Austen Ivereigh učinio je veliku uslugu u spajanju govora o povlačenju koje sam održao prije mnogo desetljeća s mojim učenjima kao Pape. Na taj način on dopušta da se i rasvijetle Duhovne vježbe sv. Ignacija.
Ovo nije vrijeme da se sagnemo i zaključamo svoja vrata. Jasno vidim da nas Gospodin poziva iz nas samih, da ustanemo i hodamo. Traži od nas da se ne okrenemo od boli i vapaja našeg doba, nego da uđemo u njih, otvarajući kanale njegove milosti. Svatko od nas je taj kanal zahvaljujući svom krštenju. Pitanje je otvoriti ga i držati otvorenim. Neka vam ovih osam dana uživanja u njegovoj ljubavi pomogne da čujete Gospodinov poziv da postanete izvor života, nade i milosti za druge i tako otkrijete istinsku radost svoga života. Pronađi magis o kojem govori sveti Ignacije, ono “više”, koje nas poziva da otkrijemo dubine Božje ljubavi u većem darivanju sebe. I molim vas, kad god se sjetite, ne zaboravite moliti za mene, da vam pomognem da uvijek budemo prvi Bogu.
Papa Franjo
Vatikan, 12. listopada 2023
Blagdan Marije od Pila
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
