Papa Franjo primio je 31. kolovoza sudionike LXXXVI. generalnog kapitula Reda manje braće kapucina. Informativna katolička agencija nam donosi u cijelosti govor koji je Papa uputio tom prigodom.
GOVOR SVETOGA OCA FRANJE
SUDIONICIMA LXXXVI. GENERALNOG KAPITULA
REDA MANJE BRAĆE KAPUCINA
Dvorana konzistorija
Subota, 31. kolovoza 2024.
____________________________
Sretan sam. Sjećam se vaše braće u Buenos Airesu: sjajni ispovjednici! Tamo su došli oni Baski koje je Franco otjerao. Sjajni ispovjednici, baš sjajni! A jedan je još živ, Argentinac je; sada sam ga proglasio kardinalom. Taj podjeljuje oproštenje za sve grijehe! Evo što mi je ispripovijedao: da ponekad osjeća nedoumicu da previše oprašta – on uvijek podjeljuje oproštenje – i jednog dana je otišao pred Gospodina, u kapelu, da zamoli za oprost: „Oprosti mi, Gospodine, opraštao sam previše… No, ti si mi dao loš primjer!“ Tako moli taj vaš dobri kardinal.
Dobrodošli! Sretan sam što se mogu susresti s vama prigodom vašeg LXXXVI. generalnog kapitula. Upućujem svoj pozdrav vama, a posebno generalnom ministru, fra Robertu Genuinu.
Ovo što proživljavate važan je trenutak za vas i za Crkvu. Kapitul, naime, okuplja braću iz različitih zemalja i kulturâ, koji se susreću na jednom mjestu kako bi slušali jedni druge i razgovarali jedni s drugima jedinstvenim jezikom Duha. To je izvanredna prilika da podijelite jedni s drugima „velika djela“ (usp. Ps 125, 3) koje Bog nastavlja činiti preko vas, sinova svetog Franje raspršenih diljem svijeta. Stoga se nadam da ćete, dok zahvaljujete Bogu za razvoj Reda, osobito u mladim Crkvama, iskoristiti ovaj susret da se zapitate što Gospodin traži od vas, kako biste mogli danas nastaviti s velikom ljubavlju navješćivati Kraljevstvo Božje stopama Siromaha.
Stoga želim s vama podsjetiti na tri dimenzije franjevačke duhovnosti, za koje mislim da vam mogu pomoći u razlučivanju i u misionarskom apostolatu: to su bratstvo, raspoloživost i zalaganje za mir.
Bratstvo. Geslo vašeg Kapitula glasi: „Gospodin mi dade braću“ (Opor 14) da idu „po svijetu“ (PPr III,10). Ono doziv u pamet Franjino iskustvo, naglašavajući da se poslanje, prema njegovoj karizmi, rađa u bratstvu u cilju promicanja bratstva (PPr III, 10-12; usp. Pismo članovima franjevačke obitelji o 800. obljetnici odobrenja Potvrđenog pravila, 9. studenog 2023.). U ishodištu je, moglo bi se reći, „mistika suradnje“, gdje se nitko, u Božjem planu, ne može smatrati otokom, nego je svatko povezan u odnos s drugim kako bi rasli u ljubavi, izlazeći iz sebe samih i stvarajući od svoje jedinstvenosti dar za druge. Oni od vas koji brinu o svojoj jedinstvenosti, ali ne pretvaraju je u dar svojoj braći, još nisu ni počeli biti kapucini!
Vi se dakle, niste okupili kako biste optimizirali – kako nažalost ponekad čujemo – „ljudske resurse“ Reda, niti zato da poboljšate njegovu učinkovitost ili očuvate njegove strukture. Ovo je, radije, prilika da se vratite tome da jedni druge prepoznajete, u vjeri, izabranom braćom, okupljenom i praćenom Očevom brižnom ljubavlju i da dopustite da ta istina pokrene u vama neka pitanja, posebno u pogledu područja formacije na kojemu već neko vrijeme radite. I dobro činite, jer bez formacije nema budućnosti.
