Papa Lav XIV. primio je 10. listopada u audijenciju izaslanstvo Papinske zaklade Pomoć Crkvi u nevolji, prenosi Vatican News.
Svoj govor na susretu u Apostolskoj palači u Vatikanu Sveti Otac utemeljio je na načelu „vjerskih sloboda“. „Istinskoga pomirenja ne može biti bez jamstva slobodnoga ispovijedanja vjere. To pravo nije privilegija koju daju institucije, već bitan uvjet za formiranje pravednih društava, u kojima ljudska savjest ima širok prostor za oblikovanje i konkretno izražavanje“, ističe Sveti Otac.
Ne napuštajte progonjene kršćane
Papa je na početku spomenuo sve veća neprijateljstva i nasilje počinjeno nad raznim vjerskim zajednicama, među kojima i na kršćane. U skladu s misijom zaklade – osnovane 1947. godine u svrhu rješavanja poslijeratne patnje – Sveti je Otac potaknuo: „Ne napuštajmo svoju progonjenu braću i sestre.“ U tom je smislu ponovio riječi svetoga Pavla u Prvoj poslanici Korinćanima: „Ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi.“
Potreba za istinom i smislom
Pravo na slobodu bogoslužja proizlazi iz temeljnog načela: „Svako ljudsko biće u svom srcu nosi duboku potrebu za istinom, smislom i zajedništvom s drugima i s Bogom“. Ta potreba proizlazi iz dubine ljudske duše te slobodno ispovijedanje vjere ne čini nekom sporednom stvari, nego bitnim elementom – istaknuo je Sveti Otac te dodao:
„Ukorijenjena u dostojanstvu ljudske osobe, stvorene na sliku Božju i obdarene razumom i slobodnom voljom, vjerska sloboda omogućuje pojedincima i zajednicama tražiti istinu, slobodno ju živjeti i otvoreno ju svjedočiti. Stoga je ona temelj svakog pravednog društva, jer štiti moralni prostor u kojemu se savjest može oblikovati i prakticirati.“
Nema mira bez vjerske slobode.
Vjerska sloboda – nastavio je papa Lav XIV. – nije samo zakonsko pravo ili privilegija koju dodjeljuju vlade. Štoviše, ona je „stup istinskoga pomirenja“. Njeno uskraćivanje lišava ljudsko biće mogućnosti da odgovori na „poziv istine“ te vodi do sporog raspada etičkih i duhovnih veza koje podupiru zajednice. Povjerenje ustupa mjesto strahu, sumnja zamjenjuje dijalog, a ugnjetavanje stvara nasilje – napomenuo je Papa te citirao svojega prethodnika papu Franju:
„Nema mira tamo gdje nema vjerske slobode ni slobode mišljenja i govora, ni poštovanja tuđeg stajališta.“
Promicati slobodu bogoslužja u svakodnevnom životu
Sveti je Otac također spomenuo hrabru zaštitu vjerske slobode koju Crkva ostvaruje kroz stoljeća. Deklaracija Drugoga vatikanskog koncila „Dignitatis Humanae“ potvrdila je priznavanje toga prava unutar pravnoga i institucionalnoga okvira svake zemlje.
„Zaštita vjerske slobode stoga ne može ostati apstraktna; ona se mora živjeti, štititi i promicati u svakodnevnom životu pojedinaca i zajednica“, istaknuo je Papa.
Zauzimanje zaklade Pomoć Crkvi u nevolji
U taj se okvir uklapa misija zaklade Pomoć Crkvi u nevolji: promicati oprost i pomirenje, pratiti i „dati glas“ Crkvi gdje god je potrebna, gdje god je ugrožena ili pati. Više od dvadeset pet godina – primijetio je Papa – Izvještaj o vjerskoj slobodi koji sastavlja zaklada, daje svjedočanstvo i glas onima koji ga nemaju, otkrivajući često skrivenu patnju mnogih. Zauzimanje „Pomoći Crkvi u nevolji“ proteže se i na zajednice koje su prečesto izolirane, marginalizirane ili pod pritiskom.
„Mirotvorci“
Obnova kapele, potpora časnoj sestri, nabava radiostanice ili vozila: sve su to djela koja jačaju život Crkve te duhovno i moralno tkivo društva. Pomoć koja se pruža, posebno najranjivijim manjinama, članove zaklade čini pravim mirotvorcima. Srednjoafrička Republika, Burkina Faso, Mozambik – ali i biskupija Chiclayo u Peruu, gdje je Papa imao „privilegiju“ raditi – samo su neka od mjesta gdje lokalna Crkva, putem papinske zaklade, postaje „živi znak“ društvenoga sklada i bratstva, pokazujući svijetu da je drugačija budućnost moguća.
„Nemojte se umoriti činiti dobro”
Papa je završio govor potičući prisutne da se nikada ne umore činiti dobro, budući da se plodovi njihova rada očituju u bezbrojnim životima te tako slave našega nebeskog Oca. (kta/rv)
