Zauzimanje koje zajedno, mi, vjernici u Boga mira, Boga svemoguće ljubavi, možemo pokazati u svrhu mira, čini nas vjerodostojnima u očima svijeta, a posebno novih generacija. Trenutna situacija svijeta, podijeljenoga i razdiranoga mržnjom, napetostima, ratovima i prijetnjama nuklearnim sukobom, kako također čitamo danas u novinama, potiče nas da molimo i radimo za dijalog, pomirenje, mir, sigurnost i cjeloviti razvoj cijelog čovječanstva. Istaknuo je to papa Franjo, susrevši se danas, 20. studenog 2024., u maloj dvorani Dvorane Pavla VI., prije opće audijencije, sa sudionicima XII. kolokvija Dikasterija za međureligijski dijalog s Centrom za međureligijski i međukulturalni dijalog iz Teherana, koji je u tijeku u Vatikanu.
Odgojni prinos baka i djedova, zajednički element
Nakon što je očitovao radost zbog duge suradnje spomenutih dvaju tijela, koja je u korist kulture dijaloga, bitne teme koja mi je – kako je rekao – vrlo draga, Papa je izrazio zadovoljstvo odabirom teme kolokvija: “Odgoj mladih, osobito u obitelji: izazov za kršćane i muslimane”. Ponovno je istaknuo da je obitelj, ta kolijevka života, prvo mjesto odgoja, gdje se čine prvi koraci i uči se slušati, prepoznavati druge, poštovati ih, pomagati im i živjeti s njima.
Zajednički element naših različitih vjerskih tradicija može se pronaći u odgojnom prinosu koji mladima daju starije osobe. Reći ću nešto što mi je jako na srcu: bake i djedovi svojom mudrošću jamče vjerski odgoj svojim unucima, djelujući kao odlučujuća poveznica u obiteljskom odnosu među generacijama. Poštovati djedove i bake jako je važno.
Dijalog među vjernicima otvara za susret u ljudskoj obitelji
Religioznost, prenesenu bez formalnosti i svjedočanstvom života – prema riječima pape Franje – treba smatrati velikom vrijednošću za odrastanje mladih. Ona je također zajednički odgojni izazov za kršćane i muslimane, u novim slojevitim situacijama mješovitih brakova, u kojima se – kako je napisao u postsinodskoj pobudnici Amoris laetitia – može prepoznati povlašteno mjesto međureligijskog dijaloga. Obitelj, iako pogođena slabljenjem vjere i vjerske prakse, u nekim je društvima danas pozvana suočiti se s brojnim izazovima, a kako bi što bolje izvršila svoje odgojno poslanje, potrebna je – prema Papinim riječima – potpora svih, uključujući potporu države, škole, vlastite vjerske zajednice i drugih institucija.
Među raznim zadaćama obitelji nalazi se i podučavanje kako “boraviti” izvan granica vlastitog doma. Dijalog među vjernicima različitih religija čini upravo to, omogućuje izići iz strukturiranih obrazaca kako bismo se otvorili susretima u velikoj univerzalnoj ljudskoj obitelji.
Bratska suradnja i dostojanstvo svake osobe
Dijalog, da bi bio plodan treba biti iskren, – istaknuo je Papa – treba biti pun poštovanja, treba biti prijateljski, treba biti konkretan, kako bismo bili vjerodostojni u očima vlastite zajednice, kao i pred sugovornicima i njihovim zajednicama, i da nikada ne zaboravimo da ćemo Bogu odgovarati za sve što mislimo, kažemo ili činimo. Na kraju, odgoj mladih ljudi se – prema Papinim riječima – ostvaruje kroz bratsku suradnju na putu traženja Boga.
U tom traženju ne smijemo se umoriti od govora i rada u korist dostojanstva i pravā svake osobe, svake zajednice i svakog naroda. Branite uvijek prava pojedinca, zajednice i naroda. Sloboda savjesti i sloboda vjere, naime, temelj su ljudskih prava.
Jer vjerska sloboda – dodao je papa Franjo citirajući Drugi vatikanski sabor – nije ograničena samo na vršenje vlastitog kulta, nego omogućuje potpuno slobodno odlučivanje na području vlastitog uvjerenja i vjerske prakse.
Blizina s malim stadom katolika u Iranu
Na početku govora Papa je podsjetio da će na konzistoriju 7. prosinca uvrstiti u Kardinalski zbor nadbiskupa Teherana-Isfahana Dominiquea Josepha Mathieua. Ta odluka izražava blizinu i brigu za Crkvu u Iranu, a odražava se također u korist cijele zemlje – dodao je ističući da mu je sudbina “malog stada” Katoličke Crkve u Iranu, jako na srcu. Pritom je napomenuo da je svjestan njegove situacije i izazova s kojima je pozvano suočiti se kako bi svjedočilo Krista te dalo svoj prinos, diskretan ali značajan, za dobrobit cijeloga društva, slobodnoga od vjerskih, etničkih ili političkih diskriminacija. (kta/rv)