‘Žalost’ je bila tema kateheze na općoj audijenciji, 7. veljače 2024. u Vatikanu. Papa Franjo napravio je razliku između žalosti koja je primjerena kršćanskom životu i koja se Božjom milošću mijenja u radost, i one koja se uvlači u dušu i obara je u stanje potištenosti Protiv te druge vrste žalosti valja se odlučno i svim silama boriti, jer ona dolazi od Zloga.
Podsjećajući na razmetnoga sina iz prispodobe, gdje se uočava primjer žalosti koja vodi k obraćenju, Papa je poručio:
Milost je ‘liti gorke suze’ nad svojim grijesima, prisjećati se stanja milosti iz kojeg smo pali, plakati jer smo izgubili čistoću koju je Bog za nas bio zamislio. No, postoji i druga žalost, koja je umjesto toga ‘bolest duše’, a ona se rađa u čovjekovu srcu onda kada želja i nada nestanu.
Primjer pak takve žalosti nalazi se u izvješću o učenicima iz Emausa, kazao je Sveti Otac. „Dinamika žalosti povezana je s iskustvom gubitka. U čovjekovom srcu rađaju se nade koje se ponekad izjalove. To može biti želja za posjedovanjem nečega što, međutim, ne uspijevamo steći; ali i nešto važno, kao što je gubitak drage osobe. Kad se to dogodi, čovjeku kao da se srce strovali u provaliju te ga obuzmu osjećaji malodušnosti, slabosti duha, potištenosti, tjeskobe. Kako je poručio Papa, svi mi prolazimo kroz kušnje koje u nama rađaju žalost, jer nam život daje sanjati snove koji se zatim rasprše. U toj situaciji neki, nakon nemira koji traje neko vrijeme, nađu oslonac u nadi, ali drugi se koprcaju u melankoliji. Žalost je, dakle, uživanje u nezadovoljstvu.
Uljuljkanost je to u beskrajnu bol, gdje osoba nastavlja širiti prazninu koju iza sebe ostavi netko tko više nije tu. Nije to tipično za život u Duhu, napomenuo je Papa. U prošlosti svakog od nas ima nešto što treba izliječiti. Žalost se iz prirodne emocije može pretvoriti u zlo stanje duha.
Osvrnuo se i na mudrost pustinjskih otaca, koji su žalost opisali kao „crva srca“, koji izjeda i ostavlja praznim one kod kojih se udomi. „. No, lako ga se može pobijediti: njegujući misao o Kristovu uskrsnuću. Koliko god život bio ispunjen proturječjima, pobijeđenim željama, neostvarenim snovima, izgubljenim prijateljstvima, zahvaljujući Isusovom uskrsnuću možemo vjerovati da će sve biti spašeno. Isus nije uskrsnuo samo radi sebe samoga, nego i radi nas, da otkupi sve sreće koje su u našim životima ostale neispunjene. Vjera razgoni strah, a Kristovo uskrsnuće uklanja žalost kao kamen s groba“. Kršćanin se svaki dan vježba u uskrsnuću, zaključio je u svojoj katehezi papa Franjo.
Sveti Otac je u sklopu audijencije isto tako pozvao na molitvu za mir:
Ne zaboravimo ratove. Ne zaboravimo napaćenu Ukrajinu, Palestinu, Izrael, Rohindže i mnoge, mnoge ratove koji su posvuda. Molimo za mir. Rat je uvijek poraz. Uvijek. Molimo za mir. Trebamo mir. Na kraju mislim i na mlade, bolesne, starije i nove mladence. Gospa Lurdska čiji blagdan slavimo u nedjelju, neka vas prati majčinskom nježnošću na vašem putu. Moj blagoslov udjeljujem svima. (kta/rv)
