Patnja i bolest protivnici su s kojima se treba suočiti, ali važno je to učiniti na način dostojan čovjeka. Ukloniti ih, svodeći ih na tabu o kojemu je bolje ne govoriti, možda zato što štete slici učinkovitosti po svaku cijenu, korisnoj za prodaju i za zaradu, sigurno nije rješenje – istaknuo je papa Franjo primivši, 11. travnja 2024. u audijenciju sudionike Papinskoga biblijskog povjerenstva, okupljene na plenarnom zasjedanju o – kako je rekao Sveti Otac – egzistencijalnoj temi koja glasi “Bolest i patnja u Bibliji”.
Dvije ključne riječi
Svi posrćemo pod teretom tih iskustava stoga si trebamo pomoći proći kroz njih živeći ih u odnosu, sprječavajući da se ljudski instinktivna pobuna protiv njih pretvori u izolaciju, napuštenost ili očaj. U kršćanskom iskustvu – ističe Papa – bol i nemoć, u svjetlu vjere, mogu postati odlučujući čimbenici na putu dozrijevanja; “rešeto patnje” – kako je rekao – omogućuje, naime, razlučiti ono što je bitno od onoga što to nije. Dvije su odlučujuće riječ – smatra papa Franjo – koje treba uzeti u obzir, a to su suosjećanje i uključivanje.
Valja se sagnuti, a ne objašnjavati
Primjer, kao uvijek, dolazi od Krista, a posebno od njegova načina blizine s bolesnikom ili sa slabim i potrebitim osobama.
Isus ne objašnjava patnju, nego se saginje prema onima koji pate. On ne pristupa boli s općenitim ohrabrenjem i sterilnim utjehama, već prihvaća tu dramu, dopuštajući da ga ona dotakne.
Odnosno, Isus je ganut, ne ostaje ravnodušan, dodiruje rukom kako bi podigao i ozdravio. Sama je Biblija u tom smislu prosvjetljujuća – primijetio je Papa – ne ostavlja nam priručnik dobrih riječi ili knjigu recepata za osjećaje, nego nam pokazuje lica, susrete i konkretne priče, poput one o Jobu. Krist ide dalje, kada na Kalvariji, najuzvišenijem primjeru te blizine s čovjekom, preuzima sve zlo svijeta.
Isusov je odgovor važan; čini ga samilost koja preuzima, a koja, preuzimajući, spašava čovjeka i preobražava njegovu bol. Krist je preobrazio našu bol čineći ju u potpunosti svojom: nastanio se u njoj, trpio ju i ponudio kao dar ljubavi. Nije dao lake odgovore na naša pitanja “zašto”, nego je na križu naše veliko “zašto” učinio svojim.
Od suosjećanja do uključivanja put je izravan. Poput Isusa koji sve zbližava, to – napomenuo je Sveti Otac – vodi do dijeljenja, kao što čini Dobri Samarijanac.
Kroz iskustvo patnje i bolesti mi smo, kao Crkva, pozvani hodati zajedno sa svima, u kršćanskoj i ljudskoj solidarnosti, otvarajući, u ime zajedničke krhkosti, prilike za dijalog i nadu.
Govor je papa Franjo završio poželjevši Papinskom biblijskom povjerenstvu uspješan rad te ističući da je Riječ Božja moćan protuotrov svakom zatvaranju, apstrahiranju i ideologizaciji vjere. Čitana u Duhu, u kojem je napisana, povećava zanos za Boga i za čovjeka, potiče milosrđe i oživljava apostolski žar – istaknuo je Sveti Otac. (kta/rv)
