Na ekumenskom bdijenju u Vatikanu, zajedno sa sudionicima u radu skupštine, molitvu je animirala Zajednica iz Taizéa zajedno s bratskim izaslanicima drugih Crkava. Papa, koji je uručio tekst propovijedi, ponovno ističe da je potrebno zajedničko svjedočanstvo, koje je u brojnim dijelovima svijeta, nažalost, već proživljeno kao “ekumenizam krvi”, a koje je jače od svake riječi. „Ova sinoda je prilika za prevladavanje zidova koji još postoje među nama“
Svijetu je potrebno zajedničko svjedočanstvo, svijetu treba da budemo vjerni našem zajedničkom poslanju.
Na liturgijski spomendan sv. Ivana XXIII., koji je 11. listopada 1962. pokrenuo Drugi vatikanski sabor, događaj koji je označio službeni ulazak Katoličke Crkve u ekumenski pokret, papa Franjo je još jednom istaknuo čežnju za punim jedinstvom među svim kršćanskim vjernicima. Učinio je to u tišini, i u homiliji na kraju ekumenskog bdijenja koje je Zajednica iz Taizéa sinoć animirala na Trgu prvomučenikā u Vatikanu, zajedno s braćom i sestrama iz drugih Crkava koji sudjeluju na Sinodi, koju nije izgovorio, nego je samo uručena sudionicima bdijenja.
Zborska pjesma i intimna tišina, u čežnji za mirom
Četiri djevojčice i žena s velikom Knjigom Božje riječi predvodili su kratku procesiju sa svijećama od Dvorane Pavla VI. do trga na kojemu je postavljen veliki drveni križ sv. Damjana. Tipična toplina Taizéovih kanona stvorila je ozračje velike, duboke i jednostavne intimnosti. Pjevanje Zbora mladih Zajednice i riječi pjesama stopile su se u mozaik glasova cijeloga svijeta.
Prefekt Dikasterija za promicanje jedinstva kršćana kardinal Kurt Koch predvodio je uvod u bdijenje, prisjećajući se šezdesete obljetnice objave Dogmatske konstitucije o Crkvi Lumen gentium i Dekreta o ekumenizmu Unitatis redintegratio. Molitve hvale i zagovora preuzete iz ta dva dokumenta, povjerene su glasovima različitih vjeroispovijesti i ekumenskih stvarnosti: Ekumenskom patrijarhatu, baptistima, anglikancima, Grčkoj pravoslavnoj Crkvi, Sirijskoj pravoslavnoj Crkvi malankarskog obreda, luteranima, pentekostalcima, Srpskoj pravoslavnoj Crkvi, metodistima, Armenskoj apostolskoj Crkvi, anabaptistima iz Menonitske svjetske konferencije, Rumunjskoj pravoslavnoj Crkvi, Kršćanskoj Crkvi/Kristovim učenicima), Reformiranoj Crkvi i Koptskoj Crkvi.
Riječ iz Knjige proroka Izaije i pjevanje Psalma 122. I onda opet zaziv, iz Evanđelja po Ivanu, da budemo “jedno” u Kristu. To je simfonija jezika s kratkim čitanjima – pet žena – na kineskom, portugalskom, svahiliju, arapskom i malajalamskom nakon čega su slijedili dugi trenuci tišine. Među zagovornim molitvama je i ona pastora Luke Anzianija, o želji da Duh obnovi solidarnost prema gladnima, bolesnima, zatvorenicima, migrantima i svima koji su izgubili nadu.
Sramotni skandal podjele među kršćanima
U propovijedi papa Franjo upozorava na sablazan, zato što „ne svjedočimo zajedno za Gospodina Isusa”, tu sablazan za koju su saborski oci bili uvjereni da šteti navještaju evanđelja.
Ova Sinoda je prilika da učinimo više, nadilazeći zidove koji još postoje među nama. Usredotočimo se na zajednički temelj našega zajedničkog krštenja, koje nas potiče da postanemo Kristovi učenici misionari, sa zajedničkim poslanjem.
Ekumenizam krvi jači je od svake riječi
Papina je misao upućena mnogim kršćanima različitih tradicija, čije je svjedočanstvo, naprotiv, potpuno u skladu s Isusovim stilom koji je dao svoj život za spasenje i borio se protiv iskušenja Razdjelitelja. Papa Franjo podsjeća da je, poput sinodalnosti, jedinstvo kršćana nužno za poslanje, misiju poslanje kojE ponegdje u svijetu postaje toliko teško da vodi u mučeništvo:
[…] daju svoje živote zajedno za vjeru u Isusa Krista, živeći ekumenizam krvi. Njihovo je svjedočanstvo jače od bilo koje riječi, jer jedinstvo dolazi s Križa Gospodnjega.
Jedinstvo je nepredvidiv dar
“Uvijek je Duh Sveti taj koji vodi prema većem zajedništvu”, naglašava Papa te podsjeća kako je “jedinstvo plod neba, a ne zemlje” i nadilazi svako ljudsko dragovoljno opredjeljenje, iako je ono neophodno. To je, ukratko, milost.
I ovdje Petrov nasljednik citira oca Paula Couturiera – koji se smatra pionirom duhovnog ekumenizma i nadahniteljem Molitvenog tjedna za jedinstvo kršćana – koji je govorio o daru za koji treba moliti “kako Krist želi” i “sredstvima koja On želi.”
To je dar čija vremena i načine ne možemo predvidjeti; moramo ga primiti “bez ikakve zapreke Providnosti i bez prejudiciranja budućih prijedloga Duha Svetoga”, kako još kaže saborski Dekret.
Jedinstvo je hod
Vizija pape Franje uvijek je dinamična, povezana s procesom. Očito je to u odlomku homilije u kojem tumači da jedinstvo – a to je i nauk koji dolazi sa Sinode – „dozrijeva u pokretu, na putu“. To je uzajamno služenje u stilu suradnje koje čini da jedinstvo raste.
Zajedništvo među kršćanima raste i dozrijeva u zajedničkom hodočašću “u Božjem ritmu”, poput hodočasnika iz Emausa praćenih uskrslim Isusom.
Jedinstvo, a ne rezultat kompromisa ili balansiranja
U Papinu tekstu ponavlja se izraz “sklad”, onaj sklad koji smo tako često čuli u njegovim govorima prigodom nedavnog apostolskog putovanja u Aziju i Oceaniju. Stoga potiče da ne dopustimo da nas blokiraju teškoće koje ekumenski izazov postavlja i koje je uvijek postavljao. I ovdje je Duh taj koji “gura u jedinstvo višebojne raznolikosti”. Papa precizira:
Sinoda nam pomaže ponovno otkriti ljepotu Crkve u raznolikosti njezinih lica. Stoga jedinstvo nije uniformnost, niti rezultat kompromisa ili balansiranja.
Palestinka Karram: molimo mir za one koji pate u sukobima
Predsjednica Pokreta fokolara Margaret Karram i bivši prior Zajednice iz Taizéa brat Alois pridružili su se zajedničkoj molitvi, a Papa je susret završio molitvom Očenaša.
Palestinska teologinja naglasila je da je u ovom ekumenskom bdijenju nosila u srcu sve ljude Bliskog istoka koji u ovom trenutku toliko pate zbog sukoba. “Sigurna sam da će naša molitva, svih nas zajedno, iz različitih Crkava, izmoliti mir za sve. Vi ste u našim srcima, a mi nastavljamo sijati mir i graditi jedinstvo, posvuda i iznad svega.” (kta/rv)