Pozivam vas, stoga, da na svojim susretima ne stavljate u središte ekonomske resurse i ljudske kalkulacije ili slične stvarnosti: sve su to, istina, korisna oruđa, o kojima također treba brinuti, ali uvijek kao sredstvima, nikada kao ciljevima. U središtu moraju biti ljudi: oni kojima vas Gospodin šalje i oni s kojima vam daje živjeti, njihovo dobro, njihovo spasenje. Riječju: u središtu mora biti bratstvo, kojeg vas potičem da postanete promicatelji u svojim formacijskim kućama, u velikoj franjevačkoj obitelji, u Crkvi i na svim područjima na kojima djelujete, pa i po cijenu odricanja, u korist bratstva, projekata i ostvarenja druge vrste. Bratstvo je na prvom mjestu. Vi ste braća. „Ali ja sam svećenik!“. Dà, dà, ali tek nakon toga. Važno je biti brat. Ti si svećenik, đakon, što god, ali brat: to je osnova.
I to nas dovodi do drugog vida našeg razmišljanja: raspoloživosti. Bratstvo je raspoloživost, dostupnost. Vi kapucini ste poznati po tome da idete tamo gdje nitko drugi ne želi i to je jako lijepo. Vaš otvoreni stil, naime, svjedoči kako je u životu najvažnija ljubav (usp. 1 Kor 13, 13), te da za nju uvijek vrijedi utrošiti svoj život.
Predstavljate, tako, znak za čitavu zajednicu koja je pozvana biti, u svojoj cjelini, uvijek i posvuda misionarska i „u izlasku“ (usp. Drugi vat. konc., Dekr. Ad gentes, 2; Apost. pob. Evangelii gaudium, 20). Važan je to znak, posebno u vremenima kao što su naša, obilježenima konfliktima i zatvaranjima, gdje se čini kako ravnodušnost i egoizam prevladavaju nad dostupnošću, pristupačnošću, poštivanjem i dijeljenjem s drugima, s ozbiljnim i očitim posljedicama kao što je nepravedno iskorištavanje siromahâ i pustošenje okoliša.
U tom kontekstu vaša spremnost da se osobno uključite u potrebe svoje braće i da s poniznom hrabrošću kažete: „Evo me, mene pošalji!“ (Iz 6, 8) predstavljaju karizmatski dar koji treba cijeniti i uvećavati. Nastojte uvijek biti takvi: jednostavni, slobodni i raspoloživi, dostupni, spremni ostaviti sve (usp. Mk 1, 18) da biste bili prisutni tamo gdje vas Gospodin zove, bez traženja priznanjâ i bez postavljanja zahtjeva, otvorena srca i ruku. I to će biti vaše siromaštvo.
Dolazimo tako do treće vrijednosti koja vas karakterizira: zalaganje sa mir. Vi ste miroljubivi. Naime, vaša sposobnost da budete sa svima, među ljudima, dotle da vas se općenito smatra „fratrima iz puka“, tijekom stoljeća činila vas je iskusnim „mirotvorcima“ (usp. Mt 5, 9), sposobnima stvarati prilike za susret, posredovati u rješavanju sukoba, okupljati ljude i promicati kulturu pomirenja, čak i u najtežim situacijama.
U temelju te karizme je, kao što smo rekli, temeljni uvjet: biti, u Kristu, svima bližnji (usp. Lk 10, 25-37), osobito najsiromašnijima, odbačenima i očajnima, ne isključujući nikoga.
Sâm sveti Franjo, kao što znamo, došao je do toga da je postao „čovjek mira“ kojeg cijeli svijet prepoznaje, počevši od susreta s gubavcima, u čijem je zagrljaju otkrio i prihvatio svoje najdublje rane i u čijoj je prisutnosti susreo Krista, svoga Spasitelja. Tako je od onoga kojem je oprošteno postao nositelj oprosta, od onoga koji je ljubljen postao je onaj koji dijeli ljubav, od onoga kojem je udijeljeno pomirenje postao je promicatelj pomirenja. Osjećao se kao onaj kojem je oprošteno, osjećao se voljenim, pomirenim i kao onaj koji donosi oprost i donosi ljubav i donosi pomirenje. I vi morate biti takvi, ljudi ljubavi, praštanja, pomirenja. Vjera je ta koja ga je u mnogim prilikama učinila oruđem mira u Božjim rukama, a ona je, za njega kao i za nas, imala i uvijek će imati vitalnu poveznicu s blizinom s onima s dna društvene ljestvice, nemojmo to zaboraviti (usp. Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 49).
U zaključku, draga braćo, pozivam vas da ustrajete na svom putu, s povjerenje, s nadom. Neka vas na tom putu prati Majka Božja. I hvala vam za sve dobro koje činite u Crkvi. Od srca vas blagoslivljam vas i veliku kapucinsku obitelj. I molim vas da molite za mene – za, a ne protiv! (kta/ika)