Papa Lav XIV. je danas, 6. rujna, na jubilejskoj audijenciji razmišljao o prispodobi o blagu skrivenom u polju te potaknuo da gledamo ispod površine kako bi pronašli Kraljevstvo Božje: tražeći, sve se više približavamo Gospodinu koji se ponizio da bi postao poput nas.
Ovomjesečnu jubilejsku katehezu papa Lav XIV. započeo je prisjećanjem na to kako je djeci posebno privlačno uzimati u ruke zemlju, kopati i istraživati što je u zemlji, ali i upozorio da ono što Isus opisuje u prispodobi o blagu u polju više nije dječja igra, a ipak je radost iznenađenja ista.
“Danas vas želim podsjetiti da su, čim su dobili slobodu javno živjeti kao kršćani, Isusovi učenici počeli kopati, osobito na mjestima Njegove muke, smrti i uskrsnuća. Predaja i Istoka i Zapada spominje Flaviju Juliju Helenu, majku cara Konstantina, kao dušu tih potraga. Žena koja traži. Žena koja kopa. Blago koje daje nadu jest uistinu Isusov život: treba se staviti na njegov put”, rekao je papa Lav XIV., piše Varican News.
Papa je podsjetio da je carica mogla učiniti toliko drugih stvari, odabrati druga plemenita mjesta nego periferni Jeruzalem: „I mi se, braćo i sestre, možemo uljuljati u postignute položaje i u bogatstva, veća ili manja, koja nam pružaju sigurnost. Tako se gubi radost koju smo imali kao djeca, ona želja za otkrivanjem koja čini svaki dan novim“, rekao je Sveti Otac te u istaknuo:
“‘Izumiti’ – znate – na latinskom znači ‘pronaći’. Veliki Helenin ‘izum’ bio je pronalaženje Svetoga Križa. Evo skrivenoga blaga za koje vrijedi sve prodati! Križ Isusov najveće je otkriće života, vrijednost koja mijenja sve druge vrijednosti. Helena je to mogla shvatiti, možda, jer je dugo nosila vlastiti križ”.
Kako je rekao Sveti Otac, Helena nije rođena na dvoru: smatra se da je bila skromnog podrijetla, u nju se zaljubio budući car Konstancije. Oženio ju je, ali je iz političkih računa kasnije nije oklijevao odbaciti, udaljivši je na mnogo godina od sina Konstantina. Međutim, Helena je uvijek ostala svoja: žena u potrazi. Odlučila je postati kršćanka i uvijek je prakticirala ljubav, nikada ne zaboravljajući ponizne od kojih je i sama potekla.
“Tolika dostojanstvenost i vjernost savjesti, draga braćo i sestre, mijenjaju svijet i danas: približavaju nas blagu, poput rada zemljoradnika. Obrađivati vlastito srce zahtijeva trud. To je najveći posao. Ali kopanjem se pronalazi, ponizujući se sve više se približavamo onom Gospodinu koji je sam sebe oplijenio da bi postao kao mi”, posvijestio je Papa.
„Možemo hodati ponosno, nehajno gazeći po blagu koje je pod našim nogama. Ako pak postanemo kao djeca, upoznat ćemo jedno drugo Kraljevstvo, jednu drugu snagu. Bog je uvijek pod nama, da bi nas podigao u visinu“, zaključio je Sveti Otac današnju katehezu. (kta/rv)
