Papa Lav XIV. je primio u audijenciju zajednicu iz Papinskog portugalskog zavoda u Rimu i istaknuo dobru suradnju klerika i laika, zahvaljujući kojoj je nastala ta vjerska rezidencija. Crkva, koja je u današnje vrijeme pozvana ojačati svoj sinodalni stil, morala bi učiti iz tog vrijednog iskustva. Papa je potaknuo na međusobno slušanje kako bi se s većom jasnoćom i povjerenjem mogli razlučiti znakovi vremena, piše Vatican News.
Papa Lav XIII. je na današnji dan, prije točno 125 godina, osnovao Papinski portugalski zavod u Rimu, zahvaljujući zalaganju klerika i laika ujedinjenih na istome putu i usmjerenih prema istim ciljevima, kako bi mogli na što bolji način naviještati evanđelje. Crkva, koja je u današnje vrijeme pozvana učvrstiti svoj sinodalni stil, trebala bi iz tog vrijednog iskustva crpiti nadahnuće, pronaći poticaj za rast u zajedništvu te ga čuvati kao duhovnu baštinu. Istaknuo je to papa Lav XIV. danas, 20. listopada, primivši u audijenciju zajednicu iz portugalske rezidencije u Rimu te dodao: “Kada se međusobno slušamo i poštujemo ono što Duh Sveti pobuđuje u svakom vjerniku, u svrhu promicanja ljudskog dostojanstva i na slavu Božju, tada s većom jasnoćom i povjerenjem razlučujemo znakove vremena, radeći zajedno na izgradnji Kristova Kraljevstva”.
Govoreći o gostoljubivosti koju Zavod pruža onima koji dolaze u Rim radi studija na papinskim sveučilištima, Sveti Otac je kazao da produbljivanje studija teologije ili humanističkih i društvenih znanosti vodi k tomu da se sve više vježbamo u umjetnosti slušanja, tako važnoj za jedinstvo u Crkvi. Spomenuo je potom dva važna jubileja za povijest zavoda: 1900. godinu kao godinu osnivanja i ovogodišnji jubilej u kojem se obilježava 125. obljetnica njegova osnutka.
Rimski biskup se također osvrnuo na dimenziju univerzalnosti Crkve i univerzalnosti Božjeg milosrđa. Istaknuo je da se prva dimenzija bolje razumije ako se prisjetimo velikog broja hodočasnika tijekom tih svetih godina, a ona se može iskusiti i dijeleći ljepotu različitih kultura te svjedočeći bogatstvo Crkava iz kojih svatko od njih dolazi, ali i pastoralnog iskustva koje svatko sa sobom nosi. Živjeti sve to je Božji dar, a najbolji način da mu zahvalimo jest ući, bez straha, u životnost te razmjene, pridonoseći šarenilu jedinstva i višeglasju zajedništva – istaknuo je Petrov nasljednik, dodajući da su jubilejske godine prilika da steknemo dublju svijest o daru milosrđa koje izvire iz Kristova Srca.
Govoreći o božanskom milosrđu, Papa je podsjetio da je Presveto Srce Isusovo prikazano i na grbu Portugalskog zavoda te da su se njemu posvetili prvi njegovi studenti, pa je potaknuo da mu se i dalje povjeravamo i sve više približavamo te da se od njega učimo milosrđu. Zavod posvećen Srcu Isusovu jest škola božanskog milosrđa, u kojoj studenti, nasljedujući ljubljenog učenika, slušaju otkucaje Božje ljubavi i tako postaju pravi teolozi – istaknuo je Sveti Otac te, potičući sve prezbitere da se suobliče Isusu Kristu, rekao: “Bez obzira na poslanje koje mu je povjereno, svećenik u njemu uvijek pronalazi priliku za suobličavanje Dobrom Pastiru: nije mu potrebno samo srce od mesa, ljudsko i mudro srce, nego osjeća potrebu za srcem poput Isusova srca, koje je uvijek sjedinjeno s Ocem, puno gorljivosti za Crkvu i ispunjeno suosjećanjem. Prebivati u Gospodinovoj prisutnosti, nakon zahtjevnih radnih dana, u njemu možete pronaći okrepu i jedinstvo vlastitog života. Molite ga uvijek za srce sposobno ljubiti Crkvu onako kako ju on ljubi”.
Rimski biskup je potom pozvao svećenike da Bogu prikazuju molitve za biskupe, biskupijske zajednice i vjernike kojima će uskoro služiti u njihovim zemljama, te da ostanu blizu Gospodinu Isusu u slušanju njegove Riječi, slavljenju sakramenata, osobito Euharistije, klanjanju, duhovnom razlučivanju i bratskoj ljubaznosti. Nadalje, potaknuo je one koji borave u Rimu da zavod u kojem primaju ljude učine domom, odnosno da u njemu stvore obiteljsko ozračje u kojem se, nakon akademskih obaveza, mogu osjećati kao kod kuće. U tom kontekstu Sveti Otac je podsjetio na govor pape Pavla VI. u Zavodu svetog Petra apostola na brdu Gianicolo, u kojem je pojasnio da zavod nije hotel u koji ulazimo i izlazimo kao stranci, nije niti samo pansion koji služi za smještaj u druge svrhe, nego je nešto intimnije i osobnije, mjesto gdje se želi stvoriti kolegijalnost, odnosno zajedništvo, prijateljstvo i jedinstvo duha. Pritom je potaknuo: “Izgradite kolegijalni i gostoljubiv dom kao što to i Crkva mora biti. U povijesti Zavoda možemo primijetiti da je dobio naziv ‘Kuća života’ jer je pružio utočište Židovima tijekom Drugoga svjetskog rata. Taj je naslov istodobno baština i odgovornost u vašoj svakodnevnoj izgradnji bratstva. Da biste to postigli, radite zajedno uz potporu rektora i duhovnika, te uz dragocjenu prisutnost Sestara franjevki Gospe od Pobjede”.
Papa se na kraju obratio redovnicama, zahvaljujući im na njihovoj predanosti svećenicima, neprestanoj molitvi i duhovnom majčinstvu, koje, premda diskretno, nije skriveno Bogu. Potom je sve prisutne pozvao na molitvu krunice, osobito u ovom mjesecu, te da zazivajući zagovor Gospe Fatimske mole i za Papu, Crkvu i mir. (kta/rv)
