Papin dan, koji je organizirala Križarska organizacija, proslavljen je u četvrtak 13. ožujka 2025. u Zagrebu svečanim misnim slavljem u bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca i akademijom u dvorani Vijenac u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu.
Euharistijsko slavlje predvodio je umirovljeni požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj Giorgiom Linguom, petoricom svećenika i okupljenim vjernicima, izvijestila je Informativna katolička agencija.
Na početku mise je biskup Škvorčević pozdravio sve nazočne rekavši da se raduje Papinom danu. Podsjetio je da je na taj dan prije 12 godina papa Franjo izabran za nasljednika sv. Petra. „On se nalazi na bolesničkom krevetu na 10. katu bolnice Gemelli u Rimu, ali on nije daleko od nas, od našeg molitvenog srca. Želimo ga povjeriti Isusovoj žrtvi ljubavi s križa u ovoj svetoj misi, da u toj žrtvi i njegove žrtve nađu olakšanje i smisao“, poručio je te zahvalio prisutnima što svojim dolaskom iskazuju poštovanje prema Svetom Ocu.
Na početku homilije prisjetio se da su ga novinari pitali za njegovo mišljenje o papi Franji nakon što je odgodio kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca. Kazao je da im je protumačio da sa stanovišta vjere o papi kao Petrovom nasljedniku nastoji prosuđivati njegovu ulogu u Crkvi i svijetu. Dodao je da mu spomenuti vjernički pristup pomaže shvatiti da Papa s razine opće Crkve može navedeno pitanje drugačije vidjeti nego mi s hrvatskih polazišta, te da je u papinoj odluci moguće prepoznati Božju volju.
Istaknuo je da je bl. Stepinac svojevrsni mučenik papinstva dodavši kako smatra da ga „pravo štujemo kad ga kao takvog nasljedujemo. Stoga je iskazivanje odanosti i zahvalnosti papi Franji za njegovo služenje općoj Crkvi, za predsjedanje zajedništva ljubavi sastavni dio štovanja bl. Alojzija Stepinca“, poručio je te dodao da se na taj način očituje jedinstvo s hrvatskim narodom tijekom 14. stoljeća, koje očekuju i bl. Alojzije i bl. Ivan Merz, koji je u papi vidio živoga Krista na zemlji.
Biskup Škvorčević je podsjetio da je Merz 1926. godine počeo slaviti Papin dan, što su potom nastavili križari. „Blaženi Ivan Merz nas potiče da se na Papin dan ukratko prisjetimo osnovnih crta Petrova lika u evanđeoskim prikazima“, rekao je te podsjetio na neke naglaske o sv. Petru u evanđeljima. Osvrnuo se i na naviješteni evanđeoski ulomak u kojem Isus pita Petra ljubi li ga, na što Petar odgovara da on zna da ga voli. „Takvog Petra koji u njega vjeruje i ljubi ga, Isus je postavio za temelj svoje Crkve“, naglasio je dodavši da Petrovu službu u Crkvi nije moguće razumjeti bez Krista, ali niti Krista bez Crkve.
„Pokraj groba blaženog Alojzija Stepinca želimo danas u navedenom raspoloženju vjere obnoviti svoj odnos prema sadašnjem nasljedniku svetog Petra, papi Franji, o 12. obljetnici njegova izbora u službu rimskog biskupa. Sjedinjujemo se duhovno s njime na bolesničkoj postelji i zahvaljujemo za sve što čini, za sve što je učinio i još uvijek čini“, rekao je propovjednik na kraju.
Nakon popričesne molitve, biskupu je zahvalio dopredsjednik Križarske organizacije Darijo Burjan te mu je, u znak zahvalnosti, predao simbolični poklon, mozaik s uspomenama na devet proslava Papina dana u školi.
Biskup Škvorčević je čestitao Papin dan križarima i apostolskom nunciju zahvalivši mu na svemu što nastoji činiti za dobro Isusove Crkve. Potaknuo je prisutne da rastu kako bi bili živi dio Božjeg naroda koji je razasut diljem svijeta. „Kakve li ljepote biti katolik u Crkvi Isusovoj predvođenoj Petrovim nasljednikom“, zaključio je.
Svečana akademija
Uslijedila je svečana akademija u dvorani Vijenac. Uz prigodan program, nazočnima su o papi Franji govorili apostolski nuncij Giorgio Lingua i izv. prof. dr. sc. Valerija Kovač.
Nuncij Lingua je održao izlaganje o temi „Papa Franjo – Pontifikat blizine i nade“. Kazao je da je tijekom proteklih 12 godina Sveti Otac duboko obilježio život Crkve i u cijelom svijetu ostavio trag svojim pastoralnim stilom, svojom blizinom ljudima i svojom porukom milosrđa, nade i bratstva. Istaknuo je neke aspekte njegovoga pontifikata koje je imao priliku izbliza doživjeti, posebno tijekom njegovih apostolskih putovanja u Svetu Zemlju i na Kubu, gdje je imao priliku dočekati ga kao nuncij.
Poručio je da je papa Franjo već na početku pontifikata pokazao da želi dati prednost jednostavnim ljudima. „Kasnije će ovaj svoj stav, za koji se nada da će postati stil svih kršćana, definirati kao ‘izlazeću’ Crkvu, Crkvu koja ide u susret svima, s jednostavnošću, počevši od isključenih, siromašnih, marginaliziranih, zatvorenika, onih koji pate, ukratko, onih s periferija“, istaknuo je.
