Svoju katehezu na redovitoj općoj audijenciji srijedom, održanoj 3. rujna na Trgu svetog Petra, Papa Lav XIV. posvetio je središtu pripovijesti o Muci, kada Ivanovo Evanđelje donosi dvije Isusove riječi koje obuhvaćaju veliko otajstvo: „Žedan sam“ i, odmah potom, „Svršeno je“, piše je Vatican News.
„Na križu se Isus ne pojavljuje kao pobjednik i junak, već kao prosjak ljubavi. On ne proglašava, ne osuđuje, ne brani se. Ponizno traži ono što si nikako ne može dati sam. Žeđ Raspetoga nije samo tjelesna potreba izmučenog tijela. Ona je također, i prije svega, izraz duboke čežnje za ljubavi, odnosima i zajedništvom. To je tihi krik Boga koji, nakon što je htio podijeliti sve o našem ljudskom stanju, također dopušta da ga utaži ta žeđ. Bog koji se ne srami prositi za gutljaj, jer nam tom gestom govori da ljubav, da bi bila istinita, mora naučiti i tražiti, a ne samo davati.“
‘Žedan sam’, kaže Isus, i na taj način očituje svoju, ali i našu, ljudskost. Nitko od nas nije samodostatan. Nitko se ne može spasiti sam. Život se ne ostvaruje kada smo jaki, već kada naučimo primati – upozorio je Sveti Otac i pojasnio:
„To je kršćanski paradoks: Bog ne spašava čineći, već dopuštajući da mu bude učinjeno. Ne pobjeđuje zlo silom, već potpunim prihvaćanjem slabosti ljubavi. Na križu nas Isus uči da se čovjek ne ostvaruje kroz moć, već kroz pouzdanu otvorenost prema drugima, čak i kada su neprijateljski raspoloženi prema nama. Spasenje ne leži u samodostatnosti, već u poniznom prepoznavanju vlastite potrebe i znanju kako je slobodno izraziti.“
Papa Lav XIV. dodaje da ostvarenje naše ljudskosti u Božjem planu nije čin snage, već gesta povjerenja. Isus ne spašava dramatičnim preokretom događaja, već tražeći nešto što ne može dati sam. Upravo ovdje se otvaraju vrata istinskoj nadi: ako je čak i Sin Božji odlučio ne biti samodostatan, onda naša žeđ – za ljubavlju, smislom i pravdom – nije znak neuspjeha, nego istine. Pritom je istaknuo:
„Živimo u dobu koje cijeni samodostatnost, učinkovitost i uspješnost. Ipak, Evanđelje nam pokazuje da mjera naše ljudskosti nije određena onim što možemo postići, već našom sposobnošću da dopustimo biti ljubljeni i, kada je potrebno, čak i da nam se pomogne.“
Od početka je grijeh stvarao sram. Međutim, pravi oprost se rađa kada se možemo suočiti sa svojom potrebom i više se ne bojimo odbacivanja – istaknuo je Papa i nastavio:
„Isusova žeđ na križu tada je i naša. To je vapaj ranjenog čovječanstva koje još uvijek traži živu vodu. Ta žeđ nas ne udaljava od Boga, već nas s Njim ujedinjuje. Ako je imamo hrabrosti priznati, možemo otkriti da je čak i naša krhkost most prema nebu. Upravo se u traženju – a ne u posjedovanju – otvara put do slobode, jer se prestajemo pretvarati da smo sami sebi dovoljni. U bratstvu, u jednostavnom životu, u umijeću traženja bez srama i davanja bez kalkuliranja, leži radost koju svijet ne pozna. Ta radost nas vraća izvornoj istini našega bića: stvoreni smo za davanje i primanje ljubavi.“
Draga braćo i sestre, u Kristovoj žeđi možemo prepoznati svu svoju žeđ i naučiti da nema ništa ljudskije, ali i ništa božanskije, nego znati reći: Potrebit sam! Ne bojmo se tražiti pomoć, posebno kada osjećamo da to ne zaslužujemo. Ne sramimo se pružiti ruku. Upravo se tu, u toj gesti poniznosti, krije spasenje – zaključio je Sveti Otac. (kta/rv)
