Papa Franjo govorio je o grijehu srdžbe na katehezi na općoj audijenciji, navodeći kako, dok je srdžba u nekim slučajevima razumljiva, potrebno je naći ispravan način njegova usmjeravanja. Pozvani smo aktivno tragati za mirom i pomirenjem, poručio je, piše Vatican News.
Grijeh srdžbe „osobito je mračan porok“ koji se najjednostavnije prepoznaje s fizičke točke gledišta, poručio je Papa. „Osoba obuzeta srdžbom teško skriva izljev srdžbe: lako ju je prepoznati po pokretima tijela, po agresiji, po otežanom disanju, po mrkom i namrštenom pogledu“.
U svom najžešćem obliku, srdžba je porok koji čovjeku ne da mira. „Ako je plod pretrpljene nepravde (ili za koju se smatra da je takva), često se iskaljuje ne na krivca, nego na prvog koji naiđe. Ima ljudi koji na radnom mjestu susprežu svoj bijes, djeluju mirno i pribrano, ali kad dođu kući postaju nepodnošljivi za suprugu i djecu“, upozorio je Sveti Otac.
Nadalje, to je porok koji djeluje razorno na ljudske odnose. Dugotrajna ogorčenost i prezir polako ali sigurno srozavaju odnose, kazao je. Svjestan kako srdžba može rasti, apostol Pavao preporučuje svojim kršćanima da se spremno uhvate koštac s tim problemom i pokušaju se pomiriti.
Bitno je da splasne odmah, prije nego sunce zađe. Ako tijekom dana dođe do kakvog nesporazuma, pa se dvoje ljudi više ne mogu razumjeti i odjednom počnu jedno drugo doživljavati dalekima, noć ne valja prepuštati vragu. Porok će nas držati budnima u mraku, razbijajući glavu o našim razlozima i neoprostivim pogreškama koje su za svaku osudu, a koje nikad nisu naše, nego uvijek tuđe.
Papa je isto tako podsjetio na molitvu Očenaša, koja poziva na molitvu za naše ljudske odnose i za oprost. „Svi smo mi grešnici opterećeni „dugom“ i zato svi trebamo naučiti opraštati. Ljudi ne mogu biti zajedno ako se ne vježbaju također u umijeću opraštanja, koliko je to ljudski moguće. A opreka srdžbi je dobročinstvo, širokogrudnost, blagost, strpljivost“, naglasio je. Srdžba je nerijetko u ishodištu ratova i nasilja, podsjetio je.
No, nije sve pogrešno što proizlazi iz ljutnje. Nismo odgovorni za srdžbu u njenom korijenu, već uvijek u njenom razvoju, napomenuo je Sveti Otac. Govoreći o pojmu „svete srdžbe“, Papa je kazao: „Kad se čovjek ne bi nikad naljutio, kad se ne bi ozlojedio zbog počinjene nepravde, kad bi mirne duše promatrao gdje se slabog ugnjetava, onda bi to značilo da nije čovjek, a još manje kršćanin“. Sam je Isus osjećao tu „svetu srdžbu“ – nikad nije na zlo uzvraćao zlom, ali je u duši oćutio taj osjećaj i, u slučaju trgovaca u Hramu, burno je i proročki reagirao, vođen ne gnjevom, nego revnošću za domom Gospodnjim.
Papa Franjo zaključio je katehezu pozivajući vjernike da traže pomoć Duha Svetoga u pravilnom upravljanju svojim strastima, kako bi ih pretvorili u oruđe za dobro.
Na kraju opće audijencije, papa Franjo pozvao je na molitvu za civilne žrtve ratova koji se trenutno vode u svijetu.
Spomenimo se u molitvi ne samo onih koji su poginuli u dvama svjetskim sukobima nego i brojnih – mnogobrojnih – civila, bespomoćnih žrtava ratova koji nažalost još uvijek izazivaju krvoproliće na našem planetu, kao što se događa na Bliskom istoku i u Ukrajini. Neka njihov krik boli dotakne srca vođâ naroda i potakne planove za mir!