Zatim se osvrnuo na Papinu blizinu s ljudima. „Jedan od najizvanrednijih aspekata pape Franje je njegova spontana komunikacija. Geste poput zagrljaja bolesnika, posjeta zatvorenicima, prihvaćanja izbjeglica, telefonskih poziva osobama u teškoćama, pokazuju autentičnu, ne samo teoretsku, blizinu ljudskoj patnji“, rekao je.
„Jedan od načina na koji je pokazivao svoju blizinu prema posljednjima, svakako je bio izbor odredišta njegovih apostolskih putovanja. Prednost su uvijek imala mjesta s najvećim društvenim i političkim napetostima, siromaštvom, s namjerom da posvuda donese poruku mira, solidarnosti, dijaloga i pomirenja“, kazao je te se prisjetio putovanja pape Franje u Jordan i na Kubu.
Na kraju se osvrnuo na zdravstveno stanje pape Franje rekavši da je imao milost susresti ga u Rimu nekoliko dana prije hospitalizacije. „Vidio sam da je vrlo slab, no bio sam zadivljen njegovom snažnom odlučnošću. Sada više nego ikada prije vidimo kako se u njemu ostvaruje ono što je sveti Pavao pisao kršćanima u Korintu: Bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja (1 Kor 9,22-23). Siguran sam da njegova poruka sada dobiva novu snagu i još veću vjerodostojnost. Na godišnjicu njegovoga izbora, zahvaljujemo mu na svjedočanstvu i pratimo ga molitvom kako bi mu Gospodin dao snage da nastavi svoje poslanje sve dok će Bog to željeti, ni minutu više ni minutu manje“, zaključio je nuncij Lingua.
Uslijedilo je izlaganje izv. prof. Valerije Kovač o temi „Kako biti hodočasnici nade na putovima ovoga svijeta? – Odgovori pape Benedikta XVI. i pape Franje“. Na početku je rekla da se za katolike zna reći da vole slaviti i obilježavati obljetnice, za razne događaje, prigode i povode. „I evo, opet, 2025. godina je ponovno sveta, jubilarna godina, a k tome, danas slavimo 12. obljetnicu pontifikata pape Franje. S obzirom na današnju kulturu ubrzanosti, u kojoj stalno trčimo naprijed, prema tobože uvijek novome, boljem, uspješnijemu, obljetnice su prilika da se malo smirimo, da zastanemo u sadašnjosti života, da pogledamo prijeđeni put, da se u sveukupnosti pogleda otvorimo budućnosti“, poručila je.
Govoreći o trenutnoj situaciji u današnjem svijetu, kazala je da i kršćanstvo u zapadnoj kulturi prolazi kroz krizu vjerodostojnosti i privlačnosti. „Uza sve grijehe i prijestupe koji trenutno izlaze na vidjelo, može se zajedno s papom Benediktom XVI. reći da je dugotrajna kriza kršćanstva prije svega kriza kršćanske nade (Spe salvi, br. 17). Bez nje nije moguće ni razumjeti ono što vjerujemo niti prihvatiti da tako živimo. Postoji, dakle, opasnost, da se Crkva previše bavi konkretnim problemima, institucijama i strukturama, a da pritom zanemari svoju ulogu nositeljice nade u budućnost ovoga svijeta, ne samo zemaljsku nego i nebesku“, naglasila je.
Podsjetila je na geslo Svete godine 2025. „Hodočasnici nade“, istaknuvši da se kršćanska nada ne temelji samo na ljudskim naravnim težnjama i sposobnostima, nego je, zajedno s vjerom i ljubavlju, od Boga darovana krepost. „Možemo je definirati kao ‘milošću omogućen polet volje, kojim čovjek ima povjerenja u Božju svemogućnost, od njega očekuje vječni život i sredstva za njegovo postignuće’“, rekla je prof. Kovač.
Osvrćući se na papu Benedikta XVI. i papu Franju, kazala je da obojica naglašavaju da je dar nade lijek protiv današnjih raznih zamjenskih spasenja u svijetu, ali isto tako da se ona ne živi samo u individualističkom nastojanju za vlastito spasenje.
„Kada nas papa Franjo poziva da budemo ‘hodočasnici nade’, to bi značilo najprije da u sebi gajimo duhovnu mladost i duhovni polet, koji je moguć u svakoj životnoj dobi na njoj vlastiti način; to bi značilo također da ne stojimo na jednom mjestu u kojem smo se udobno smjestili, nego da nastavimo putovati, da sami budemo nositelji znakova nade i da drugi po nama prepoznaju tu Božju ohrabrujuću prisutnost u svijetu, koji je, unatoč svemu, već sada i u budućnosti njegov. Jedino tako ćemo i kao vjernici pojedinci i kao zajednica vjernika ispravno odgovoriti smislu našega postojanja u današnjem prostoru i vremenu“, zaključila je izlaganje izv. prof. Valerija Kovač.
Na kraju akademije, koju su glazbeno obogatili članovi komornog sastava Cantores sancti Marci, križari su pročitali čestitku upućenu papi Franji prigodom 12. obljetnice pontifikata, kao i njegovo pismo koje je povodom Papina dana uputio zagrebačkom nadbiskupu Draženu Kutleši i križarima. (kta/ika)
